Unazad šest godina medikamentozni pobačaj je zakonski omogućen u Hrvatskoj, a od lani su zdravstvene ustanove opskrbljene s oba za to potrebna lijeka koja, naravno, imaju i odobrenje primjene i propisivanja Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode. Unatoč tome, o njemu se ne samo jako malo zna, nego je za žene uglavnom nedostupan. U vrijeme pandemijske krize, više nego ikad, nastala je glad za informacijama o medikamentoznom pobačaju, ali i potreba da se upravo ta metoda primjenjuje, jer se može obavljati kod kuće, pa se žene ne moraju izlagati potencijalnoj zarazi, kao što to može biti slučaj kod klasičnog kirurškog postupka jer moraju odlaziti u kliniku.
Iz Slovenije i BiH oba se lijeka u istom paketu šalju poštom
U vrijeme kad nije bilo pandemije ginekolozi koji su propisivali medikametozni pobačaj tražili su od svojih pacijentica da nakon uzimanja prve tablete za dva dana dođu na pregled u ordinaciju kako bi dobili drugu. Pobačaj medikamentoznom metodom sastoji se, naime, od uzimanja dviju tableta, naravno, pod nadzorom liječnika i to u roku od 48 sati. Kako je još u vrijeme prvog lockdowna ženama bilo nemoguće po tablete fizički ići ginekologu, mnoge su se zbog medikametoznog pobačaja obratile ginekološkim ordinacijama u BiH i Sloveniji.
Ista se situacija događa i u ovom drugom val jačanja pandemijske krize i tzv mekog lockdowna. Žene se, prema informacijama koje o tome dolaze iz udruga za ženska prava, zbog pilula kojima bi obavile uz nadzor ginekologa pobačaj, javljaju slovenskim i bosanskohercegovačkim ginekolozima, jer oni svojim pacijenticama pilule pošalju poštom i po principu telemedicine vode medikamentozni pobačaj.
Onemogućavanje pristupa ovoj metodi je isto kršenje ljudskih prava
Za komentar o razlozima barijera ovoj metodi u Hrvatskoj pitali smo privatnu ginekologinju iz Zagreba dr. Jasenku Grujić: “Za medikamentozni pobačaj je dokazano da je niskorizična i neinvazivna metoda za ženu i da bi žene u Hrvatskoj i prema sadašnjem zakonu i regulativama morale imati zajamčen odabir ove metode u ovlaštenim ustanovama u Hrvatskoj. Nažalost, pitanje temeljnih ljudskih prava, kao što je u ovom slučaju pravo pacijentice na dostupnost zdravstvenim uslugama na temelju najkvalitetnijih medicinskih dosega je kao i uvijek pitanje politike. Kao i u slučaju priziva savjesti, Ministarstvo zdravstva bi bilo dužno reagirati jer je ono ovlastilo te ustanove za vršenje pobačaja, a kao ovlaštene ustanove dužnost im je tu uslugu i omogućiti. Također, trebala bi reagirati i struka koja šuti pa se i tamo gdje se obavlja medikamentozni pobačaj to često radi netransparentno i ispod pulta i ovisi o profesionalnosti, savjesti i informiranosti pojedinog liječnika/ce. A radi se o potpuno legalnom i preporučenom postupku za koji postoje svi uvjeti. Za netransparentnost i ovakvu situaciju odgovornim smatram i kolegice i kolege koji šute.”
Budući da ginekološka ordinacije dr. Grujić nije ovlaštena za obavljanje prekida trudnoće na zahtjev, pacijentice koje joj se obraćaju najčešće šalje u OB Brežice u Sloveniji, gdje se ženama nudi na izbor i medikamentozna metoda, a žene se najčešće za nju odlučuju. “Sada kada to nije moguće, pacijentice upućujem u one bolnice koje su relativno blizu Zagreba u kojima postoji ta mogućnost [OB Karlovac, OB Sisak, OB Varaždin], no zbog pandemijskih uvjeta jasno je da bi usluga bez fizičkog dolaska trebala biti omogućena upravo zahvaljujući ovim pilulama – putem tzv. telemedicine, a da pacijentice i dalje budu pod nadzorom svog primarnog ginekologa/inje”.
WHO: Pogodna za rani stadij trudnoće i s najmanje rizika od komplikacija
Svjetska stručna zajednica već desetljećima naglašava kako se radi o neinvanzivnoj metodi, pogodnoj u ranom stadiju trudnoće koja nosi nizak rizik od komplikacija. Između 95 i 98 posto žena nema problema pri izvođenju pobačaja ovom metodom. Najveća virtualna i neprofitna zajednica womenonweb.org koja podržava pravo na pobačaj, a između ostalog pruža pomoć, informacije i savjete ženama koje žele napraviti medikamentozni pobačaj, svoj rad temelji na znanstvenim istraživanjima te na preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije.
Istraživanja pokazuju da u zemljama u kojima je porod siguran za žene, jedna od 10 000 žena umre tijekom poroda, dok manje od jedne od 100 000 žena umre zbog posljedica medikamentoznog pobačaja. Primjerice, u Francuskoj koja prednjači u korištenju ove metode, od 1992. do 2013. je izvršeno preko milijun pobačaja uz pomoć lijekova i nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj.
Najmanje invazivna, a najviše osporavana metoda
Medikamentozni pobačaj se kao alternativa kirurškom prekidu trudnoće u svjetskoj stručnoj zajednici pojavio krajem 1980-ih od kada datiraju i dva lijeka koja se i danas koriste pri ovoj metodi: mifepriston i misoprostol. Mifepriston je (pod nazivom methotrexate) bio u upotrebi još od 1953. i to u SAD-u, a korišten je u tretmanu nekih vrsta karcinoma i reumatskog artritisa. Prvi mifepriston s namjenom induciranja pobačaja proizveden je u Francuskoj 1988. i od tada do danas u većem dijelu zapadnog svijeta, posebice u SAD-u gdje je dozvolu za korištenje dobio tek 12 godina nakon što se u Europi već koristio, traju prijepori i otpori uvođenju ove metode koja je po mnogim stručnjacima najmanje rizična za žensko zdravlje, pa je nerijetko zovu i women friendly metodom. Medikamentozni pobačaj se obavlja pomoću lijekova koji izazivaju prekid trudnoće, a po posljedicama je sličan spontanom pobačaju. Mifepriston djeluje tako da blokira progesteron koji je neophodan za održavanje trudnoće. Najčešće u razdoblju od 48 sati nakon uzimanja mifepristona uzima se drugi lijek – misoprostol, koji izaziva kontrakcije maternice nakon čega se ona isprazni i time je pobačaj završen.
Informacije o postupku namjerno nedostupne
U situaciji pandemije covida-19 nastala je i potreba za primjenom upravo ove medikametozne metode, pa se pokazalo kako je jako malo informacija ženama o njoj dostupno. Točnije, kako se, iako je zakonski ona omogućena, ta metoda uporno izbjegava propisivati za pobačaj na zahtjev.
Rezultati istraživanja Platforme za reproduktivnu pravdu iz travnja 2020. govore kako medikametozni pobačaj ženama u Hrvatskoj dostupan u devet klinika od ukupno 30 ovlaštenih za obavljanje pobačaja na zahtjev. Intervjui prilikom istraživanja Platforme za reproduktivnu pravdu u travnju ove godine pokazali su da ionako malobrojne ustanove koje nude opciju medikamentoznog pobačaja nisu svojim pacijenticama omogućile ovaj postupak bez potrebe fizičkog dolaska, pa ni u vrijeme lockdowna kada je bio ograničeno i/ili nedostupno putovanje u drugu županiju.
Iako je u odnosu na izvještaj Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. godine (medikamentozni pobačaj bio je tada dostupan u šest ustanova) vidljiv napredak, Hrvatska znatno zaostaje u odnosu na razvijene zemlje u pružanju ove usluge premda za njeno uvođenje postoje svi uvjeti.
Također, spomenuto istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu je pokazalo da je cijena medikamentoznog u odnosu na kirurški pobačaj znatno manja, tako da je moguće da je i cijena faktor u donošenju odluke ustanove koju će metodu pobačaja primjenjivati.
Umjesto u svih 30 medikamentozna metoda dostupna u tek pet klinika
HALMED (Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvodeI je prije više od dvije godine odobrila lijek Mispregnol (misoprostol), a potom i Mifegyne (mifepriston). Za oba lijeka je navedeno da se “smiju propisati i primijeniti za prekid trudnoće samo u skladu s državnim zakonima, a i drugim propisima”, što je u skladu sa Zakonom o pobačaju iz 1978. godine koji jasno propisuje tko i gdje može obavljati prekid trudnoće. Nakon ovog odobrenja sve ovlaštene javnozdravstvene ustanove koje do tada nisu nudile ovu opciju najavile su njezino uvođenje, no prema dostupnim podacima to je od tada učinilo samo pet ustanova. U ustanovama u kojima su obje opcije dostupne, ženama se medikamentozni postupak često ne nudi.
Na opasnost mogućih opstrukcija nove metode ukazuje i udruga Roda koja smatra da se radi o vrlo sigurnoj metodi čijom se upotrebom znatno smanjuje rizik od infekcija uzrokovanih kiretažom. Smatraju da je u Hrvatskoj kašnjenje uvođenja medikamentoznog prekida trudnoće uzrokovano vjerojatno time što se povezuje s prekidom trudnoće na zahtjev, iako znatno olakšava i nužni pobačaj ženama s patološkom trudnoćom. “Moguće je da će bolnički ginekolozi opstruirati medikamentozni pobačaj jer će im on srezati mogućnost uzimanja mita. Poznato je, naime, da neki od njih uzimaju novac kako bi ženama obavili abortus na zahtjev, a zatim zahvat prema HZZO-u prikazuju kao pobačaj iz medicinskih razloga”, još je lani predviđala Daniela Drandić iz Roda.
Europske organizacije civilnog društva (ukupno 100 organizacija među kojima su i naše CESI i SOS Rijeka) su zbog globalne zdravstvene i društvene krize uzrokovane pandemijom COVID-19 u svojim zahtjevima prema europskim vladama istaknule nužnost osiguranja pravovremenog pristupa ranom medikamentoznom pobačaju kroz zakonodavstvo i druge regulative kojima bi se, između ostalog, dopustilo liječnicima da propišu i izdaju na recept nužne lijekove putem tele-zdravstvene konzultacije, a osobama koje prekidaju trudnoću da lijekove koriste u vlastitom domu. Jedna od predloženih mjera je i autorizacija liječnika primarne zdravstvene zaštite i primalja za pružanje usluga ranog medikamentoznog pobačaja.
27. ožujka apel vladama, zdravstvenim sustavima, tijelima za ljudska prava UN-a i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uputila je i Međunarodna kampanja za pravo žena na siguran pobačaj (International Campaign for Women’s Right to Safe Abortion) naglasivši kako “barijere pristupu sigurnom pobačaju moraju biti uklonjene, posebno one koje priječe dostupnost abortivnim pilulama i mogućnost pobačaja kod kuće. Ministri zdravstva trebali bi odobriti korištenje telemedicine u pribavljanju medicinskih abortivnih pilula, to znači direktnu dostupnost pilula u ljekarnama te poštanskim putem s informacijama o upotrebi. Pružatelji mogu biti ljekarnici, medicinske sestre, primalje, liječnici opće prakse i tele-službe/linije za informacije o pobačaju – a bez potrebe osobne posjete “uživo”.”
Medikamentozni pobačaj po principu telemedicine
Inducirani medicinski pobačaj jedan je od najizvođenijih medicinskih postupaka, a prakse i istraživanja ukazuju na njegove brojne prednosti s naglaskom na potrebe pacijentica. Jedna od važnih prednosti je svakako veća privatnost jer ga je moguće izvesti kod kuće.
Pandemijska kriza je proizvela povećanu potrebu za uvođenjem telemedicine ondje gdje je to moguće i medicinski opravdano te u osnovi bezopasno i jasno ukazala na brojne probleme zdravstvenih sustava diljem svijeta i nužnost njihove prilagodbe novim uvjetima. Medikamentozni prekid trudnoće je u svakom slučaju jedan od takvih medicinskih postupaka za koji je više nego opravdano omogućiti izvođenje bez fizičke posjete liječniku. Prakse u zemljama u kojima su ukinute barijere u vidu obaveze fizičkih posjeta liječniku (primjerice UK) pomoću telemedicine odnosno video-komunikacije potvrđuju rezultate prijašnjih istraživanja o iznimno niskoj stopi rizika ove metode. U UK je organizacija British Pregnancy Advisory Service inicirala uvođenje uklanjanja barijere “dolaska uživo” na temelju sakupljenih podataka od skoro 17 000 žena koje su koristile sistem Pills by Post (Pilule putem pošte). Podaci su otkrili da je rizik od komplikacija, uključujući i nastavak trudnoće (jer u rijetkim slučajevima pilule ne djeluju) bio zapravo manji kada se pilule šalju poštom nego kada ih žene moraju preuzeti osobno, možda zato što “žene imaju veću kontrolu nad tajmingom korištenja lijeka”.