Ženske dojke jedini su dio tijela čovjeka koji ima najmanje dvije važne, a ujedno i različite funkcije. Ženska dojka je glavni proizvođač hrane u prvim mjesecima života bebe i tu joj ulogu svi pripisuju primarnom. Značajna je i njezina druga, seksualna funkcija. Pridodamo li tome i niz simboličkih obilježja koje ženske grudi u percepciji ženskog tijela imaju kroz cijelu ljudsku povijest, možemo reći kako je to jedini organ čovjeka koji istodobno ima čak tri različite, ali i podjednako važne funkcije.
Osim što su simbol majčinstva, grudi su simbol ženstvenosti i seksualne privlačnosti. Ženske grudi su se kroz povijest i u različitim civilizacijama na različite načine tretirale. Od toga da je potpuno prihvatljivo da bude razgoličena i da doji dijete, do toga da se pristojnim smatra vidjeti je kao tek malo nabubrenje kroz odjeću. Tako su u viktorijanskoj Engleskoj žene svoje grudi morale vezivati i stiskati, da se ne bi previše isticale, jer bi u protivnom bile smatrane nepristojnima.
Ovisno o kriterijima pojedinih kulturoloških i društvenih normi naroda i civilizacija, ženske grudi su dobivale i različite epitete i tretmane. Amerika je primjer gdje su grudi kao seksualni simbol prihvaćene i neće izazvati sablazan okoline ako žena prošeta obnaženih grudi, ali će istovremeno majka koja doji dijete biti zamoljena da se makne iz parka ili trgovačkog centra u toalet, jer je dojenje u javnosti nepristojno. U kulturama koje na seksualnost ne gledaju kao na nešto sramotno, primjerice u Africi ili na Južnom pacifiku, žene hodaju golih grudi čime ne izazivaju sablazan okoline. Sasvim suprotno, okolina je ravnodušna, jer ih ne tretira primarno seksualnim objektom. Upravo su kulture koje seksualiziraju tijela sklone propisivati norme ponašanja i ograničavanja. Tako daleko da propisuju kako bi grudi trebale izgledati, koje veličine bi trebale biti, kako ih odjećom valja prikrivati ili otkrivati…
Znamo li što je dojka i kako izgleda iznutra?
A što o dojkama znamo, koliko ih poznajemo? Kad su se, prije par godina, pojavile prve fotografije, točnije kompjutorizirani prikazi mišićnog tkiva dojke i njezinih mliječnih kanala koji su poput cvjetova propupalih latica, shvatili smo kako se zapravo jako malo zna o tom ženskom organu koji ima tako puno uloga i koji je ispisao mnoge stranice ljudske povijesti.
Dojka ili mliječna žlijezda (lat. mamma, grč. mastos) najveća je kožna žlijezda koja se u pubertetu, zahvaljujući utjecaju estrogena i hormona rasta, kod žena razvijaju u funkcionalan organ, a kod muškaraca ostaje rudimentaran. Do puberteta grudi su i kod djevojčica i kod dječaka jednake. Izgrađene su od masnog tkiva te žljezdanog tkiva koje proizvodi mlijeko. Količina masti određuje veličinu dojke, vezivno tkivo i ligamenti pružaju potporu dojci i daju joj oblik, a živci pružaju osjet na dojkama.
Dojka također sadrži krvne žile, limfne žile i limfne čvorove. Dio dojke koji proizvodi mlijeko organiziran je u 15 do 20 odjeljaka, točnije režnjeva. Unutar svakog režnja nalaze se manje građe, nazvane lobule, gdje se proizvodi mlijeko. Mlijeko putuje mrežom sitnih kanalića. Kanali se spajaju u veće kanale, koji na kraju izlaze iz kože bradavice. A to tamno područje kože koje okružuje bradavicu naziva se areola. Vezivno tkivo bradavice sadrži velik broj krvnih i limfnih žila i glatkih mišićnih stanica, koje su smještene kružno i uzdužno oko odvodnih kanala.
Grudi svih oblika i veličina
Grudi mogu biti najrazličitijih oblika, na što utječe – genetika. Ona određuje gustoću tkiva dojki pa samim tim i veličinu. Osim genetike na oblik i veličinu utječu težina i tjelovježba. Masnoća je veliki dio tkiva i gustoće dojke, tako da se dobitkom ili gubitkom težine grudi povećavaju ili smanjuju.
Jaki i izgrađeni mišići iza tkiva dojke podižu grudi utječući na njihov izgled. Dob također utječe na izgled dojke. Dojke s godinama rastu, a sa starenjem i opuštanjem tkiva i mišića spuštaju se prema dolje.
Hormoni tijekom trudnoće i dojenja mogu učiniti da grudi nabreknu i promijene način na koji se masnoća i tkivo raspoređuju unutar dojki. Areola, tamnije područje koje okružuje bradavicu, jedinstven je za svako tijelo, postoji mnogo različitih veličina i boja areola koje su specifične za svaku osobu. Nije neobično da se i areole tijekom vremena ili tijekom razdoblja poput trudnoće i dojenja mijenjaju u veličini. Bradavice, kao i grudi i areoloe, postoje u različitim oblicima, veličinama i bojama. Najčešće bradavice budu izbočene, stoje uspravne i udaljeno od areole čak i kada ih se ne stimulira. One ravne ostaju na razini areola, nabubrene su one koje su uzdignute skupa s areolom, a postoje i obrnute – povučene unutar areole. Često se javljaju u kombinaciji jedna ispupčena i jedna obrnuta bradavica, što je sasvim normalno. Isto tako je normalno da oko bradavica, unutar areole, postoje sitne kvržice zvane Mongomeryeve žljezde kao i dlačice, a normalno je i da neke žene imaju više od dvije bradavice. To se događa kod šest posto žena.
Bradavice i orgazam
Svaka bradavica ima stotine živčanih završetaka, što ih čini super osjetljivim na dodir. Igranje bradavicama može donijeti seksualno zadovoljstvo. Stimulacijom bradavica utječe se na genitalni senzorni korteks, a to je isto područje mozga koje je zasluženo vaginalnom ili klitoralnom stimulacijom.Orgazam koji dolazi iz bradavica može biti izrazito intenzivan, osobito u doba mjesečnice kada su grudi zbog hormonskih promjena osjetljivije.
Umjetnost i ženske dojke
Svi ćemo se složiti da su grudi za umjetnike uvijek bile vrhunska inspiracija, kako u prošlosti, tako taj status muze vjerojatno nikad neće izgubiti. Neiscrpno su izvorište umjetničkog izraza, bez obzira radi li se o slikarstvu, kiparstvu, fotografiji, pjesmi, priči, romanu…
Već u umjetnosti ledenog doba, spiljskoj umjetnosti, nalazimo prikaze likova ljudi na kojima su žene crtane s istaknutim dojkama. Povjesničari umjetnosti u tim crtežima ne nalaze da su tadašnji umjetnici imali ideju izraziti seksualnost crtajući grudi, ali nije nemoguće da su htjeli izraziti plodnost.
Iz vremena paleolitika imamo sačuvan kipić Venere iz Willendorfa, a lik žene ima izražene grudi, štoviše, ona ih je i nježno obgrlila i za vjerovati je da ona ne predstavlja božicu ljepote, nego prije majku, roditeljicu, ženu.. Možemo je slobodno nazvati i boginjom plodnosti.
U novije vrijeme pojavile su se posebice umjetnice kojima grudi jesu tema, ali kroz njihov umjetnički izražaj žele poručiti da se žena ne treba percipirati kao seksualni objekt. Primjerice, Laura Dodsworth je fotografirala grudi stotine žena u okviru svog projekta ‘Gola stvarnost’ (Bare Reality), koji pokušava odgovoriti na pitanje kako žene percipiraju grudi, a kako ih mediji seksualiziraju: “Grudi nisu seksualne same po sebi. Činjenica da ih kultura i društvo u kojem živimo stavljaju u kontekst seksualnosti ne znači da su grudi iole senzualnije od širokih ramena muškaraca. Nema ništa loše u tome da je umjetnost seksualno privlačna. Granice između umjetnosti i pornografije su individualne, ali seksualnost u umjetnosti nije negativna pojava”.
Hrvatska umjetnica Nikolina Ivezić koja radi slikoreljefe žena s velikim grudima, također nosi poruku protesta seksualizacije žena u masovnim medijima.
Ta ideja nije bila strana ni starim Rimljanima, koji su imali nekoliko oprečnih ideja o grudima. Velike grudi doživljavale su se kao seksualno privlačne, ali prevelike su umjetnici ismijavali.
Doktor za dojke
Napipali ste kvržicu u dojci. Primarni vas liječnik šalje na ultrazvuk koji ne pokazuje ništa. Idete i na mamografiju, radiolog kaže da bi to mogla biti fobroadenoma, benigna tumorska kvržica koju imaju mnoge žene. Savjetuje ponavljanje mamografije za šest mjeseci, da se vidi da li se s kvržicom štogod događa. Možete li čekati šest mjeseci ne znajući kakvu prirodu kvržica u vašoj dojci ima. Dobroćudnu ili zloćudnu. Kome i kamo uopće otići nakon pretraga koje ste obavili?
Da je moguće, potražili biste specijalista za dojke. U Hrvatskoj nije moguće jer mi doktora za dojku nemamo. S druge strane, rak dojke je najčešće oboljenje od raka kod žena (oko 25 posto od svih vrsta oboljenja od raka čini rak dojke). Na godišnjoj razini od raka dojke oboli gotovo tri tisuće žena, a oko 800 žena godišnje umire od te bolesti. Činjenica da nemamo doktora za dojke također govori koliko još prostora na svim razinama ima za posvetiti se puno više ovom ženskom čudesnom dijelu tijela!