Ovogodišnji Europski dan žrtava kaznenih djela, koji se obilježava danas, posvećen je nasilju u intimnim vezama koje i statistički “proizvodi” najveći broj žrtava jer je upravo ono najčešći oblik rodno uvjetovanog nasilja. Tim povodom su europarlamentarcima njihovi odbori za pravna pitanja te za prava žena i rodnu ravnopravnost pripremili prijedlog još jedne rezolucije, ovoga puta o posljedicama takvog nasilja i skrbništvu nad djecom. Da su u zakonodavstvima zemalja članica, kao i u pristupu nasilju u intimnim vezama, potrebne promjene, i opet svjedoče brojke: nad 22 posto žena partneri su vršili fizičko i/ili seksualno nasilje, a 43 posto žena žrtve su psihološkog nasilja, pri čemu su uvijek pogođena i djeca, bilo da i sama trpe nasilje ili su mu samo svjedoci.
Jedan od najupečatljivijih zahtjeva u rezoluciji je osnivanje specijaliziranih sudova u zemljama članicama jer oni osiguravaju propisno saslušanje i zaštitu žrtava, a njima se izbjegava neusklađenost sudskih odluka, diskriminacija i sekundarna viktimizacija žrtava.
“Specijalizirani obiteljski sudovi su odlična stvar jer, kao pravnica, znam da onaj tko radi na slučajevima obiteljskog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja mora poznavati njegovu dinamiku i razumjeti posljedice. Nažalost, mi u Hrvatskoj nismo još ni blizu toga”, kaže Anamaria Drožđan-Kranjčec iz Ženske sobe, voditeljica programa Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela koja se za sada proteže kroz trinaest županija. Mreža je osnovana prije tri godine, a do sada je pružila više od 13 tisuća usluga za više od 1700 osoba. Te se usluge najviše odnose na emocionalnu podršku, davanje informacija te psihološko i pravno savjetovanje, kao i pratnja na policiju, u sudnicu i druge institucije prema potrebi, i to sve potpuno besplatno.
“Žrtva će na policiji dobiti upute o svojim pravima, ali ih one često ne razumiju i ne moraju ih razumjeti. No zato smo mi tu da im pomognemo i objasnimo”, kaže Anamaria Drožđan-Kranjčec.
Skrbništvo nad djecom isključivo nenasilnom roditelju
Drugi upečatljiv zahtjev iz Rezolucije europarlamentaraca je da se isključivo skrbništvo nad djecom počne dodjeljivati nenasilnom partneru čime se sprječava daljnje nasilje. Naime, čest je slučaj, a to govore i brojna iskustva hrvatskih udruga koje se bave zaštitom žrtava, da institucije prisiljavaju majku i djecu na redovite kontakte s nasilnikom držeći se postulata kako dijete ima pravo na kontakte s oba roditelja te da, unatoč dokazanom nasilju, oba partnera dijele skrbništvo. Štoviše, ako majka pokuša izbjeći te kontakte jer se i djeca boje, institucije je proglašavaju manipulativnom, a u najapsurdnijim primjerima događalo se i da joj oduzmu djecu.
“Istanbulska konvencija nalaže državama potpisnicama da izbjegavaju postupke mirenja kod razvoda braka u slučajevima nasilja u obitelji, no često se i dalje inzistira na obaveznom savjetovanju, pa ih čak stave u jednu prostoriju”, kaže Anamaria Drožđan-Kranjčec.
A u prijedlogu Rezolucije jasno stoji da “počinitelji često koriste sudske postupke kako bi proširili svoju moć i kontrolu te nastavili zastrašivati i poticati strah u svojim žrtvama, često zlostavljaju djecu ili prijete ozljeđivanjem ili oduzimanjem djece kako bi naudili svojim partnericama i bivšim partnericama”. Države članice EU pozvane su da pruže bolju pravnu zaštitu žrtvama učinkovitim saslušanjima i nalozima za zabranu pristupa, dodjelom novca zakladama za žene žrtve nasilja i podrškom majkama kako ne bi još jednom postale žrtve zbog gubitka skrbništva nad djecom.
Službenici se ne drže protokola i zakona
“Problem je što naše institucije i nasilnog roditelja i žrtvu tretiraju kao ravnopravne, jednako pristupaju i razvodima nasilnih i nenasilnih veza. Imamo potpisane stotine međunarodnih dokumenata, no same institucije ih se često ne drže. Ministarstva bi trebala početi sankcionirati svoje službenike koji se ne drže protokola i zakona, a na čelu sudova trebali bismo imati osvještene ljude koji će uspostavljati ujednačenu sudsku praksu”, tvrdi Sanja Sarnavka, dugogodišnja aktivistkinja, danas predsjednica Upravnog vijeća Zaklade Solidarna.
Hrvatska nema loše zakone kojima štiti žrtve nasilja, jednoglasno će ustvrditi svi koji se u okvirima civilnog društva bave tom zaštitom. Međutim, problem je, kao i obično, njihova provedba. Negdje se i u nekim slučajevima institucije drže slova zakona, drugdje ga pak prilagode vlastitom pogledu na svijet. Rezultat takvog neujednačenog pristupa su brojne sudske presude koje šokiraju javnost, dugotrajnost sudskih postupaka, a najgore od svega – šutnja žrtava zbog nepovjerenja u sustav i strah od negativnih posljedica kaznenog postupka. I statistika EU kaže da se na 25 milijuna prijavljenih djela u Europskoj uniji dogodilo još 75 milijuna neprijavljenih.
Stoga je važno prijaviti, a gdje i kako to učiniti, može se doznati i na facebook stranici Ženske sobe koja je koordinator Mreže podrške.
Novčana naknada žrtvama
Malo je poznato da Hrvatska ima i Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela koji definira tko i kako ima pravo na naknadu troškova nastalih zato što je bio žrtva. Država će žrtvi nadoknaditi izgubljenu zaradu do iznosa od 35 tisuća kuna, može dobiti i naknadu troškova liječenja, a ako je žrtva preminula, bliski krvni srodnik ima pravo na naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja do 70 tisuća kuna te na pogrebne troškove do pet tisuća kuna. Zahtjev za naknadu podnosi se Ministarstvu pravosuđa u roku od šest mjeseci od dana počinjenja kaznenog djela, a može se podnijeti i kasnije ako žrtva ima opravdane razloge zašto to nije učinila u roku – najkasnije tri mjeseca nakon što su prestali ti opravdani razlozi. Nakon tri godine od kaznenog djela više se ne može tražiti naknada. Detalji o pravu na naknadu dostupni su ovdje.