U tjednu kada je broj žrtava COVID-19 prešao milijun, UNDP i UN Women objavili su novu bazu podataka COVID-19 Global Gender Response Tracker. U fokusu ove UN-ove baze podataka stavljene su mjere i politike koje su vlade pojedinih zemalja donosile i koje donose širom svijeta, a usmjerene su na zaštitu žena i djevojčica! U ovu analizu, koja će stalno biti i ažurirana, uključene su nacionalne mjere koje se izravno bave ekonomskom i socijalnom sigurnošću, obuhvaćajući i neplaćeni rad kod kuće, tržište rada i nasilje nad ženama. Rodno osjetljivim mjerama, koje se u UN-ovoj analizi nadgledaju, smatraju se one koje se direktno odnose na izazove i rizike s kojima se žene i djevojčice suočavaju tijekom pandemije COVID-19. Politike i mjere podijeljene su u četiri kategorije: društvena zaštita, tržište rada, nasilje nad ženama i fiskalne i ekonomske politike. Pri kreiranju monitora korišteni su javno dostupni podaci, medijska izvješća i službena dokumentacija svjetskih vlada.
Rodna nejednakost utjecala na širenje virusa
U istraživanju je zahvaćeno 206 država i teritorija, a njih 42 nisu implementirale nikakve mjere za potporu žena! Samo 25 je predstavilo neke mjere u svim kategorijama. Iako su muškarci zasada češće žrtve pandemije, COVID-19 pogoršao je ekonomsku situaciju žena, utjecao na deficit skrbi i povećao stopu rodno zasnovanog nasilja. Nejednakosti između žena različitih rasa, dohotka, dobi i drugih čimbenika također su utjecale na širenje i utjecaj virusa.
Ukupno je uvedeno 2,517 mjera na globalnoj razini. Od toga su 992 u 164 države identificirane kao rodno osjetljive. Većina ih se odnosi na prevenciju nasilja (704) dok je onih kojima je cilj ekonomska sigurnost žena (177) i neplaćeni rad (111) znatno manje. Mjere prevencije nasilja uglavnom su se usredotočile na telefonske linije za pomoć i druge mehanizme prijavljivanja nasilja, opremanje skloništa za žrtve te policijske i pravosudne reakcije na prijave.
Za 60 posto pali prihodi u industrijama gdje pretežito rade žene
Većina zemalja je predstavila razne ekonomske mjere, od pomoći malim poduzetnicima do potpora za očuvanje radnih mjesta, no samo je oko 10 posto tih mjera direktno namijenjeno ženama. Neki od pandemijom najgore pogođenih gospodarskih sektora kao što su zdravstvo, hotelijerstvo, ugostiteljstvo i rad u domaćinstvu su oni u kojima većinski rade žene, pritom u lošim uvjetima rada i za manju plaću. Oko 740 milijuna žena radi u neformalnoj ekonomiji diljem svijeta, te su njihovi prihodi pali za oko 60 posto u prvom mjesecu pandemije. Prema istraživanju UN Women rizik od gubitka posla je za žene 19 posto veći nego za muškarce, a predviđa se i porast stope siromaštva među ženama za 9,1 posto.
Hrvatska ima samo jednu rodno osjetljivu COVID-19 mjeru
Hrvatska je samo u jednoj kategoriji donijela rodno osjetljive mjere i to u borbi protiv nasilja nad ženama. Kao neke on njih navode se pokretanje kampanje “Iza vrata” te uvođenje savjetovanja i asistencije putem Skypea, Zooma, WhatsAppa za žrtve obiteljskog nasilja. Niti jedna od hrvatskih ekonomskih mjera nije okarakterizirana kao rodno osjetljiva, iako žene čine 56,3 % nezaposlenih u zemlji.
U četvrtak će UN Women biti domaćin sastanka tijekom Generalne skupštine UN-a kako bi se procijenio napredak u ciljevima rodne ravnopravnosti postavljenim prije 25 godina.
PRIMJERI DOBRE PRAKSE U SVIJETU: Ekvador i Peru se zauzeli za kućanice, Kolumbija, Nigerija i Meksiko za poduzetnice
Iz UNDP-a naglašavaju kako je trenutna situacija mogućnost za evaluaciju i poboljšanje trenutnog sustava potpore. Zemlje kao što su Ekvador i Peru iskoristile su informativne kampanje kako bi unaprijedile zakone o radu osoba u kućanstvu, Kolumbija, Meksiko i Nigerija razvile su digitalne treninge iz poduzetništva, marketinga i online prodaje kako bi lokalne poduzetnice mogle nesmetano obavljati svoje poslove, a Egipat, Gruzija, Honduras i još nekoliko zemalja pokrenuli su programe usmjerene na podršku poduzetnicama, neformalnim trgovkinjama i zadrugama novčanim transferima, subvencioniranim kreditima, potporama i uspostavljanjem digitalnih platformi za plasiranje lokalnih proizvoda.
Karantena je značila i zatvaranje vrtića i škola što je mnoge roditelje dovelo u nezavidan položaj. Osim skrbnika preko noći su postali odgojitelji ili učitelji, istovremeno obavljajući svoj redovan posao. Zato su u Austriji zaposlenici s djecom mogli uzeti do tri tjedna potpuno plaćenog roditeljskog dopusta, a Češka, Italija i Njemačka isplaćivale su dodatnu novčanu pomoć roditeljima dokle god su škole i vrtići bili zatvoreni. Čak su i zemlje u susjedstvu omogućile smjanjenje broja radnih sati za skrb povezanu s COVID-om (Bosna i Hercegovina) i subvencije za plaće onih koji su zbog brige o zaraženim ukućanima morali izostati s posla (Crna Gora).