Zaposlenice u HUP-u nisu mogle dobiti pravosudnu satisfakciju za višegodišnje seksualno uznemiravanje koje su trpjele kad bi se našle u blizini Bernarda Jakelića, bivšeg zamjenika direktora u toj udruzi. Razlog: zakasnile su sa prijavom, slučajevi su u zastari jer je prošlo više od tri mjeseca od događaja.
Lani u lipnju Hrvatsku je potresao slučaj ubojstva supruge i samoubojstva supruga u Cetingradu. On je, nakon što ga je napustila i s djecom pobjegla kući svojih roditelja, dobio zabranu pristupa, no to ga nije spriječilo da joj dođe na vrata.
Alojz Tomašević, osuđeni obiteljski nasilnik, i dalje je požeško-slavonski župan koji dobiva medijski prostor kako bi izjavljivao da je i on žrtva, županijski novac troši na kupnju automobila od 300 tisuća kuna, drži presice o covid krizi…
Ako muškarac prijeti, mlati ili siluje ženu s kojom je u vezi ili u izvanbračnoj zajednici manje od tri godine, a nemaju djece, to nije obiteljsko nasilje jer Obiteljski zakon kao izvanbračnu zajednicu priznaje samo onu koja traje više od tri godine.
Zabrana pristupa ne znači i nemogućnost pristupa
Ako je obiteljski nasilnik i dobio zabranu pristupa partnerici ili supruzi, to ne znači da joj ne smije potpuno legitimno prići jer se zabrane uglavnom odnose na mjesto stanovanja, ali ne i na lokacije kojima se žena kreće, kao što je radno mjesto, škola, vrtić… Štoviše, imaju li djecu, često je prisiljena susretati se s nasilnikom jer se zabrana pristupa ne odnosi na djecu pa mu ih mora dovoditi na druženje, inače je institucije mogu optužiti da emocionalno zlostavlja djecu.
Apsurdima hrvatskih zakona koji bi trebali štititi žrtve uznemiravanja, zlostavljanja i nasilja mogle bi se ispisati knjige jer se s njihovim posljedicama te iste žrtve svakodnevno susreću. I politika je napokon postala toga svjesna, pa tako Ministarstvo pravosuđa i uprave najavljuje kako će u drugom kvartalu ove godine Vladi uputiti izmjene i dopune Kaznenog zakona.
Zastaru s tri mjeseca produžiti na deset godina
“Među ostalim, jedan od zadataka osnovane Radne skupine za izmjene i dopune Kaznenog zakona biti će i redefiniranje procesne pretpostavke progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona kao i dodatno revidiranje sigurnosnih mjera koje se mogu izreći za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona i kaznena djela počinjena prema bliskoj osobi, s ciljem postizanja učinkovitije zaštite žrtava ovih kaznenih djela”, stoji u odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva pravosuđa. Pojednostavljeno: spolno uznemiravanje gonit će se po službenoj dužnosti, baš kao i druga teža djela seksualnog nasilja, a Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, najavljuje da bi se zastara za takva djela mogla produžiti sa sadašnja tri mjeseca na deset godina.
Mijenjati definiciju bliskih osoba
Međutim, ta zakonska izmjena trebala bi biti samo prvi korak i opet neće biti dovoljno efikasna u stvarnom životu ne budu li uvedene još neke promjene.
“Osim Kaznenog zakona u odnosu na djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156., a za koji bi u okviru najavljenih izmjena trebao biti propisan progon po službenoj dužnosti, i dalje je značajan broj zakona, propisa i općih podzakonskih akata u ovom području ostao neusklađen s Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Pa je tako potrebno mijenjati i definiciju “bliskih osoba” u Kaznenom zakonu i Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, kako bi se zaštita pružala i onim partnerima koji su kraći vremenski period u vezi, koji nemaju zajedničko dijete i ne dijele zajedničko prebivalište. U tom smislu, a kako bi se postigao učinkovit progon po službenoj dužnosti svih oblika rodno utemeljenog nasilja, potrebno je mijenjati i Prekršajni zakon, zatim Obiteljski zakon sa svrhom uvođenja ranih preventivnih i učinkovitih terapijskih postupaka za one obitelji koje traže takvu vrst stručne pomoći. Navedeni zakoni ključni su u području suzbijanja rodno utemeljenog nasilja. Svi oni i dalje ne prepoznaju nasilje prema ženama kao rodno utemeljeno, ili ne kriminaliziraju sve oblike takvog nasilja, ili ne određuju gonjenje po službenoj dužnosti ili, u konačnici, ne pružaju stvarnu već samo deklaratornu zaštitu žrtvama”, objašnjava Višnja Ljubičić.
Obiteljski nasilnici i dalje će se moći politički kandidirati
Ministar pravosuđa Ivan Malenica je, nakon pravomoćne presude spomenutom županu Alojzu Tomaševiću, najavio i izmjene izbornog zakona prema kojima se osuđeni za obiteljsko nasilje više ne bi smjeli kandidirati. Za sada je ta kategorija “zaboravljena” u izbornom zakonu, a kako su lokalni izbori 16. svibnja, dakle za nešto više od tri mjeseca. Po svemu sudeći i osuđeni župan Tomašević će se moći kandidirati ako to poželi jer izmjena tog zakona nije u najavi.
Miodrag Borojević, zamjenik predsjednika Upravnog odbora i neizvršni direktor Fortenova grupe – bivšeg Agrokora, svojim je slučajem skrenuo pažnju na potrebu za dopunom još jednog zakona. Naime, dotični je 31. siječnja priveden zbog obiteljskog nasilja, noć je proveo u pritvoru, a sutradan ga je sudac proglasio krivim, odrezao mu novčanu kaznu i zabranu pristupa supruzi. A prema Zakonu o trgovačkim društvima, član uprave ne može biti osoba koja je kažnjena za zlouporabu stečaja, pogodovanje vjerovnika i slično. Kaznena djela poput obiteljskog ili seksualnog nasilja se ne spominju. Očito je odluka hoće li takve osobe postaviti na visoku ili najvišu funkciju prepuštena nadzornim odborima samih poduzeća.
Rodno utemeljena nasilja goniti kazneno, a ne prekršajno
Mogu li potencijalne žrtve seksualnog i/ili obiteljskog nasilja mirnije spavati čak i ako se, u idealnim uvjetima, promjene svi ovi zakoni? Mogu li računati da će ih sustav, ako im se i dogodi takva trauma, adekvatno zaštititi i adekvatno kazniti nasilnika? Teško. Jer, i sa idealnim zakonima konačnu riječ imaju suci koji nisu uvijek pokazivali da razumiju stvarnu težinu počinjenog djela i posljedice koje žrtva trpi cijelog života. Višnja Ljubičić godinama upozorava da se “uz zakonodavni okvir treba voditi briga o kontinuiranoj edukaciji onih koji primjenjuju te zakone i propise. Naime, nerijetko se teška nasilnička djela rodno utemeljenog nasilja procesuiraju prekršajno dok se ozbiljni slučajevi spolnog, obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja niti ne prepoznaju dok ne bude prekasno”.
EDUKACIJA SUDACA: Znati prepoznati specifičnosti obiteljskog i seksualnog nasilja
Stoga smo pitali Ministarstvo pravosuđa provodi li i priprema li edukacije sudaca kako bi dobro odradili svoj dio posla. I iznenadili smo se opširnom listom provedenih edukacija.
Tako su 2019. kazneni suci i savjetnici sudova, zamjenici i državnoodvjetnički savjetnici, policajci, probacijski službenici – njih ukupno 187 – bili na petodnevnoj radionici “Nasilje u obitelji”. Iste su godine održane i tri radionice “Pojedinačna procjena žrtava – iskustva i problemi u praksi”, dva seminara iz serije „Ravnopravnost spolova u pravu EU-a“ te šest radionica o učinkovitoj zaštiti i suzbijanju nasilja nad ženama za sto sudaca i državnih odvjetnika. Lani su pak sudjelovali na dvodnevnoj radionici “Nasilje u obitelji”. tri radionice “Pojedinačna procjena žrtava – iskustva i problemi u praksi“ te na seminaru EU o zaštiti ravnopravnosti spolova. Za ovu su godinu planirane daljnje edukacije o nasilju u obitelji i ravnopravnosti spolova.
Valja se nadati da na tim edukacijama pravosudni dužnosnici uče i o potrebi bržeg vođenja postupaka rodno uvjetovanog nasilja. Jer, osim problema prepoznavanja težine djela, na što upozorava pravobraniteljica Ljubičić, najveći je problem i dužina trajanja takvih postupaka. Obično se vuku godinama, što znači da se i žrtva godinama dodatno traumatizira. Najdrastičniji je primjer slučaj iz Čakovca. Tamošnji Općinski sud mora, prema odluci Županijskog suda u Varaždinu, ponovno suditi trojici optuženih za silovanje djevojke sa cerebralnom paralizom. U prvoj presudi sud ih je oslobodio krivnje zbog proceduralne greške u optužnici. Silovanje se dogodilo prije 20 godina!