Profesor tjelesnog odgoja Lj. K. bio je na Županijskom sudu u Bjelovaru osuđen na šest godina zatvora za jedanaest kaznenih djela spolnog zlostavljanja djeteta – vlastite kćeri koja je u to vrijeme imala osam godina – no Vrhovni mu je sud smanjio tu kaznu na pet godina. Razlog? Nedovoljno mu je vrednovan niz olakotnih okolnosti, kao što je neosuđivanost, priznanje djela, kritičnost i iskreno žaljenje, stoji na završetku obrazloženja presude Vrhovnog suda.
Dodatno su se suci pozvali na sam karakter kaznenih djela – uglavnom je riječ o pornografiji – čime se “izravno ne napada na spolni integritet djece”!
Iskorištavanje djece za pornografiju po KZ-u
No, ako u pornografiji nema izravnog napada na spolni integritet djece, čemu onda uopće članak 163. Kaznenog zakona “Iskorištavanje djece za pornografiju”? Hoće li ovakvo obrazloženje Vrhovnog suda postati presedan, pa se svi oni koji su do sada kažnjeni za dječju pornografiju mogu pozvati na njegovu ocjenu kako to nije “napad na spolni integritet djece” i tražiti da im se smanji kazna ili ih se oslobodi jer time, u stvari, nisu naštetili svojim žrtvama?
Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica koja zastupa Autonomnu žensku kuću Zagreb i Centar za žene žrtve rata podsjeća kako Vrhovni sud ima ulogu ujednačavanja sudske prakse što znači da svojim odlukama i obrazloženjima u pojedinim predmetima ima utjecaj na kazneno-pravnu politiku.
“Organizacije koje se bave zaštitom žrtava nasilja u nekoliko su navrata tražile strože zakonske minimume i promjenu kazneno-pravne politike za takva djela, no ministarstva su njihove prijedloge redovito odbijala. Uoči posljednjih izmjena Kaznenog zakona premijer Andrej Plenković je na sastancima naglašavao potrebu za osvješćivanjem društvene neprihvatljivosti kaznenih djela nasilja, posebno onih rodno uvjetovanih, no to se još nije dogodilo. A veliku ulogu u tome ima upravo Vrhovni sud kad ublaži kazne nižih sudova”, kaže Sanja Bezbradica Jelavić.
Pedofil za jedanaest djela spolnog zlostavljanja djeteta dobio 80 posto popusta
Osuđeni Lj. K. osuđen je za deset kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, od kojih je za svako predviđena kazna zatvora od tri do petnaest godina, te za jedno kazneno djelo koje predviđa kaznu zatvora od jedne do osam godina. Da je za svako to djelo dobio minimalnu zatvorsku kaznu, bio bi u zatvoru 31 godinu! No, s jedinstvenom kaznom od pet godina dobio je više od 80 posto popusta.
“Optuženik je osuđen jer je neovlašteno snimio više fotografija svoje kćeri, 8-godišnje djevojčice, s vidljivim obnaženim intimnim dijelovima tijela djeteta. Fotografije je pohranio na svoj mobilni uređaj. Kćer je dodirivao po spolnom organu. U tri je navrata njene slike poslao drugoj osobi. Na mobilni je uređaj pohranio audio-video zapise s dječjom pornografijom. U dva je navrata drugoj osobi poslao audio-videozapise s dječjom pornografijom”, stoji u presudi.
Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe – Centra za žrtve seksualnog nasilja i doktorica psihologije, podsjeća da su pedofili u pravilu višestruki počinitelji pa je tim više zgrožena činjenicom da je osuđenik bio u svakodnevnom kontaktu s djecom.
Potvrda o nekažnjavanju samo znači da ranije nije bio uhvaćen
“Pitanje je koga zapošljavamo u školama. Potvrda o dosadašnjem nekažnjavanju, što je ovoga puta uzeto kao olakotna okolnost, samo znači da ranije nije bio uhvaćen, ali ne i da ranije nije počinio takva djela”, kaže Mamula.
Prema definiciji, pedofilija predstavlja želju za spolnom aktivnošću s djecom prije puberteta, a liječenje pedofilije je vrlo teško i stopa uspješnosti liječenja je niska. Glavni razlog tome je činjenica da pedofili dolaze na liječenje prema sudskoj odluci, a ne vlastitom voljom, pa nisu motivirani za liječenje. No, Mamula podsjeća da je glavni razlog neuspjehu liječenja činjenica da pedofili ne misle kako čine nešto loše te stoga vjeruju da im liječenje i nije potrebno. Osuđeni Lj. K. ima dijagnozu pedofilije, a prema obrazloženju Vrhovnog suda, jedna od olakotnih okolnosti mu je ta da je izrazio žaljenje.
Još znatno prije toliko spominjane Istanbulske konvencije Hrvatska je u srpnju 2011. ratificirala Lanzarote konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju seksualnog nasilja nad djecom, koja je obvezujuća za sve države potpisnice. Među ostalim, Konvencija obvezuje sve države potpisnice da osobitu pažnju obrate na osobe koje rade s djecom, da djecu i roditelje poduče o rizicima od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, da osigura pomoć žrtvama i adekvatno kažnjavanje počinitelja. Među kažnjivim djelima navedena je, naravno, i dječja pornografija.
PRAVOBRANITELJICA ZA DJECU: Nužna je edukacija sudaca u slučajevima nasilja nad djecom
“Konkretan slučaj ni presudu ne mogu komentirati, no i ovom prilikom naglasila bih da je seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece jedan od najtežih oblika ugrožavanja djeteta i kršenja njegovih temeljnih prava. Na takva nedjela društvo mora reagirati brzo, učinkovito i cjelovitim pristupom, koji uključuje progon počinitelja, zaštitu djece žrtava i sprečavanje takvoga nasilja.
Međutim, u sudskoj praksi često vidimo da se počinitelji puštaju da se brane sa slobode, da žrtva nema odgovarajuću zaštitu od počinitelja niti odgovarajuću pomoć i podršku, a nerijetko sama doživljava osudu okoline, stigmatizaciju pa i narušavanje privatnosti. Senzacionalističko medijsko praćenje također dodatno traumatizira žrtvu, a traumatiziranje se pojačava i kroz kazneni postupak, koji traje i po nekoliko godina. Kad napokon dođe do presude, za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču se vrlo blage kazne, izrečene kazne zatvora zamjenjuju se radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom, a ni sustav praćenja počinitelja i zaštite žrtve nije odgovarajuće uspostavljen.
Iz Ureda pravobraniteljice za djecu na to ukazujemo još od 2006. godine, zalažemo se za unapređivanje sustava zaštite djece od seksualnog zlostavljanja te predlažemo izmjene zakona i pooštravanje sankcija. Unatoč određenim značajnim pomacima u kaznenom zakonodavstvu koji su doveli do pooštravanja sankcija, generalno možemo zaključiti da sustav zaštite djece od seksualnog nasilja još nije kvalitetno uspostavljen.
Osim stvaranja kvalitetnog normativnog okvira, još je važnije mijenjati sudsku praksu, stoga kontinuirano predlažemo nadležnome ministarstvu uvođenje obvezne edukacije sudaca koji donose odluke o kažnjavanju počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. Smatramo da je takva edukacija nužna kako bi se suci upoznali s pojavnim oblicima seksualnog zlostavljanja djeteta i s njegovim dugoročnim i teškim posljedicama za dijete, te uvidjeli nužnost primjerenog kažnjavanja počinitelja. Edukacija je potrebna i zato da bi se ujednačila sudska praksa i onemogućilo donošenje presuda u kojima se interesi počinitelja stavljaju ispred interesa djece – žrtava seksualnih delikata.
Bez jasne i snažne osude i promptnog kažnjavanja seksualnih delikata nad djecom ne može se postići zaštita djece, što je obveza države, društva i svih odraslih”, stoji u odgovoru Helence Pirnat Dragičević, pravobraniteljice za djecu.