Da nije bilo pandemije koronavirusa u svibnju bi Europski parlament raspravljao o najnovijem Izvješću o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Europskoj uniji i to u kontekstu zdravlja žena. Izvješće u kojem se u prvom redu ustvrđuje kako su i seksualna i reproduktivna prava, a koja su ujedno i osnovna ljudska prava, u Europskoj uniji značajno u posljednje vrijeme degradirana i unazađena, s odgodom će stoga u rujnu podnositi zastupnik Predrag Fred Matić, u ime Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost čiji je član. Kako su se i tijekom epidemije i uspostavljenih mjera izolacije događali slučajevi I teških kršenja prava trudnica, rodilja i babinjača, u Izvješću su se našli i ti događaji, kao i zahtjev za uspostavu boljih javnih i zdravstvenih politika kojima bi se smanjila mogućnost kršenja stečenih reproduktivnih prava. Povodom Izvješća koje obrađuje prava u područjima kontracepcije, pobačaja, cijeli set reproduktivnih prava sve do važnosti seksualnog odgoja u školama, razgovarali smo s EU zastupnikom Predragom Fredom Matićem.
Koja prava žena su po vama danas naročito degradirana, a njihovo unazađivanje i erozija dovodi u pitanje zdravlje žena?
Cijeli spektar prava iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena, nažalost, na udaru je regresivnih pokreta. To je osudio i Europski parlament u svojoj Rezoluciji o nazadovanju u području prava žena iz 2019. godine gdje se izričito spominje da se ugrožavaju zdravstvena i reproduktivna prava žena. Tu se prije svega misli na ograničavanje pristupa planiranju obitelji i kontracepciji te pokušaja da se ograniči ili ukine pravo na dobrovoljni prekid trudnoće. Također, svjedoci smo i porasta rodno uvjetovanog nasilja te velike opozicije Istanbulskoj konvenciji. Obiteljsko nasilje i nasilje od strane intimnog partnera, nasilje na radnom mjestu, nasilje nad ženama u zdravstvenim ustanovama, sjetimo se slučajeva i kampanje Prekinimo šutnju iz Hrvatske – realnost su za žene diljem svijeta. Time se ugrožava njihovo pravo na zdravlje, sigurnost, život. Ne možemo dozvoliti da se glasna manjina, u svrhu postizanja nekih svojih uskih ciljeva, poigrava sa fundamentalnim pravima žena kroz regresivne zahtjeve i inicijative. Postignuta prava možemo samo unaprijediti, nikako unazaditi. To im treba glasno poručiti.
Sa seksualnim i reproduktivnim pravima se ne smije manipulirati!
Kakvu raspravu i amandmane očekujete u jesen na Izvješće, te na koje posebice teme iz Izvješća i od kojih država (zastupnika)?
Očekujem veliki broj amandmana iz svih političkih grupacija, neovisno o državi. To je izvješće i tema koja izaziva puno pozornosti i interesa i svatko ima stav o onome što treba obuhvatiti tekstom. Ja se nadam širokom konsenzusu na lijevoj strani plenarne i korektnoj suradnji sa EPP-om. Ono što čujem od kolega/ica zasad jest da su zadovoljni tekstom drafta izvješća koje sam uputio u proceduru i vjerujem da je to dobar temelj za daljnju gradnju teksta. Postoje neke stvari oko kojih neću pregovarati, koji su tzv. „red lines“ za mene, a neki od amandmana koji će doći će i unaprijediti tekst. Važno je da na glasanju na plenarnoj sjednici pokažemo većinu okupljenu oko stava da seksualna i reproduktivna prava žena nisu i ne mogu biti predmet manipulacije, regresije i političkih prepucavanja i iskreno se nadam da ćemo to postići.
Izvješće se posebno dotiče pitanja zaštite stečenih i unapređivanja prava koja se odnose na kontracepciju, na pobačaj, na seksualni odgoj i prava koje na zdravstvenu skrb imaju trudnice, rodilje i babinjače. Koja su od ovih prava u Hrvatskoj najviše dovedena u pitanje, odnosno, koje značajno treba unaprjeđivati?
Situacija u Hrvatskoj je ponešto drukčija nego u drugim državama članicama. Imamo primjerice specifičnu situaciju oko abortusa gdje vladajući već neko vrijeme ne donose novi Zakon, unatoč instrukcijama suda. To je klasičan primjer političke manipulacije koja je vrlo opasna za zdravlje i živote žena. Oni znaju da ne mogu i ne smiju unazaditi stečena prava Zakonom iz 1978. i radije stvar drže u ladici nego da razriješe to na način koji je jedini moguć – progresivnim i modernim prijedlogom novog zakonskog teksta. SDP je uputio u proceduru svoj prijedlog, on je dobar i nadograđuje postojeća prava. Tu se ne smije dozvoliti ni najmanji korak unazad. Što se tiče ostalih prava – imamo problematičnu situaciju sa seksualnim odgojem. Hrvatskoj je potreban sveobuhvatan seksualni odgoj od osnovne preko srednje škole i to je nešto što i u svom Izvješću ističem! Obrazovanje o ovim temama vodi, između ostalog, do odgovornog seksualnog ponašanja, smanjenja spolno prenosivih bolesti, razvijanja zdravih obrazaca ponašanja u međuljudskim odnosima i smanjenja rodno uvjetovanog nasilja. Oko toga ne bi smjelo biti nejasnoća. Svatko tko se protivi programu seksualnog odgoja koji je utemeljen na relevantnim znanstvenim dokumentima i činjenicama, zagovara neke prakse i obrasce koji se ne uklapaju u 21. stoljeće. Što se tiče skrbi za trudnice, rodilje i babinjače, meni je drago da smo prvi puta u velikoj mjeri stavili osvrt na taj dio u Izvještaj o SRHR-u. Tu sam imao široke konzultacije sa kolegicama koje su stručne u tom području i zahtjev da se mora osigurati visokokvalitetna skrb temeljena na znanstvenim činjenicama te pristup u kojem nema nasilja i u kojem trudnice, rodilje i babinjačne punopravno sudjeluju u medicinskim postupcima je minimum od kojeg neću odstupiti. Svatko ima pravo na zdravlje, a majke i bebe ne smiju biti izuzetak.
Hrvatska nema seksualni odgoj u školi zbog manjka političke hrabrosti
U Izvješću je istaknuta potreba uvođenja sustavnog, stručnog, ideološki nepristranog seksualnog odgoja u obrazovanje mladih, pa nas zanima kako mislite da bi to države poput Hrvatske, koja je puna barijera po tom pitanju, to mogle i htjele provesti?
Jedina barijera koja stoji na putu uvođenja seksualnog odgoja u Hrvatskoj jest manjak političke volje i hrabrosti. Ne postoji važnija stvar trenutno od obrazovanja naših mladih, a izuzetno važan dio toga jest seksualni odgoj. Kao što sam već rekao – provedbom seksualnog odgoja djelujemo na mnogo više od samog obrazovanja mladih. Smanjenje rodno uvjetovanog nasilja i spolno prenosivih bolesti, razvijanje zdravih obrazaca ponašanja u seksualnim i emotivnim odnosima, razumijevanje pristanka, osnaživanje mladih – to su sve teme kojima se moramo baviti. Za to je preduvjet seksualni odgoj temeljen na znanstvenim činjenicama. Teško mi je shvatiti protivljenje određenih skupina, no sve jasnije je da oni koji govore protiv toga imaju druge ciljeve. To je posebno jasno nakon primjera Poljske, o čemu se Europski parlament čak i očitovao Rezolucijom obzirom da su tamo išli zahtjevi za kriminalizacijom seksualnog odgoja. Argumenti koje smo čuli od zagovaratelja takvih regresivnih napora dovoljno govore o ciljevima koji stoje iza toga. Manipulacija mladih i instrumentalizacija seksualnog odgoja kako bi se dodatno obezvrijedila paradigma ljudskih prava i ravnopravnosti, to je nažalost realnost u Poljskoj. A vrlo brzo se može dogoditi i u drugim državama, nitko nije imun na takva nastojanja i zato je vrlo važno glasno zahtijevati i govoriti o tome.
U Izvješću se navodi da su prava iz područja seksualnosti i reprodukcije jednaka ljudskim pravima, i da ih na taj način valja zaštititi. Koji su tretman do sada ta prava uopće imala, možemo li od EU administracije očekivati da se u tom području dogode neki značajniji pomaci?
Kao što i navodim u Izvješću, države članice nadležne su za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i kao takve odgovorne su osigurati pristup cijelom nizu usluga povezanih sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima. Također, seksualna i reproduktivna prava priznata su kao ljudska prava u međunarodnom i europskom pravu o ljudskim pravima, pa su povrede seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava istovremeno kršenja ljudskih prava. Moramo shvatiti da su svi izazovi u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima s kojima se suočavaju države članice zajednički europski izazovi. To nije samo političko i socijalno pitanje za EU nego i zdravstveno pitanje kojem se mora pristupiti na jedinstven način. U svom izvješću, od država članica tražim jasne korake u smjeru osiguravanja i zaštite ovih prava te apeliram da svoj suverenitet u ovom području iskoriste kako bi zaštitili prije svega fundamentalno pravo na zdravlje, a potom i sve što proizlazi iz toga. Činjenica da su države članice nadležne za ovo pitanje ne znači da imaju odriješene ruke kršiti neke od temeljnih međunarodnih instrumenata kao i vrijednosti na kojima počiva Europska unija. Od nadležnih EU institucija i agencija tražim aktivnu promociju, zagovaranje i zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava. Tu će veliku ulogu imati i Povjerenica za demografiju Dubravka Šuica, kao i Povjerenica za zdravlje i Povjerenica za jednakost. Na njima je da zajedničkim radom utru put te da se suprotstave svima onima koji se tim zdravljem i pravima koriste kako bi ugrozili vrijednosti EU-a i demokraciju.
Zabrane pobačaja ugrožavaju živote žena
Koje to instrumente na razini vlasti treba imati da bi se uistinu mladima omogućilo da u školi uče o ljudskoj seksualnosti i reproduktivnom zdravlju?
Vladajući prije svega trebaju osigurati adekvatne materijale koji se temelje na znanstvenim činjenicama, a ne na pseudoznanosti koja dolazi iz nekih krugova i perpetuira se kao relevantna jer se uklapa u njihove argumente kojima nas tjeraju u neka mračna vremena. Postoje jasne smjernice koje dolaze od Svjetske zdravstvene organizacije i drugih relevantnih adresa, ova tema nije slobodno tumačenje nekih ideoloških stavova već postoji sveobuhvatna znanstvena materija koju koriste mnoge druge države i koja je neupitni autoritet u ovom području. Nemojmo zaboraviti da se seksualnim odgojem borimo i protiv dezinformacija i manipulacija koje dolaze iz raznoraznih krugova. Uzmimo za primjer istragu koju je proveo openDemocracy i koja je pokazala da se žene diljem svijeta, pa tako i u EU-u, namjerno dezinformira kako bi im se onemogućio pristup pobačaju. Time se ugrožavaju životi žena i zadire se u njihovo pravo na informiranu odluku, ali se i odstupa od glavnih načela demokracije te prava na slobodu i informacije. Sveobuhvatni seksualni odgoj ne samo da pomaže u borbi protiv sve većeg broja smišljenih dezinformacijskih kampanja i nastojanja, već je i jedan od načina suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja.
Pokrenuli ste Inicijativu, skupa s udrugama RODA i HRiC, za zaštitu ženskih prava u sustavu skrbi za trudnice, rodilje, babinjače i dojenčad u vrijeme COVID-19 pandemije. Što očekujete da će Europska komisija i Povjerenica za zdravlje napraviti, što konkretno i koji su daljnji potezi s vaše strane?
Tako je, u suradnji s Udrugom RODA i međunarodnom organizacijom Human Rights in Childbirth pokrenuli smo inicijativu prema Povjerenici za zdravlje Europske komisije, a kako bismo upozorili na situaciju s kojom se suočavaju trudnice, rodilje i babinjače diljem Europe u vrijeme pandemije. To su zaista neke stvari za koje sam mislio da nije moguće da se događaju u Europskoj uniji u 2020., no nažalost to je realnost. Odvajanje djeteta od majki, nemogućnost pratnje na porodu, manjak zaštitne zdravstvene opreme, to su stvari s kojima se moram uhvatiti u koštac. Poslao sam pismo na kolege i kolegice u Parlamentu i pismo je potpisano od strane 63 zastupnika/ica te je poslano na Povjerenicu. Od Komisije još nisam dobio odgovor, no svakako očekujem feedback i konkretnu poruku te komunikaciju prema državama članicama i ministarstvima zdravstva oko toga kako prevenirati ovakve situacije i omogućiti puno ostvarenja prava na zdravlje. Što se tiče Hrvatske, udruga RODA je tu odradila izuzetan posao i želim im i ovaj put zahvaliti, kolegice su lobirale, govorile i širile ovu priču na sve razine. Radujem se što čujem da se neki od problema već rješavaju, pa tako i da je dio bolnica već otvorio mogućnost pratnje pri porodu, a ovim putem pozivam i sve ostale zdravstvene ustanove da to omoguće. Uz sve mjere zaštite, to je problem koji vrlo brzo možemo riješiti i omogućiti da žene tijekom poroda imaju nekoga uz sebe. Svakako ću nastaviti pratiti ovu temu, a odgovor Povjerenice ću iskomunicirati s javnosti čim ga zaprimim. Uskoro, nadam se!
Na koji je način pandemija korone i politike mjera koje su države provodile u svrhu zaštite zdravlja utjecale na zdravstveni sustav, odnosno, možete li procijeniti jesmo li iz ovoga nešto naučili i što će se temeljem toga promijeniti?
Prije svega smo naučili da je nasljedstvo Andrije Štampara i javno zdravstvo nešto što nas spašava od kolapsa sustava. Pristup zdravstvu i resursima zdravstvenog sustava moraju imati svi jednako. I to je bilo vidljivo u ovoj krizi. Naučili smo i da moramo ulagati u vlastite zdravstvene ustanove, pogledajte primjer Imunološkog zavoda i kakva bi situacija bila da je tijekom ove pandemije radio. No, ono što se događalo u pozadini borbe protiv pandemije jest situacija da su se otkazivali pregledi, odgađale operacije, pomicali tretmani koje za neke život znače poput primjerice onkoloških bolesnika. To je nešto što nije dobro i što je potencijalno ugrozilo zdravlje i živote mnogih. I to nas samo uči kako zdravstvo i ulaganje u javnozdravstveni sustav mora biti prioritet.
I žene samice trebaju imati pristup medicinski potpomognutoj oplodnji
U draftu Izvješća nismo primijetili da se bavite pitanjima prava vezano uz postupke medicinski potpomognute oplodnje. Posebice u onom dijelu što zahtjeva sve veći broj žena, da i žene samce mogu ići na postupke, što u većini država još nije dopušteno. Koja su vam stajališta, koje politike i koje biste aktivnosti mogli navesti vezano uz pitanje medicinski potpomognute oplodnje i proširenje prava žena, ali i parova.
Pitanje medicinski potpomognute oplodnje riješit će se kroz amandmane. Kako i sam mogu ulagati amandmane na vlastiti tekst, a draft izvješća ima vrlo limitiran broj znakova u kojima morate staviti sve što želite, neke stvari nisu stale. No, one će se dodavati kroz amandmane. Moj stav je da sve žene trebaju imati pravo i pristup tzv. „fertility treatments“, bez obzira na primjerice bračni status ili seksualnu orijentaciju. To će se ocrtati i u izvješću, a očekujem da će biti predmet rasprave tijekom procesa usuglašavanja finalne verzije teksta.
I sami u draftu Izvješća navodite kako su neka pitanja, primjerice surogatstvo, iz ovog dokumenta ispala, a mora ih se rješavati, no ona bi se trebala naći u nekom drugom izvješću… U kojem i i na koji način?
Tako je, nažalost, mi ne možemo u ovom izvješću obuhvatiti sve one teme koje bi možda i trebale biti unutra, a posebice imajući na umu da su neke od tih tema dovoljno široke da zahtijevaju zasebna izvješća i rezolucije. Surgatstvo je jedna od tih tema i nadam se da će se naći na stolu Europskog parlamenta kao zasebni izvještaj. Moramo imati na umu kako je posljednje izvješće o SRHR u EP bilo 2013. i to je bila vrlo nezgodna politička borba nakon koje su se pokrenuli i široki pokreti otpora diljem Europe. Iz tog razloga je vrlo važno da u ovom izvješću ne pokušamo dodati previše toga, pa da naposljetku imamo dugi tekst u kojem će izostati konkretni zahtjevi zbog nedostatka fokusa i prostora. Ovaj izvještaj mora biti temelj za sve daljnje rasprave o SRHR u Europskoj uniji i mora pokazati smjer kojim će Europa ići u ovom području, a to je nedvojbeno smjer napretka u ljudskim pravima, a ne nazadovanja.
Koje su sljedeće aktivnosti, što se zagovara i s kim u partnerstvu?
Trenutno sam posvećen nekim tekućim izvještajima u okviru Odbora za kulturu i edukaciju, no svakako nastavljam vrlo aktivno sudjelovanje i u FEMM Odboru. U narednom razdoblju planiramo dalje raditi na amandmanima vezanima uz ovo izvješće i istraživanjem kako će COVID-19 pandemija utjecati, i kako već utječe, na stanje seksualnih i reproduktivnih prava. Također, kroz nastavak suradnje s europskim civilnim sektorom pratimo stanje diljem EU i pokušavamo planirati sljedeće korake. Nažalost, do nas svako malo dođe i vijest o nekim zakonskim pokušajima ograničavanja ili čak potpune zabrane nekih od prava iz SRHR-a. Tu s kolegicama i kolegama iz EP-a pokušavamo svaki puta vrlo brzo reagirati prema nacionalnim parlamentima. Ova kriza je plodno tlo za sve one koji je vide kao priliku za implementaciju svojih nazadnih stavova i korištenje ovog pomalo kaotičnog stanja da uvrste neke prijedloge na dnevni red koji inače nikako ne bi prošli. Naša je odgovornost to pratiti i glasno odgovarati i stati u obranu temeljnih ljudskih prava, a to planiram činiti i dalje.