SLUČAJ PRVI
Ustavni je sud 20. listopada 2020. donio Odluku kojom se ukida članak 293.a Poslovnika Hrvatskog Sabora kojim je bio ograničen pristup zastupnicima na sjednice u sabornici i vrijeme izlaganja te sudjelovanja u raspravi. Ograničenje je uvedeno u svibnju zbog pandemije korona virusa, a 35 oporbenih zastupnika je u rujnu zatražilo od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti tog ograničenja. I odluka je donijeta: zastupnici ne smiju biti uskraćeni u raspravama i pravu na repliku.
Samo dva dana kasnije, 22. listopada, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je na konferenciji za novinare najavio da će “Sabor ispoštovati odluku Ustavnog suda i osigurati tehničke mogućnosti za zaštitu zdravlja zastupnika bez da im se ograničavaju prava i dužnosti na sudjelovanju u raspravama”.
SLUČAJ DRUGI
Ustavni je sud 21. veljače 2017. godine donio Rješenje kojim je naložio Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon o pobačaju, kojim će modernizirati Zakon o zdravstvenim mjerema za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 21. travnja 1978.
Nakon veljače 2019. godine, dakle više od dvije godine nakon Rješenja Ustavnog suda i nakon isteka roka kojeg je odredio Ustavni sud u svom Rješenju, predsjednik Sabora Gordan Jandroković obavijestio je predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića da donošenje novog Zakona nije bilo moguće u roku utvrđenom Rješenjem zbog kompleksnosti tog pitanja.
U međuvremenu, pristup žena pobačaju u Hrvatskoj svima je već dobro poznat: on je otežan, zbog pandemije COVID-19 ponegdje i nemoguć, žene koje se odluče na pobačaj i liječnici koji ga obave su stigmatizirani, a glasnim protivnicima pobačaja uzor je, po svemu sudeći, Poljska u kojoj je pobačaj zabranjen gotovo u svim slučajevima. Uzalud se nevladine udruge, liberalne stranke, Europarlament, Europski sud za ljudska prava i brojni aktivisti pozivaju na temeljna ljudska prava uvrštena u Povelju EU o tim pravima, a među temeljnim pravima to je i pravo na izbor. I na zdravstvenu zaštitu, koja podrazumijeva i siguran pobačaj u zdravstvenoj ustanovi kojeg obavlja educirano zdravstveno osoblje.
No, kad je riječ o pravima žena u Hrvatskoj, saborskoj većini se očito nije žurilo u prošlom mandatu, a ne žuri joj se niti u ovome, pa čak niti kada Ustavni sud zahtjeva akciju. U tom slučaju njegova rješenja nisu baš tako obavezna, a njihova provedba očito ovisi o raspoloženju saborskoga vodstva. Ali, kad je riječ o pravima saborskih zastupnika, to je vodstvo odmah u akciji. Razmatraju se opcije kako ispoštovati odluku Ustavnog suda i svakom zastupniku osigurati pravo na raspravu i pravo na repliku. Jer, to je njihovo pravo i zato su u Saboru. Istina da je i poštivanje ove Odluke Ustavnog suda podosta kompleksno pitanje jer, da bi osigurali pravo zastupnika na sudjelovanje na saborskim sjednicama i istodobno mjere protiv širenja pandemije, moraju ili pronaći drugi, veći prostor za zastupnike i prateće službe Sabora ili potrošiti novac na tehničku opremu da bi zastupnici mogli sjediti u više dvorana i sudjelovati u raspravama. Ali to se kompleksno pitanje mora odmah početi rješavati da bi se ispoštovalo Rješenje Ustavnog suda i zastupnicima osigurala njihova prava.
I to je u redu. Birali smo ih da nas zastupaju pa neka to čine najbolje što mogu. Sve nas. A među nama su i žene kojima su uskraćena njihova prava.