Lijepo je od Vlade RH da je napokon, nakon godina i godina apela, poslušala udruge koje se bave zaštitom žena od nasilja i u Kazneni zakon odlučila uvrstiti “teško kazneno ubojstvo žene”. Nejasno je zašto ga nije nazvala pravim imenom – femicid jer, budimo iskreni, svi dobro znaju što ta riječ znači, premda nije izvorno hrvatska. Lijepo je što će se u obiteljskom zakonu napokon jasno definirati da je “sindrom otuđenja od roditelja” neprihvatljiv i da ga se ne smije koristiti jer je znanstveno neutemeljen, a u praksi razarajući. Lijepo je što se iz zakona briše obaveza medijacije u slučajevima narušenih obiteljskih odnosa. Lijepo je i što će se obavezno savjetovanje morati provoditi odvojeno da se žrtva nasilja ne bi dodatno traumatizirala.
Sve su to na sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Sabora RH, sazvanoj baš na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, rekle pravnice, predstavnice i predstavnici institucija, članice udruga… Međutim, gotovo su jednoglasno zaključile i da je sve to “lijepo” nedovoljno da se nasilje u obitelji i nasilje nad ženama uistinu počnu efikasno suzbijati. Razlika između de facto i de jure, kad je riječ o suzbijanju nasilja, je u Hrvatskoj ogromna. I bit će tako sve dok ne donesemo nacionalnu strategiju koja će obuhvatiti sve aspekte problema.
Država treba spriječiti nasilje, to nije privatna stvar
“Nasilje u obitelji problem je koji država treba riješiti, ona ga treba spriječiti. Europski sud za ljudska prava jasno je rekao da to nije privatna stvar. Nasilje je strukturalno, diskriminacija je najčešće višestruka, a sudovi i zakoni to ne prepoznaju”, rekla je Snježana Vasiljević, izvanredna profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu gdje predaje Europsko javno pravo, Europsko pravo ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, Pravo Europske unije i upravljanje europskim projektima.
Njezina kolegica s istog fakulteta Maja Munivrana, redovita profesorica na Katedri za kazneno pravo, smatra da je problem što se obiteljskom nasilju pristupa kao incidentu, a ne kao fenomenu koji ima svoju dinamiku. Iznijela je porazni rezultat istraživanja o zločinima iz mržnje zbog spola – u pet godina niti u jednom slučaju nije prepoznat spol kao osnova zločina iz mržnje, premda je Hrvatska visoko na EU ljestvici počinjenih femicida prema broju stanovnika.
U uredu Pučke pravobraniteljice uočili su porast nasilja nad ženama starije životne dobi, što je pokazalo i istraživanje zagrebačkog Povjerenstva za ravnopravnost spolova u kampanji NeVidljive. “Takvim slučajevima pristupa se kao pojedinačnim ekscesima, nedostaje prepoznavanje ove vrste nasilja, koje je često psihičko i ekonomsko”, rekla je Tatjana Vlašić, zamjenica Pučke pravobraniteljice.
Rat je normalizirao nasilje, a društvo ga nije denormaliziralo
Mira Pekeč Knežević, zamjenica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kazala je da su žene s invaliditetom izložene višestrukim oblicima nasilja, ali ga se rijetko odlučuju prijaviti jer su nasilnici najčešće osobe o kojima su ovisne. “One su u pravilu izložene siromaštvu i slabije obrazovne strukture. Nećemo riješiti problem izmjenama kaznenog zakona, to je najlakše. Podržavamo donošenje nacionalnog strateškog dokumenta”, rekla je Pekeč Knežević.
Nebojša Paunović, savjetnik u Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, smatra da je rat normalizirao nasilje, a mi ga nismo denormalizirali, pa se treba baviti njegovim uzrocima, čime se ovo društvo ne bavi.
Što bi žrtve nasilja uistinu željele
Jaz između de jure i de facto suzbijanja nasilja najslikovitije je pokazala Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb, koja je iznijela listu onoga što bi žene žrtve nasilja uistinu željele. A to je:
– da ne moraju davati nepotrebne ponovljene iskaze koji ih retraumatiziraju
– da ne snose nerazuman teret pripreme djece za saslušanja
– da u skloništima budu zaštićene prihvaćanjem sigurnosnih protokola tih skloništa
– da ostvaruju pravo na naknadu nematerijalne štete u kaznenim postupcima
– da djeci koja su pretrpjela nasilje osiguramo stabilne uvjete odrastanja i ne ograničavamo slobodu kretanja unutar teritorija RH
– da prepoznamo slučajeve nasilja u postupcima koji se vode radi međunarodne otmice djece
– da omogućimo majkama da žive sa svojom djecom i poslušamo apele sudskih vještaka za hitno odvajanje od drugog nasilnog roditelja
– da djecu ne odvajamo od majki koje doje na temelju nepotvrđenih sumnji
– da djecu grubo ne odvajamo od majki koje imaju zdravstvene izazove
– da čuvamo tajnost adresa žena žrtava nakon što izađu iz skloništa