Prije nekoliko dana Europski parlament usvojio je dokument kojim traži da Europska unija uvede snažnije mjere protiv trgovine ljudima, bolju zaštitu žrtava i kažnjavanje trgovaca. Je li to i početak stvarne borbe protiv seksualnog iskorištavanja i seksualnog nasilja na području Europe? Države članice EU su, naime, prema zadnjim statistikama, od 2017. do 2018. prijavile 14.145 žrtava trgovine ljudima. Među njima je više od deset tisuća žena i djevojčica, a 72 posto njih su otete, namamljene i prodane većinom zbog seksualnog iskorištavanja – prostitucije, pornografije, striptiza i drugih oblika iskorištavanja.
Ta vrsta trgovine krajnji je oblik seksualnog nasilja o kojemu se posljednjih tjedana intenzivno raspravlja i u Hrvatskoj, od ulice, društvenih mreža i medija do Sabora i Predsjednika države. Dobro je to – problem s kojim su se godinama prije borile samo žrtve i organizacije civilnog društva koje su im pomagale i tako obavljale velik dio posla umjesto državnih institucija odjednom je postao jedna od glavnih društvenih tema što je najbolji put prema njegovu osvješćivanju, a potom i rješavanju.
Za sada je ipak sve još na osvješćivanju. A na njemu još jako puno treba raditi, jer u hrvatskom javnom prostoru seksizam je prisutan svakodnevno. Posljednji takav slučaj je izjava ravnatelja HZZO-a Luciana Vukelića u emisiji Otvoreno na HTV-u, kako “žene puno više pričaju, mi smo operativniji, muškarci”, na što je voditelj Mislav Togonal reagirao kako je to seksizam, i to žešći. A upravo je seksizam ona početna točka od koje kreću razni oblici seksualnog nasilja – od uznemiravanja do silovanja i seksualnog ropstva.
Kako seksizam vodi do nasilja
U godišnjem izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova navedeni su neki primjeri seksualnog uznemiravanja za koje je dobila prijave, a oni najbolje pokazuju koliko je seksizam uvriježen u hrvatskom društvu i kako niti pojedinci niti institucije ne razumiju ili ne žele razumjeti i prepoznati takvu vrstu djela.
U jednom domu zdravlja radio je čovjek pravomoćno osuđen za djela protiv spolnih sloboda, koja je počinio za vrijeme radnog vremena na štetu svoje kolegice. Za njih je bio osuđen na deset mjeseci zatvora, no to mu je preinačeno u rad za opće dobro. Ravnatelj Doma zdravlja mu nije htio uručiti otkaz iako Zakon o radu navodi da je uznemiravanje i spolno uznemiravanje povreda obveze iz radnog odnosa. No, ravnatelj se opravdavao da je od počinjenja djela prošlo više od četiri godine te da u presudi nije bilo izričito navedeno da počinitelj treba dobiti otkaz.
Premda posljednjih tjedana kroz pokret Nisam tražila, kad su se oglasile i brojne studentice, iskustva seksualnog uznemiravanja nisu prijavile polaznice Policijske akademije, Pravobraniteljica je dobila prijavu i s te adrese. Dvojica profesora ucjenjivala su i prijetila polaznicama da će završiti na najgorim radnim mjestima ako ne pristanu na spolne odnose s njima, a pristanu li bit će nagrađene. I prije anonimne pritužbe Pravobraniteljici na Policijskoj akademiji su isti ti profesori već bili upozoreni na svoje ponašanje. No, kad je Pravobraniteljica preporučila da ih se smijeni s njihovih pozicija, MUP je to odbio, premda je ovdje riječ o kaznenom djelu spolnog uznemiravanja jer su počinitelji nadređeni žrtvama.
Jedna medicinska sestra se požalila da ju je liječnik diskriminirao, ponižavao i vrijeđao za vrijeme operativnog zahvata, i to na temelju spola. Prijavila ga je bolnici koja je provela istragu tako što je o događaju ispitala osobu koja uopće nije bila u operacijskoj dvorani za to vrijeme, a one koji su bili i mogli svjedočiti što se dogodilo nije ispitala!
U cijeloj toj žestokoj raspravi o seksualnom nasilju valja podsjetiti što je ono uopće. Prema Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja kojeg je hrvatska Vlada objavila 1. kolovoza 2018., seksualno nasilje je sve, od uznemiravanja do silovanja, što znači da su seksualni nasilnici i oni koji dobacuju neželjene seksualne primjedbe kao i oni koji fizički ozljede svoju žrtvu. Nasilje je razvrstano u tri kategorije: seksualno uznemiravanje i/ili napastovanje, seksualno zlostavljanje i/ili prisilne spolne radnje te silovanje.
Uznemiravanje – najčešći oblik seksualnog nasilja
Protokol definira uznemiravanje kao jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja koji podrazumijeva neželjena seksualna ponašanja koja ne uključuju nužno i fizički dodir. Osnovna mu je karakteristika da osobu dovodi u neugodan i ponižavajući položaj te izaziva osjećaj srama.
“Najčešći oblici su neželjene seksualne primjedbe i verbalni prijedlozi, neprikladna pažnja, fizički dodiri, seksističke, uvredljive i diskriminirajuće primjedbe i šale, širenje seksualnih glasina o osobi i drugo,” stoji u Protokolu.
Zakon o ravnopravnosti spolova još je precizniji: “Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.
Da bi neko ponašanje bilo kvalificirano kao spolno uznemiravanje, moraju biti ispunjena tri uvjeta, kaže Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: “Ponašanje mora biti neželjeno od strane osobe prema kojoj je usmjereno, mora biti uvjetovano spolom ili spolne prirode te mora biti takvo da vrijeđa dostojanstvo žrtve i stvara neugodno, neprijateljsko ili uvredljivo okruženje. Da bi bilo kazneno djelo, mora biti ispunjen i četvrti uvjet – odnos nadređenosti i ovisnosti, tj. posebne ranjivosti žrtve u odnosu na počinitelja”.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Visnja Ljubicic Foto: Sandra Simunovic
Zlostavljanje i silovanje
Zlostavljanje je teže od seksualnog uznemiravanja, ali još nije silovanje. “Obuhvaća neželjena seksualna ponašanja iznuđena primjenom sile i/ili prijetnji, a uključuje fizički dodir s nasilnikom – neželjeni i prisilni dodiri intimnih dijelova tijela, seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama, pritiskom te prisiljavanje na masturbaciju”.
Silovanje je definirano kao najteži oblik seksualnog nasilja, a uključuje “prisilnu vaginalnu, analnu i/ili oralnu penetraciju penisom, drugim dijelom tijela i/ili objektima. Ubraja se među izuzetno teška i traumatska iskustva s teškim posljedicama za žrtve. S obzirom na počinitelja možemo razlikovati silovanje kao sastavni dio obiteljskog nasilja (silovanje u braku), silovanje u vezama/»na spoju«, silovanje nepoznate osobe, grupno silovanje, silovanje u oružanim sukobima i ratu. Osim ubojstva, silovanje je najozbiljnije nasilje nad tijelom osobe jer oduzima žrtvi fizičku i emocionalnu autonomiju, slobodu i privatnost”.
Takve posljedice za žrtvu mogu se primijeniti i na druge, “blaže” oblike seksualnog nasilja, o čemu su najbolje posvjedočile brojne ispovjedi žena kroz pokret Nisam tražila. Kako kaže koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula, “posljedice dugotrajnog uznemiravanja su jednake drugim kaznenim djelima protiv spolne slobode koja se procesuiraju po službenoj dužnosti”. Zbog toga je i pokrenuta izmjena Kaznenog zakona kojim će se i uznemiravanje goniti po službenoj dužnosti i ukinut će se skandalozni rok zastare od tri mjeseca u kojemu žrtva još nije niti uspjela procesirati što joj se dogodilo i kako se nositi s posljedicama, a kamoli da bude spremna na pravnu bitku koju bi morala sama pokrenuti i sama voditi.
Maja Mamula – Ženska soba Foto: Nina Đurđević
Najteži oblici seksualnog nasilja
Ženska soba na svojim stranicama donosi kategorije i primjere oblika seksualnog nasilja koji, osim tri najraširenija, obuhvaćaju i one monstruoznije.
Grupno silovanje, kao i silovanje, spada u najteže oblike seksualnog nasilja. Ono se događa kada grupa muškaraca sudjeluje u silovanju. Obično ga prate teže psihičke i fizičke posljedice za žrtvu. Psihološka trauma je potencirana zbog ‘promatrača’ toga čina, a fizičke ozljede su neizbježne i uvijek ozbiljne. Zbog toga se grupno silovanje u nekim državama oštrije kažnjava nego silovanje izvršeno od jedne osobe.
Seksualna ubojstva: mogu biti namjeran čin ili posljedica seksualnog nasilja, kad se napadač uplaši da će ga žrtva prepoznati i strpati u zatvor ili mu pruža prejak otpor.
Genitalno sakaćenje: djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalija zbog kulturnih ili drugih neterapijskih razloga, o čemu je reci.hr pisao ovdje.
Ubojstva u ime časti: praksa da muškarci ubijaju članice obitelji u ime obiteljske časti zbog seksualnih odnosa izvan braka, što uključuje i silovanje ili sumnju na bračnu nevjeru. Opravdavaju se tradicijom prema kojoj je žena muško vlasništvo, a njena čistoća i krepost su roba.
Nasilne provjere djevičanstva: prisilan ginekološki pregled kako bi se utvrdilo stanje himena. Takve se nasilne provjere provode nad ženama optuženima za prostituciju ili nemoralno ponašanje, a pokidani himen predstavlja dokaz prostitucije.
Ugovoreni dječji brakovi: najčešće je riječ o djevojčicama ili djevojkama koje ulaze u brak sa starijim muškarcima zbog siromaštva. Prema podacima UNICEF-a svaka peta žena u svijetu ušla je u brak prije 18-og rođendana, a trenutno je u svijetu oko 765 milijuna maloljetnih bračnih partnera, od kojih su 650 milijuna djevojčice. Godišnje se u svijetu uda oko 12 milijuna djevojčica, a mnoge od njih udaju u jako ranoj dobi, čim dobiju prvu menstruaciju, neke čak i prije nje.