Radovan Fuchs novi je ministar znanosti i obrazovanja, resora za koji se najduže nagađalo tko će ga voditi. Poziciju preuzima u trenutku kad se protekla školska godina proglašava najgorom od svih, a neizvjesno je hoće li naredna započeti u školskim klupama ili pred monitorima u nastavi na daljinu. Fuchsova je prednost što resor ne preuzima neupućen: na mjesto ministra dolazi s pozicije savjetnika za obrazovanje premijera Andreja Plenkovića, koordinatora Ekspertne radne skupine za provedbu reforme obrazovanja, a već je jednom obavljao i isti ministarski posao, od 2009. do 2011. u vladi Jadranke Kosor. Za ove posljednje izbore HDZ ga je bio gurao u sve debate o znanosti i obrazovanju, time ga istaknuvši kao svog čovjeka za taj posao.
Nas zanima kakav stav novi ministar znanosti i obrazovanja ima o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole, u čijem sklopu važno mjesto zauzima i seksualni odgoj. Reci.hr, naime, zagovara uvođenje zdravstvenog i seksualnog odgoja kao zasebnog predmeta budući je seksualno i reproduktivno zdravlje jedno od najvažnijih područja čovjekova života. Smatramo da je upoznavanje mladih s ljudskom seksualnošću bitna priprema za život s ciljem povećanja znanja, očuvanja reproduktivnog zdravlja i zdravog odnosa prema tijelu i svim aspektima života. Seksualni odgoj doprinosi sprečavanju neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti.
– Ne vidim razlog zašto djeca ne bi bila educirana i o seksualnom odgoju u smislu prevencije spolnih bolesti – izjavio je Fuchs u predizbornoj debati na Novoj TV, što je zazvučalo obećavajući.
No, na predizbornom sučeljavanju održanom u Novinarskom domu na temu obrazovanja, koje je organizirala GOOD inicijativa, Fuchs je na pitanje trebaju li zdravstveni i građanski odgoj biti zasebni školski predmeti, rekao kako “dodavanje zasebnih predmeta ne vodi dobrom, tu će onda biti pobune zašto jedan izbaciti, a drugi ne”. Svoj je stav potkrijepio i pozivanjem na znanstvenu studiju koju nije imenovao, ali je ustvrdio kako je ona “pokazala da ne postoji bitna razlika između one djece koja su to slušala u eksperimentalnom modelu i one druge koja su zdravstveni odgoj dobila klasično kroz druge predmete”.
Sudeći po tome, za očekivati je da novi ministar neće htjeti previše “talasati” kad je riječ o zdravstvenom i seksualnom odgoju. Čini se da će sačuvati ostavštinu svoje prethodnice Blaženke Divjak, koja je tijekom cijelog mandata tvrdila da je kroz njezinu reformu uveden i zdravstveni odgoj u škole. To nije točno!
Ono što je bivša ministrica zvala uvođenjem zdravstvenog i seksualnog odgoja i obrazovanja u novu i reformiranu hrvatsku školu, pretenciozno nazvanu Škola za život, je tek Odluka o uvođenju međupredmetne teme pod nazivom “Zdravlje za osnovne i srednje škole”. Iza toga se krije obveza nastavnicima da u okviru svojih predmeta pokoji sat posvete temama koje se odnose i na zdravlje. Nastavnici nisu dobili nikakve priručnike niti poduke što i na koji način predavati. Literature o zdravstvenom odgoju niti nema. Zdravstveni stručnjaci nisu uključeni. Računa se na pomoć školske medicine, ali nigdje izrijekom nije navedeno ulaze li zdravstveni stručnjaci u školu, koje su im obveze, koliko sati predavanja imaju i o čemu točno. Nastavnim planom je međupredmetna tema “zdravstveni odgoj” zapravo prepuštena nastavnicima razredne nastave, koji kroz 12 dodatnih školskih sati trebaju osmisliti predavanja za četiri modula sljedećih naziva: Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja i Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.
HDZ: 5 milijardi kuna za modernizaciju obrazovanja
“Uložit ćemo pet milijardi kuna u modernizaciju obrazovnog sustava”, stoji, među ostalim, u HDZ-ovom predizbornom programu. No, ta je modernizacija teško zamisliva bez uvođenja zdravstvenog i seksualnog odgoja u obrazovanje. Uostalom, upravo oni koji se najglasnije bune protiv uvođenja tog predmeta ujedno su i žestoki protivnici pobačaja na zahtjev. Dokazano je da je u zemljama koje već desetljećima imaju seksualni odgoj znatno manji broj neželjenih trudnoća, pa samim tim i pobačaja na zahtjev, nego u onima u kojima je seksualni odgoj djece i tinejdžera prepušten obitelji, prijateljima i internetu. Primjerice, Nizozemska, koja je seksualni odgoj i obrazovanje uvela u škole kao zasebni predmet još prije 40 godina, danas ima najnižu stopu maloljetničkih trudnoća i najvišu stopu korištenja kontracepcije među tinejdžerima koji stupaju u seksualne odnose. Takva statistika pripisuje se upravo seksualnom odgoju i obrazovanju.