Autorica teksta, Hafsa Lodi američka je novinarka koja posljednjih desetljeća prati modu na Bliskom istoku. Rođena je u New Yorku, a sa četrnaest godina preselila se s obitelji u Ujedinjene Arapske Emirate. U Londonu je magistrirala islamsko pravo i bavi se odnosima između religije, kulture i modernosti. U Opinion tekstu za The Independent kojeg prenosimo u cijelosti dotiče se pitanja šerijata i prava žena. Kroz objašnjenje šerijata pokazuje zašto obećanja talibana u Afganistanu da će se žene tretirati dobro u okvirima šerijatskog zakona ne znači ništa pozitivno. Iako Šerijat na žene ne gleda kao drugotne, već im osigurava i brojna prava Talibani koji slijede patrijarhalna fundamentalistička čitanja šerijata koriste ga za potlačivanje i vladanje.
Šerijat ili ljudsko tumačenje božanskih izvora
Na novinarskoj konferenciji u utorak u Kabulu, glasnogovornik talibana obećao je da žene u novom “Islamskom emiratu” neće biti diskriminirane, te da će im se osigurati prava u okviru šerijata. Ta posljednja riječ značajna je za muslimanke diljem svijeta, ali posebno u Afganistanu, gdje će slobode koje su postojale u posljednja dva desetljeća vjerojatno biti opozvane strogim i restriktivnim čitanjem šerijata od strane ekstremističke skupine. Ali to ne mora biti tako.
“Šerijat” je jedan od onih neuhvatljivih izraza za koje mnogi misle da predstavljaju neku vrstu islamskog zakona uklesanog u kamen. Međutim, većina muslimana šerijat ne može pouzdano definirati ili opisati. Sjećam se da sam prvi put čula tu riječ kao američka tinejdžerica nakon napada 11. rujna, kada su slike žena obučenih u burku i naoružanih terorista dominirale medijima, potičući podršku eventualnoj invaziji na Afganistan. Nisam mogla pomiriti ove slike s islamom u kojem sam odgojena, a također nisam bila svjesna onoga što šerijat zapravo uključuje. Pitanja o mojoj vjeri i njezinoj kompatibilnosti s feminizmom dovela su me do toga da magistriram islamsko pravo na Sveučilištu SOAS u Londonu, a gotovo desetljeće kasnije još uvijek pokušavam odučiti se od nekih patrijarhalnih pogleda na uloge i prava žena u islamu.
Proučavajući fikh ili islamsku praksu naučila sam da se šerijat, što znači “put”, zapravo odnosi na ljudsko tumačenje božanskih izvora. On sam po sebi nije božanski niti nepromjenjiv, već je neprestano otvoren tumačenju, različitih vjerskih znanstvenika. Također on ne isključuje ženska prava – kako bi to moglo biti, kad je islam vjera koja je ženama u povijesti dala brojna prava, poput pristanka prije braka, mogućnosti razvoda, financijsku neovisnost i nasljeđivanje imovine?
Povijesno gledano, međutim, mnogi vladajući režimi i vjerske skupine u muslimanskom svijetu manipulirali su šerijatom kako bi služili ekstremističkim, patrijarhalnim planovima. U Iranu su verzije šerijata primijenjene nakon Islamske revolucije 1979. snizile dob za udaju djevojčica sa 18 na 13 godina, zabranile im pristup mnogim sveučilištima i uvele hidžab. Ubrzo nakon toga, u Pakistanu, novi nacionalni kazneni zakon inspiriran šerijatom zahtijevao je od žrtava silovanja da predstave četiri svjedoka muškog spola ili riskiraju da same budu osuđene za preljub.
Takve presude u potpunoj su suprotnosti s egalitarnom vizijom koju je poslanik Muhammed prvi pokrenuo. Mnogi vjeruju da su, kad je uveo propise u prvu muslimansku zajednicu u Arabiji u 7. stoljeću, bili za taj društveno-povijesni kontekst niti normativni niti zauvijek obvezujući i da su reforme koje su poboljšale položaj žena u vrijeme otkrivenja imale za cilj nastaviti putem progresivnog poboljšanja. No, do 10. stoljeća ortodoksna islamska jurisprudencija postala je fosilizirana, budući su fundamentalistički muslimani smatrali da je stoljetni šerijat zauvijek mjerodavan.
Šerijat je očito vrlo složen i pogrešno tumačen pojam, s različitim značenjima za različite muslimane. Sve se svodi na to kako gledate na izvore islamskog prava, kao na vječno obvezujuće zapovijedi ili kao na upute za određeno vrijeme, iz kojih možemo izvući smjernice i principe. Veliki dio muslimanskog otpora reformama proizlazi iz zablude da je šerijat sam po sebi svet. No, “šerijat se može razvijati s islamskim društvima kako bi riješio njihove današnje potrebe”, tvrde Muslimani za progresivne vrijednosti sa sjedištem u LA-u, koji osuđuju šerijat kao pravni sustav ili Božju tvorevinu.
Turski pisac Mustafa Akyol u knjizi Islam bez ekstrema objašnjava da je repliciranje političkog iskustva ranijih muslimana odabirom jedne, mjerodavne verzije šerijata greška. On ponavlja stajališta sudanskog učenjaka Abdullahija Ahmeda An-Na’ima, koji tvrdi da je najbolja država za muslimane sekularna jer se tek tada može biti “musliman po uvjerenju i slobodnom izboru”.
Proizvoljna i apsolutistička tumačenja šerijata ne samo da oduzimaju slobodu muslimanima da pluralistički tumače svoju vjeru, već i ozbiljno utječu na živote žena. Dakle, nikako se ne bismo trebali osjećati smireni obećanjem talibana da će žene imati prava u okviru šerijata, budući da se njihova regresivna verzija u prošlosti pokazala kroz brakove s maloljetnicama, ograničavanjem kretanja žena u okvir doma i isključenošću iz obrazovanja.
“Žene su središte agende političkih islamista”, piše egipatsko-američka znanstvenica Leila Ahmed u svojoj knjizi “Žene i rod u islamu”. Ona tvrdi da je poruka vjere “tvrdoglavo egalitarna” i da je “duboki jaz” dijeli od “uspostavljenog” islama. Odgojitelji poput Ahmed nastoje preokrenuti seksističku politiku stavljajući prioritet na etička načela islama nad vremenom istrošenim tehnikalijama ustajalog šerijata.
Musawah, pokret za pravdu i jednakost u muslimanskoj obitelji, radio je na redefiniranju zastarjelih seksističkih pravnih normi kako bi odgovorio na promjenjivu stvarnost života muslimanskih žena. Jedan od njegovih osnivača, pravni antropolog Ziba Mir-Hosseini, napisao je da se termin šerijat nikada ne spominje u Kur’anu u smislu pravnog sustava. Ipak, Ahmed citira istraživanje u svojoj knjizi u kojem se većina studentica u Egiptu složila da bi “šerijatski zakon trebao postati zakon zemlje”. Sumnja da su te žene imale pojma o nepravdama i brutalnostima prema ženama koje zastupa politički šerijat, ali napominje da su se i dalje osjećale prisiljene slijediti pravni sustav s oznakom šerijata.
Ako je šerijat previše sentimentalan da bi se mogao rastaviti ili se od njega razdvojiti, kako bi najbolji način šerijata mogao izgledati za žene? Za početak, dovoljno vjerskih znanstvenika s utjecajem morat će ponovno proučiti temelje islamske rodne etike. Šerijat kakvog poznajemo nastao je iz određenih društvenih shvaćanja spola koji su se otada razvili, zajedno s ulogama žena u društvu. Reformisti tvrde da se ti iskonski propisi šerijata, koji su odražavali hijerarhijski sustav s muškim starateljstvom nad ženama, ne mogu prenijeti u današnje okolnosti.
Mnogi aktivisti i znanstvenici već su krenuli na ovo putovanje, poput marokanske feministice Asme Lamrabet, koja se zalaže za tumačenje Kur’ana u svjetlu jednakih univerzalnih prava koja su postala standardima našeg vremena, baš kao što su znanstvenici iz ranijih stoljeća tumačili tekst iz svoje vlastite društveno-povijesne perspektive. Sa’diyya Sheikh iz Cape Towna vjeruje da bi lijek mogao biti u sufizmu, islamskoj mističnoj grani, gdje bi se tvrdnje muškaraca o autoritetu nad ženama mogle smatrati izazovom Božjoj superiornosti. To je pristup koji je ponovila afroamerička feministica i teologinja Amina Wadud, koja je napisala da su počinitelji ugnjetavanja i mizoginije uvreda za “Jedinstvenost” Boga koja je ključna za islamsko vjerovanje.
Islam koji ovi učenjaci propovijedaju štiti i osnažuje žene, i daleko je od učenja koje promovira talibanska šerijatsko -seksistička dogma koja pobija samu bit religije. Gledajući naprijed, ako želimo premostiti jaz između duha i prakse islama, moramo tražiti i usredotočiti ove glasove koji zagovaraju reformu iz okvira vjere, onog koji ne pravi diskriminaciju na temelju spola. Citiram esej Waduda: “Bez obzira koliko dugo je patrijarhat bio bedem ljudskih zajednica, on je neodrživ, neobranjiv i neislamski.”