Zahvaljujući Europskom parlamentu, ova se godina definitivno može proglasiti godinom borbe za rodnu ravnopravnost. Europarlamentarci su jučer izglasali treću ovogodišnju rezoluciju koja se bavi tom problematikom. Ovoga puta to je Rezolucija o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu, a kojoj je cilj zaštititi žene i djecu od nasilja u bitkama za skrbništvo tijekom i nakon razvoda. Najstrašnija posljedica takvih bitaka je “alarmantan broj ubojstava žena i djece koji se događaju nakon što žene prijave slučajeve rodno uvjetovanog nasilja”, a parlamentarci su šokirani činjenicom da muškarci koji su ubili ženu u mnogim slučajevima zadržavaju svoja roditeljska prava te čak njihovi potomci imaju obvezu uzdržavanja roditelja koji im je ubio majku.
Sa 510 glasova za, 31 protiv i 141 suzdržanim zastupnici su pozvali na uvođenje hitnih mjera zaštite žrtava partnerskog nasilja koje je znatno poraslo u pandemiji. Za su glasali svi hrvatski zastupnici iz redova HDZ-a i SDP-a, kao i nezavisni Ivan Vilibor Sinčić te IDS-ovac Valter Flego, suzdržan je bio nezavisni Mislav Kolakušić, dok je protiv bio jedino Ladislav Ilčić iz Pokreta za nezavisnu Hrvatsku. Očito u njegovoj viziji nezavisne Hrvatske nisu svi građani jednako nezavisni pa žene i djeca ne zaslužuju zaštitu od nasilnih muškaraca.
Rodno uvjetovano nasilje u brojkama
22 posto žena doživjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje u vezi, a 43 posto psihološko nasilje
70 do 85 posto djece žrtava nasilja poznaju svog zlostavljača, a većina djece su žrtve ljudi kojima vjeruju
40,3 posto kućanstava u EU sa samohranim roditeljem je u 2019. bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti
30 posto žena žrtava partnerskog seksualnog nasilja bilo je izloženo nasilju i u djetinjstvu
73 posto majki žrtava partnerskog nasilja izjavilo je da je barem jedno od njihove djece bilo svjesno da se to nasilje događa
Nasilje među partnerima je i nasilje nad djecom
Glavna poruka Rezolucije je da se nasilje među partnerima tretira i kao nasilje nad djecom jer su ga ona prisiljena proživljavati. Svaki oblik nasilja – fizičko, seksualno, psihičko i ekonomsko, ne pogađa samo ženu nego i djecu koja žive u istom kućanstvu, a koja zbog toga mogu kad odrastu i sama postati nasilnici ili žrtve nasilja jer cijelog života nose traumu. Kad je riječ o obiteljskom nasilju, 70 do 85 posto djece poznaje svojeg zlostavljača. Uglavnom je riječ o ljudima kojima djeca vjeruju, a koji ih zastrašuju, kontroliraju, izoliraju i zlostavljaju te tim postupcima nastoje spriječiti da ih dijete prijavi.
I onda se, nakon raskida partnerske veze u kojoj je bilo nasilja, nađu psiholozi, socijalni radnici i suci koji svojim odlukama prisile majku da vodi djecu takvom zlostavljaču jer i on ima svoja roditeljska prava! Štoviše, ako majka odbija, proglašavaju je manipulatoricom i optužuju za otuđenje djece od roditelja, pa ona postaje kriminalka.
Da bi se stalo na kraj takvoj uvrnutoj praksi, europarlamentarci u Rezoluciji podsjećaju da “najbolji interes djeteta”, pod što se formalno svode sve odluke o skrbništvu, podrazumijeva da dijete bude zaštićeno od bilo kakve vrste nasilja te da ta zaštita treba imati prednost nad “pravom na roditeljstvo”. Zajedničko skrbništvo u slučajevima nasilja izlaže žene i djecu stalnom nasilju, a “nasilni partneri često koriste sudske postupke da bi stekli još veću moć i kontrolu te nastavili zastrašivati svoje žrtve i poticati strah u njima; nasilni roditelj često manipulira djetetom i postupkom traženja zajedničkog skrbništva kako bi nakon rastave mogao i dalje doprijeti do majke”, stoji u Rezoluciji. Navodi se i kako je uskraćivanje plaćanja alimentacije vrsta zlostavljanja te poziva države članice da poduzmu mjere za osiguravanje plaćanja alimentacije.
Zabraniti korištenje “otuđenja od roditelja” u sporovima o skrbništvu
Rezolucijom se ukazuje na još jedan apsurd s kojim se susreću žrtve obiteljskog nasilja. Naime, nije rijedak slučaj da se u jednom sudskom postupku sudi nasilniku, a u drugom, potpuno odvojenom, on dobije pravo na skrbništvo. Stoga se poziva na povezivanje kaznenih i građanskih postupaka u slučaju jedne obitelji kao i na suspenziju roditeljskog prava nasilnog roditelja tijekom sudskih postupaka, koji obično traju godinama.
Prozvani su i “stručnjaci u sustavu kaznenog pravosuđa” koji često žrtve podvrgavaju sekundarnoj viktimizaciji zbog svojih stavova. U prijevodu: patrijarhalno društvo proizvelo je suce kojima je žrtva kriva što je postala žrtva. Uzrok su rodni stereotipi i patrijarhalne predrasude zbog kojih se ne vjeruje ženama pa se njihove optužbe proglašavaju neistinitima, a posljedica je institucionalno nasilje kojim se žrtvama odgađa, ometa ili sprečava ostvarivanje njihovih prava. Europarlamentarci su eksplicitno pozvali države članice da ne prihvaćaju neznanstvene teorije i koncepte, u što je uvršten i “sindrom otuđenja od roditelja” koji je temeljen upravo na rodnom stereotipu. Štoviše, države članice su pozvane da zabrane korištenje “sindroma otuđenja od roditelja” u sudskim postupcima.
Edukacija djeci, mladima i stručnjacima
Na nekoliko se mjesta u Rezoluciji se naglašava važnost obrazovanja, uvođenja sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole, koje ima ključnu ulogu u izgradnji vještina kod djece i mladih da lakše uspostavljaju zdrave odnose, posebice kada ih se uči o rodnim normama,rodnoj ravnopravnosti, dinamici moći u vezama, pristanku i poštovanju granica. Sve to pomaže u suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja, osnaživanju djece i mladih, usvajanju pozitivnih stavova i znanja u tom području što je ujedno i područje poštivanja ljudskih prava.
Edukacija ne treba samo djeci i mladima, ona je nužna stručnjacima koji se bave žrtvama obiteljskog nasilja, žrtvama seksualnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja, a sami nerijetko nemaju dovoljno kompetencija prepoznati i prijaviti da se nasilje događa. Europski su parlamentarci usvajanjem rezolucije državama članicama dali jasne smjernice kako svim onih stručnjacima i profesionalcima koji rade u području socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja, policije i pravosuđa treba omogućiti dodatnu edukaciju o rodno uvjetovanom nasilju. Ovdje se iznose primjeri kako se nerijetko kroz istrage o nasilju te korz pravosudne postupke o dodjeli skrbništva nad djecom, sama djeca ne pozivaju na saslušanja, njihova se riječ ne želi čuti, iako su najčešće i ona ujedno žrtve nasilja, jer su mu često svjedočili kao promatrači.
Ultrakonzervativni pokreti protiv rodne ravnopravnosti
U Rezoluciji su još jednom prozvane Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka da ratificiraju Istanbulsku konvenciju jer je ona ključan instrument u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, a posebno se osuđuje Poljska koja je najavila povlačenje iz Konvencije. Takvi su trendovi posljedica “vidljive i organizirane ofenzive na globalnoj razini i razini EU protiv rodne ravnopravnosti i prava žena”. Očito se tu aludira na agresivno prodiranje ultrakonzervativnih pokreta među politički establišment brojnih zemalja koji, zahvaljujući milijunima dolara od raznih desničarskih organizacija, ruskih oligarha, međunarodnih perača novca i sličnih financijera, ponegdje uspješno lobiraju protiv rodne ravnopravnosti, legalnih pobačaja, istospolnih brakova i drugih prava LGBT osoba.
Europarlamentarci su donošenjem Rezolucije jasno progovorili i o tome kako rodno uvjetovano nasilje zapravo razotkriva patrijarhalno ponašanje društava i zajednica koje hitno treba preoblikovati, jer se u protivnom rodno uvjetovano nasilje neće moći suzbiti. Kao instrument kojim bi se to moglo postići EP poziva na uspostavu posebnog sastava Vijeća za rodnu ravnopravnost u okviru Europskog vijeća kako bi se predstavnici država članica mogli redovito sastajati, donositi zakone i razmjenjivati najbolje prakse.
Dvije prethodne ovogodišnje povijesne rezolucije
Europski je parlament prvu ovogodišnju povijesnu pobjedu u borbi za rodnu ravnopravnost zabilježio 24. lipnja kad je usvojio Rezoluciju o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU, takozvanu Matićevu rezoluciju. Naime, hrvatski zastupnik Predrag Fred Matić dvije je godine gurao tu rezoluciju kroz politički labirint i uspio je progurati jer su za nju glasali i mnogi zastupnici konzervativne struje u Parlamentu. Ne i HDZ-ovi zastupnici, koji su bili protiv, a podržali su neuspješan dokument konzervativaca. Matićeva Rezolucija poziva na uvođenje seksualnog odgoja u osnovne i srednje škole, na dekriminalizaciju pobačaja, izbacivanje tzv. “priziva savjesti” iz zdravstvenih sustava, dostupnost kontracepcije i savjetovanja o planiranju obitelji, pristup cjepivu protiv HPV-a, ukidanje poreza na menstrualne potrepštine, svim osobama reproduktivne dobi jednak pristup liječenju neplodnosti te ukidanje genitalnog sakaćenja i dječjih brakova.
Druga rezolucija koja je odjeknula i ima povijesno značenje jest ona kojom Europski parlament od Vijeća EU traži da u članak 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije među osobito težak kriminalitet uvrsti i rodno uvjetovano nasilje, zajedno sa terorizmom, trgovanjem ljudima, seksualnim iskorištavanjem žena i djece, trgovinom oružjem, pranjem novca itd. Pri donošenju te Rezolucije poručili su kako je rodno uvjetovano nasilje zločin protiv čovječanstva jer je jedina krivnja žrtava što su se rodile kao žene.