S početkom kampanje postavili smo svim strankama i koalicijama pitanja o politikama i programima koje planiraju provoditi za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava građana. Radi se o području života koje je najvažnije svakom čovjeku i to od rođenja do smrti. Kako Hrvatska nema nacionalnu strategiju za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava svojih građana zanimalo nas da li i što konkretno planiraju na tom planu činiti stranke koje pretendiraju vladati Hrvatskom u idućem razdoblju.
Tri smo teme i problema dohvatili kroz ukupno deset pitanja: donošenje Zakona o pravu na pobačaj, ulaganje u seksualno i reproduktivno zdravlje građana što istodobno dotiče zdravstvenu i demografsku politiku te niz prava poput prava pacijenata, trudnica i rodilja, prava na udomljavanje i posvajanje…
I naposlijetku smo postavili pitanja koja se odnose na obrazovnu politiku, zanimalo nas je da li i što stranke planiraju napraviti vezano uz uvođenje zdravstvenog i seksualnog odgoja u škole.
Kampanja silovanih prava žena
Odgovore smo dobili od četiri stranke i tri koalicije: Glasa, HNS-a, Pametno, Radnička fronta te koalicija Demokrati i Hrvatski laburisti, Možemo i Restart. Niti jedan odgovor na ukupno deset pitanja nije došao od stranaka ili koalicija koje se pozicioniraju na desnom političkom spektru. Niti od HDZ-a, niti od Mosta, ni od Domovinskog pokreta… A onda se dogodilo. Baš političari desnice na temi zabrane pobačaja otvaraju kampanju za Izbore 2020.! Krenuo je Miroslav Škoro s izjavom da pobačaj treba zakonom zabraniti, pa čak i za žene koje su silovane. Dogodila se reakcija srednjeg prsta kao ženskog protesta političarima koji glasove birača prikupljaju na temi pobačaja i još jednom, kao nebrojeno puta do sada – siluju ženska, u konačnici ljudskih prava.
Stavovi stranaka i koalicija lijevog centra i ljevice po pitanju Zakona o pravu na pobačaj je poznat. Niti jedna od njih ne navodi da bi prava ograničila, štoviše, u odgovorima na naša pitanja zalažu se za njihova proširenje. S druge strane, iste stranke i koalicije u svojim izbornim programima ovu temu ne dotiču. Osim koalicije Možemo koja kroz zaštitu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti obuhvaća i ovo pitanje kao jedno od ključnih u svojim politikama koje planira voditi dobiju li njihovi političari tu priliku. Tu su obuhvaćena i pitanja prava žene na izbor, pa tako i pravo na pobačaj na zahtjev.
S druge strane, niti jedna od tih stranka i koalicija u svojim programima ne dotiču temu unapređenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja građana kao nekog cjelovito povezanog područja života kojem treba posvetiti poglavlje jednog izbornog programa i navesti kojim politikama će se to područje pokrivati. Na pitanje hoće li i što će napraviti za donošenje nacionalne strategije za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, sve su nam stranke odgovorile da takav dokument svakako treba donijeti. Da bi to bile nužne smjernice unapređenja niza zakona te zdravstvenog sustava, ali i stvaranja pozitivnije atmosfere u društvu kad se radi o pitanjima seksualne i rodne ravnopravnosti.
Zabrana pobačaja u izbornom programu
Iako nam nisu odgovorili na pitanja proučili smo programe stranaka i koalicija desnog centra i desnice na koji način obrađuju ova područja. Samo Domovinski pokret u svom izbornom programu ima iznesena stajališta iz područja koja su nas zanimala. I to što se tiče pobačaja gdje navode donošenje zakona kojim će se pobačaj zabraniti. Isto bi tako zakonom zabranili posvajanje ili udomljavanje djece od strane istospolnih parova.
Što se tiče politika kojim bi se unaprijedilo seksualno i reproduktivno zdravlje građana u programima stranka desnice nismo ništa pronašli. Osim načelne brige o padu nataliteta i navođenja namjere o povećanju naknada za rodilje i poticanja mladih kod rješavanja pitanja stanovanja. To već ulazi u ona redovna predizborna obećanja, poput otvaranja radnih mjesta.
Obrazovna politika se našla u većini programa svih stranaka i koalicija, ali uvođenje zdravstvenog i seksualnog odgoja u škole izrijekom se nigdje ne spominje. Stranke i koalicije, koje su nam odgovorile na to pitanje, navode kako je nužno uvesti seksualni odgoj u škole jer bi se time utjecalo i na zdravlje mladih ljudi, smanjenje zaraze od spolnih bolesti, smanjenje broja maloljetničkih trudnoća, a tako i zahtjeva za pobačajem, veće korištenje kontracepcije, podizanje kod mladih odgovornijeg seksualnog ponašanja…
Šteta što baš niti jedna od tih stranka ili koalicija to isto nije stavila i u svoj izborni program. I na taj način podigla ljestvicu da teme pobačaja ili seksualnog odgoja u školi ne budu tek lakmus papir za ispitivanje svjetonazora političkih opcija ili predizborna arena političko-estradnog sučeljavanja. A kad izbori prođu reguliranje tih važnih pitanja u zakone koji će unapređivati i zdravlje i prava građana opet će se staviti sa strane? Da su stranke ljevice svoja stajališta i političke namjere ispisale i u izborne programe njihovi političari imali bi srednji prst za pokazati u sučeljavanju na pitanju pobačaja.
Vjerska etika na račun medicinske
Zakon o pravu na pobačaj jedan je od prvih o kojem će novi saziv Sabora raspravljati i odlučivati. Po svemu sudeći u toj ćemo raspravi gledati reprizu ideološkog prepucavanja kakvu smo pratili kroz izbornu kampanju? S obzirom da nitko ne zagovara pobačaj, kod ovog pitanja dolazimo do zamjena teza o životu od začeća ili životu od rođenja ili prava da žena odlučuje o svom tijelu ili oduzimanju tog prava jer to nije samo njezino tijelo. Umjesto da se stručno i medicinski utemeljeno donese najbolji mogući zakon kojim će se štititi zdravlje i prava žena svjedočit ćemo apsurdima poput zagovaranja uzimanja kontracepcije i suprotnih stajališta da se kontracepcija ne uzima, jer se crkva tome protivi. Opet će to biti limb u kojem crkva uzima pravo liječnicima na struku i profesionalne stavove, pa će biti samo pitanje koja većina više drži do vjerske etike na račun medicinske.
U svakom slučaju, mi ćemo i nakon izbora postavljati pitanja: lijevim opcijama zašto stavove koje zagovaraju ne ugrađuju u konkretne politike koje bi se provodile, a desnima zašto im je tako teško podržati zdravstveni odgoj u školi zahvaljujući kojemu bi se mladi odgovornije seksualno ponašali, koristili kontracepciju čime bi i broj maloljetničkih trudnoća bio manji. Pozitivno bi to utjecalo na cijelu populaciju. Najveći broj pobačaja, naime, traže žene koje već imaju dvoje i više djece. Vjerujemo da bi ih bilo manje da su imali sreću imati zdravstveni odgoj u školi.