Kad je prije četiri godine Regionalni odbor Svjetske zdravstvene organizacije za Europu izradio Akcijski plan za spolno i reproduktivno zdravlje i on se našao neodvojivim dijelom Programa za održivi razvoj Europe 2030., sve su ga države članice EU podržale i obvezale se na svojim nacionalnim razinama donijeti posebne strategije i programe za unapređenje spolnog i reproduktivnog zdravlja svojih građana. I Hrvatska se obvezala, ali unazad četiri godine na tom planu nije napravila apsolutno ništa. U prvom tekstu ovog serijala detaljnije smo pisali kako niti jedna od političkih garnitura koje se kroz protekla tri desetljeća izmjenjuju na političkoj sceni nije posvetila ni mrvicu pažnje niti izradila nacionalni program ili bilo kakav sličan strateški dokument kroz koji bi se odredila da joj je seksualno i reproduktivno zdravlje i prava građana važno te kako ga planira unaprjeđivati.
Strategiju ima samo Njemačka, Nizozemska i Danska
Imaju li druge europske zemlje strateške dokumente iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava za svoje građana, te koji su im naglasci i na koji ih način provode? Većina europskih zemalja ima dokumente kojima je propisala na koji način vodi politike za unaprjeđenje reproduktivnog zdravlja i planiranja obitelji. Najveći je fokus dat na dostupnost kontracepcije, pa je tako nekoliko europskih zemalja donijelo programe po kojima se treba povećati pristup informacijama i uslugama pri planiranju obitelji, a do 2020. godine osigurati za 120 milijuna žena i djevojčica pristup kontracepcijskim sredstvima.
Strateške dokumente koji se odnose na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, bilo da se radi o samostalnoj strategiji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima ili je ono implementirano u neku drugu strategiju, poput demografskog plana ili anti-diskriminacijskog plana imaju Njemačka, Danska i Nizozemska. Primjerice, Federalno ministarstvo obiteljskih poslova Njemačke objavilo je 2017. Stajalište o zaštiti i prihvaćanju rodne raznolikosti i Nacionalni akcijski plan za borbu protiv rasizma koji je na snazi od 2008. godine.
Prema našem istraživanju mali broj europskih zemalja ima donesen nacionalni program kao zasebnu strategiju seksualnog i reproduktivnog zdravlja kao zaseban dokument kroz koji će se to važno, osjetljivo i jedno od najvažnijih područja čovjekova života tretirati na jedan cjelovit način, a u cilju unaprjeđenja zdravlja i prava građana i društva u cjelini.
Rodna jednakost bitna za seksualno i reproduktivno zdravlje
Pitanja iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja su velikim dijelom pitanja ljudskih prava i rodne ravnopravnosti pa smo tragajući za odgovorima koje zemlje imaju strateške dokumente u tom području koristili i zadnji izvještaj ‘Gender equality law in Europe’, a o primjeni pravila EU u domaćem zakonodavstvu država članica.
Sve zemlje obuhvaćene u ovoj publikaciji – osim Latvije – (izvješće se odnosi na 2018., pa je tu 28 država članica Europske unije, Island, Lihtenštajn i Norveška, te četiri zemlje kandidatkinje: Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska) – donijele su posebni zakonodavni okvir o jednakom postupanju po pitanjima suzbijanja diskriminacije. Zakon o suzbijanju diskriminacije imaju Češka, Mađarska, Irska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo, neke zemlje imaju donesene pod nazivom Zakon o zabrani diskriminacije, koji ponekad uključuje i zabranu spolne diskriminacije, a Zakon o ravnopravnosti spolova kakav je donijela Hrvatska, pod istim nazivom imaju Belgija, Bugarska, Danska, Finska Grčka, Litva, Crna Gora, Nizozemska, Rumunjska i Srbija.
Kako se zakoni po pitanju jednakih prava i tretmana žena provode u području rada, zapošljavanja, plaća, kako u jednakoj dostupnosti robama i uslugama, kako se provode po nizu pitanja koja se odnose na reproduktivna prava i roditeljstvo, kako po pitanju poštivanja prava seksualnih manjina i suzbijanju njihove diskriminacije, a kako po pitanju suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji donosimo pregled u idućem nastavku serijala.
Dvije rezolucije Europskog parlamenta
Upitali smo pri Odboru za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM) europskog Parlamenta da li se u Izvješću o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Europskoj uniji, kojega je nedavno podnio EU zastupnik Predrag Fred Matić konstatira i propituje činjenica deficita takvih strateških nacionalnih dokumenata?
“Da, svakako se nedostatak istih konstatira i propituje! Kroz cijelo se Izvješće traži osiguravanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravstva i naglašavaju se glavni nedostaci i problemi s kojima se susrećemo u cijeloj Europskoj uniji i šire. Primjerice, spominje se nedostatak kvalitetnih zakona o pobačaju, budući da neke države članice još uvijek imaju zakone kojima se on zabranjuje, osim u strogo definiranim okolnostima. Ovaj Izvještaj poziva Europsku uniju, njezina tijela i agencija da podrže i promoviraju pristup uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava (SRHR). Poziva države članice da osiguraju pristup čitavom nizu SRHR-a, te da uklone sve prepreke koje bi sprječavale ostvarenje tog pristupa, kao i to da države članice uspostave učinkovite strategije i nadzorne programe koji će jamčiti pristup cijelom nizu SRHR usluga. Također, u Izvješću se posebno poziva države članice da revidiraju svoje nacionalne zakonske odredbe o pobačaju i da ih usklade s međunarodnim standardima o ljudskim pravima i najboljim regionalnim praksama, osiguravajući da je pobačaj na ženin zahtjev zakonit u ranoj trudnoći”, odgovaraju iz Ureda zastupnika Matića, član FEMM Odbora EU Parlamenta.“
Zanimalo nas je i da li Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost može utjecati i što čini po pitanju da države članice donose strategije spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
“Valja prvo napomenuti kako je pitanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja u nadležnosti država članica, stoga je uloga EU-a, pa tako i Parlamenta i Odbora, ograničena. No, Europski parlament se u novom mandatu aktivno krenuo baviti temom SRHR te stavio na dnevni red i izvještaj o SRHR, a za koji je zastupnik Matić izvjestitelj. U okviru tog izvještaja, ali i drugih tematski vezanih izvještaja i dokumenata, postoji mogućnost postavljanja nekih zahtjeva prema državama članica, a što je zastupnik Matić iskoristio u draftu Izvješća podnesenom u svibnju. Također, Europski parlament je izglasao i dvije rezolucije važne za osiguranje prava na seksualno i reproduktivno zdravlje svim građankama i građanima EU, a to su Rezolucija EP-a o kriminalizaciji seksualnog odgoja u Poljskoj, kojom je Europski parlament osudio postupanje Poljske prema dezinformiranju mladih, stigmatiziranju i zabrani seksualnog aspekta života u obrazovanju, te Rezolucija o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU.. Rezolucijom o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU želi se osigurati suzbijanje obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, pružiti pomoći skloništima za žene te se boriti protiv rodnih stereotipa. Njome je izražena zabrinutost i opredjeljenje da se zaustavi regresija postignutih prava ili zadržavanje statusa-quo po pitanju rodne nejednakosti, a posebice se dotiče i teme SRHR-a.”
U idućem nastavku serijala AKCIJSKI PLAN ZA SEKSUALNO I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE GRAĐANA objavljujemo zašto je važno imati Strategiju unaprjeđenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava (SRHR) i koja su to ključna područjima na kojima se zahvaljujući takvom nacionalnom i planskom dokumentu mogu unaprijediti zdravstvene usluge i poštivanje ljudskih prava.
Strategiju seksualnog i reproduktivnog zdravlja ima Federacija BiH
Za razliku od mnogih zemalja članica EU, prije deset godina Federacija BiH donijela je Strategiju za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Je li i na koji je način taj strateški dokument doprinio višoj razini zdravstvene zaštite u tim područjima života nemamo informacija, jer nismo naišli na evaluaciju primjene kroz proteklih deset godina, koliko je strategija bila na snazi. Strategija Federacije BiH načelno promovira pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju utemeljen na ljudskim pravima i promovira zaštitu i ravnopravnosti svih ljudi u svim aspektima njihovog seksualnog života. Tako u se u njoj naglašava da ljudi kao seksualna bića imaju pravo na informaciju, edukaciju, zdravstvene usluge prilagođene njihovim potrebama, zaštitu i sudjelovanje u donošenju odluka. Što se reproduktivnih prava tiče, tu se naglašavaju ‘prava svih parova i pojedinaca da slobodno i odgovorno odlučuju o broju i vremenu rađanja svoje djece te prava pristupa informacijama i metodama koje im to omogućavaju, kao i pravo da donose odluke o vlastitoj reprodukciji oslobođeni diskriminacije, prisile i nasilja’. Strategija se bazira na osnovnim prioritetima u područjima seksualnog i reproduktivnog
zdravlja i prava poput zaštite trudnica i rodilja, planiranje porodice u što se uključuju zdravstvene usluge u slučaju neplodnosti, prekid trudnoće, zaštita kod spolno prenosivih bolesti, oboljenja reproduktivnih organa od karcinoma, promoviranje seksualnog zdravlja i prava, promocija reproduktivnih prava, kontinuirana edukacija te uključivanje NGO sektora i pozivanje na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.