I u ovoj humanitarnoj katastrofi koja je više od tri milijuna ljudi prisilila na bijeg iz Ukrajine postoje jednaki i jednakiji. Oni prvi, bijeli Ukrajinci, dočekani su na granicama susjednih zemalja raširenih ruku. Oni drugi, s više melanina u koži, sudaraju se i u ovim okolnostima s rasizmom. Svijet su obišle priče tamnoputih studenata iz Indije, Nigerije i nekih drugih zemalja koji su također bježali iz Ukrajine i koji su, za razliku od bijelaca, morali pješačiti jer su ih izbacivali iz autobusa. Za njih su intervenirale institucije njihovih matičnih država. Nigerija je uplatila 8,5 milijuna dolara kako bi osigurala evakuaciju svojih građana iz Ukrajine.
No, što s onima koji nemaju državu koja bi za njih intervenirala? Ukrajinski Romi, kojih je prije invazije u toj zemlji bilo oko 400 tisuća, nisu u susjednim zemljama jednako dobrodošli kao njihovi bijeli sugrađani, unatoč širom otvorenim vratima Europske unije. Za razliku od izbjeglica u ranijim krizama, ukrajinske izbjeglice dobile su odlukom Europske komisije pravo na ostanak, na slobodno putovanje unutar granica EU, na legalno zaposlenje, na socijalne i zdravstvene usluge… Ali ne svi.
Bez dokumenata, bez odjeće, bez novca…
Oko 800 Roma koji su pobjegli iz Ukrajine smješteni su u sportskoj areni u glavnom gradu Moldavije, piše Aljazeera. Mnogi su bez dokumenata jer, kako kaže Cristina, jedna od njih: “Ako vam bomba padne na kuću i čujete pucnjavu iz tenka, što ćete prvo zgrabiti, dokumente ili svoju djecu?” Pobjegla je bez dokumenata, bez odjeće, bez novca…
Ona i njezina djeca su na ukrajinskoj strani granice s Moldavijom četiri dana proveli vani, na hladnoći, bez hrane i vode. Vlasti su istjerale nju i druge Rome iz šatora u kojemu su druge izbjeglice čekale na prijelaz.
Volonteri koji brinu o romskim izbjeglicama suočavaju se s problemom veličine romskih obitelji, koje ponekad broje i pedeset članova, a kako su povezani i žele ostati zajedno, nemoguće im je pronaći smještaj u stanovima. Mnogi nemaju putovnice, no moldavske su vlasti dogovorile s Rumunjskom da ih registriraju kao izbjeglice i daju im azil.
Spas u romskim crkvama
Romi su se susreli s diskriminacijom i na slovačkoj granici gdje su im odbijali dati pomoć. I kad su ih napokon smjestili u vatrogasni dom, optuživali su ih da zloupotrebljavaju pomoć. U pomoć su priskočile romske crkve koje su prihvatile izbjeglice. Slično je i u Mađarskoj.
Hrvatska se za sada nije suočila s problemom izbjeglih Roma iz Ukrajine, kažu u hrvatskom Savezu Roma Kali Sara.
Kao i kod većinskog naroda, među romskim izbjeglicama su također uglavnom žene i djeca. Reporterka Skynewsa je na željezničkom kolodvoru u Varšavi, među stotinama izbjeglica, uočila i veliku skupinu Roma – jedan muškarac, jedanaest žena i 35 djece. Kao i svi ostali, i oni su na meti predatora koji ovu tragediju koriste za trafficking. Vrebaju ih za prostituciju, prosjačenje, šverc, trgovinu organima… Stoga ne čudi da obitelji, ma kako brojne bile, žele ostati zajedno. Nije to samo zbog tradicije nego i zbog sigurnosti.