Poznato je da su žene starije od 65 godina često izložene nasilju, no koliko ih je i koju vrstu nasilja trpe nije poznato. Stoga je Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Skupštine Grada Zagreba pokrenulo kampanju “NeVidljive”, koja je predstavljena na konferenciji za novinare u gradskoj Zakladi Zajednički put.
Ciljevi kampanje su senzibilizirati javnost da smo zaboravili one koje su nam davale i još uvijek daju kao majke, bake, domaćice, a donedavno i radnice koje su gradile ovo društvo, te s druge strane osvijestiti žene da prepoznaju nasilje i da ga prijave.
“Osim fizičkog, psihološkog i ekonomskog nasilja žene kojima je posvećena ova kampanja trpe i zanemarivanje koje je kao vrsta obiteljskog nasilja ušlo u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji zaslugom bivše pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Koliko je u Zagrebu žena koje trpe nasilje i koju vrstu nasilja proživljavaju ne znamo, te je u sklopu kampanje osmišljen i upitnik koji će biti dostupan u zdravstvenim ustanovama grada Zagreba, u domovima za starije te u prostorima vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora. Pozivamo naše starije sugrađanke da ispune upitnik i ubace ga u označenu kutiju. Naravno, anketa je potpuno anonimna, a cilj nam je dobiti preciznije podatke o rasprostranjenosti i vrstama nasilja”, izjavila je Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Skupštine Grada Zagreba.
Ines Vrban, upraviteljica gradske Zaklade Zajednički put, osnovane 2009. godine, u svom je izlaganju naglasila da je u 14 godina rada Zaklada često nailazila na problem nasilja upravo u populaciji nevidljivih.
“Istraživanje o nasilju nad korisnicima domova za stare i nemoćne pokazalo je da žrtve često ne prepoznaju da je ono što doživljavaju nasilje, kao i da oni koji brinu o njima nisu svjesni da nekim svojim postupcima čine nasilje. Poznati su nam brojni slučajevi obiteljskog nasilja o kojima su nam pričale žene u našem savjetovalištu.
Željka Barić, ravnateljica Doma “Duga Zagreb”, kojega je 2005. osnovao grad Zagreb kao ustanovu socijalne skrbi koja pruža sklonište žrtvama obiteljskog nasilja, rekla je da je od sedamstotinjak osoba koje su od osnutka prošle kroz sklonište bilo samo sedam osoba starije životne dobi, što ukazuje da takve osobe ne prepoznaju i ne prijavljuju nasilje.
“Trpjeti nasilje je najgora opcija, poruka je ženama starije životne dobi. Zaslužujete živjeti u miru i dostojanstvu, dobivajući poštovanje i ljubav. Nasilje uništava sve što je dobro i zato se ne sramite potražiti pomoć. Zagreb ima strategiju prevencije nasilja u obitelji, zato nam se javite. Ne bude li mjesta u skloništu, omogućit ćemo vam smještaj u nekom od domova za starije osobe”, poručila je Željka Barić.
Upitnik će biti dostupan u domovima zdravlja, domovima umirovljenika, gradskim četvrtima i mjesnim odborima, te prostorima Zaklade Zajednički put i Domu Duga – Zagreb.
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Zagrebu živi gotovo sto tisuća žena starijih od 65 godina, što je 12,5 posto ukupnog broja stanovnika metropole. Mnoge od njih trpe nasilje, a cilj kampanje je pomoći im da ga osvijeste i prijave. Upitnik ima samo osam pitanja u kojima se traže odgovori jeste li u posljednje vrijeme doživjeli nasilje, jeste li ga prijavili i kome, ako niste zašto niste, poznajete li nekoga tko trpi nasilje i slično. Ispunjavanje upitnika koji će uskoro biti dostupan pomoći će Gradu da pokrene konkretne akcije za sprečavanje nasilja i za pomoć žrtvama koje ga trpe.
Tri priče zlostavljanih žena
Priča 1.: Žena živi sa suprugom u stanu koji im je jedina nekretnina. On se odao alkoholizmu i ne plaća režije niti sudjeluje u troškovima kućanstva, a njezina je mirovina premala da bi pokrila sve troškove. Prijeti im opasnost da izgube stan jer se računi gomilaju, a ona nema rješenja, niti joj sustav nudi neko rješenje. Jedino dobiva savjet da se makne iz takve okoline, no nitko joj pri tome ne nudi pomoć jer se ona sa svojom malom mirovinom nema kamo odseliti.
Priča 2.: Nakon 55 godina braka, žena starija od 75 godina zaključila je da joj je napokon dosta trpljenja nasilja. U spavaćici je pješačila više od dva kilometra do policijske postaje, pri tome si govoreći: “idem pa makar umrla”. Bila je smještena u Domu Duga Zagreb dok se nije oslobodilo mjesto u domu umirovljenika. Kad je odlazila iz skloništa, u kojemu je provela dvije godine, rekla je: “Hvala vam puno, ja sam zapravo tek sada počela živjeti”.
Priča 3.: Fizičko nasilje nisu samo udarci, to je i zaključavanje, uskraćivanje lijekova, zanemarivanje i nebriga. Uznemirena i očajna žena zvala je savjetovalište Duge Zagreb i požalila se da joj muški članovi obitelji govore kako joj ne mogu grijati njezinu sobu jer nije dovoljno u životu zaradila da bi dobila grijanje. “Ja sam cijeli život domaćica, sve sam im dala i podigla ih, a sada se smrzavam u svojoj sobi”, zavapila je. Takvi slučajevi nisu rijetkost.