Od koga djeca uče o seksualnosti? Od svećenika ili nastavnika? Od ulice ili učitelja? Od vršnjaka ili na tulumu? Ili uče na vlastitim greškama? Ova pitanja su zapravo tvrdnje iz naše realnosti koje su se proteklih dana našle na plakatima polijepljenim po Zagrebu, a što ih je kao veliku akciju za uvođenjem seksualnog obrazovanja u osnovne i srednje škole pokrenuo Centar za edukaciju i istraživanje (CESI)! Ujedno su i upozorenja da djeca i mladi ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj nemaju pristup sustavnom seksualnom obrazovanju unatoč znanstvenim dokazima da za tim obrazovanjem postoji velika potreba. CESI je ovaj tjedan započeo kampanju za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke osnovne i srednje škole. Provokativnim plakatima postavljenim diljem glavnog grada i radijskim spotovima upozorava kako je krajnje vrijeme za konkretne poteze vladajućih u Zagrebu.
Poruka je jasna – na našem društvu je odabir kako će mladi učiti o seksualnosti: na greškama ili na nastavi, na tulumu ili predavanju, od svećenika ili nastavnika?
“Posljednjih godina u Hrvatskoj je provedeno više istraživanja iz kojih je moguće izvući samo jedan zaključak – moramo djelovati odmah! Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe kako su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke, a posebice zabrinjava neredovita upotreba kondoma. Više od polovice mladih u životu je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama! Istodobno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode se tek JEDAN školski sat godišnje. Ako već danas ne krenemo u uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole, situacija može biti još i lošija”, poručuje Nataša Bijelić, stručna suradnica CESI-Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje na programu Spol, rod i seksualna prava.
U hrvatskim školama o temama seksualnosti uči se kroz međupredmetnu temu “Zdravlje” koja temama seksualnosti i reproduktivnog zdravlja pristupa na neadekvatan i zastarjeli način – bazira se na medikalizaciji seksualnosti i konzervativnom pristupu, a izostavlja teme rodnih stereotipa, ravnopravnosti, postavljanja i poštivanja granica te uvažavanja različitosti. Ovakav pristup u potpunoj je suprotnosti s međunarodno relevantnim smjernicama za seksualnu edukaciju i primjerima dobrih praksi koje donose UNESCO, IPPF, WHO ili UNFPA, a koje preporučuju stavljanje seksualnosti u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja.
Istodobno, ističu u CESI-ju, sat vjeronauka jedan je od glavnih predmeta na kojem se uči o seksualnosti, a opće je poznat crkveni stav o, na primjer, mehaničkim i kemijskim metodama kontracepcije. Problematično je i da se u kurikulumu međupredmetne teme ‘Zdravlje‘ nigdje ne govori o rodno-uvjetovanom nasilju, uključujući seksualno nasilje. Spominje se vršnjačko nasilje dok je u nižim razredima osnovne škole predviđena tema vezana uz seksualno nasilje o primjerenim i neprimjerenim dodirima za koju je dana uputa da nastavnici sami procijene je li to relevantan sadržaj za njihove učenike/ce”.
S obzirom na to da Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava postojeći model učenja o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, veliku ulogu u pokretanju pozitivnih promjena mogu imati gradovi. Ukoliko se odluči na uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, Grad Zagreb bio bi prvi grad na području Republike Hrvatske koji bi uveo takav program i na taj način se jasno pozicionirao kao grad kojem su dobrobit, zdravlje i kvaliteta života mladih važni, navodi CESI u svom zahtjevu Gradu za uvođenjem sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kojima je Zagreb osnivač.
“Podsjetimo, platforma Možemo!, koja je na vlasti u Zagrebu, u svojim programskim materijalima ističe da želi u području obrazovanja snažnije naglasiti sadržaje vezane uz seksualna i reproduktivna prava i zdravlje te prepoznaje važnost sprečavanja i borbe protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Također njihova vizija uključuje da “odgojne i obrazovne institucije u Zagrebu podržavaju različite identitete“, te između ostalog, djeluju protiv seksizma i homofobije.
Nataša Bijelić zaključuje: “Vjerujemo kako aktualna gradska vlast ima sluha za ovu temu te da shvaćaju važnost školske seksualne edukacije utemeljene na znanstvenim činjenicama. Očekujemo da se u najkraćem roku oformi stručna radna skupina koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma, nastavnih materijala i edukacijom provoditelja programa. Samo tako djeca i mladi mogu dobiti potrebna znanja o seksualnosti za koje su prethodne generacije bile nepravedno zakinute.”