Europarlamentarci su bijesni! Vijeće i Komisija EU još uvijek i unatoč dugim i vrlo ozbiljnim raspravama u okviru donošenja Direktive o suzbijanju nasilja nad ženama odbijaju u europsko zakonodavstvo uključiti definiciju silovanja koja se temelji na nedostatku pristanka.
Danas su tim povodom članice Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (FEMM) i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) sazvale konferenciju za novinare s brojnom podrškom drugih europarlamentarki gotovo svih političkih opcija.
Evin Incir
“U EU se, ovisno od zemlje do zemlje, primjenjuju različiti standardi pravde, a pitanje kaznenog progona silovanja u europskom zakonodavstvu je prvorazredno poltičko pitanje. Pozivamo Francusku i Njemačku, koje su ponovo deklarirale pri Vijeću EU protivljenje uvođenja silovanja u Direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama, da se ne skrivaju iza nacionalnih zakonodavstava. Pozivamo Njemačku i Francusku da stanu na pravu stranu povijesti! Još uvijek nije kasno. Ovo je pitanje europskog zakonodavstva i želimo da svaka žena u Europi zna da je silovanje po europskim zakonima teško kazneno djelo. A mi u Europi imamo situaicju da najveći broj počinitelja silovanja prolazi nekažnjeno. Od 200 silovanja samo jedan slučaj završi presudom, što znači da silovatelj ima 99,5 posto šanse za djelo silovanja koje je počinio neće biti osuđen!” – naglasila je Evin Incir, švedska europarlamentarka i članica LIBE, te dodala kako je i njezina zemlja, gotovo do jučer, također bila protiv, ali je promijenila mišljenje: “Dakle, ima nade. Prošli tjedan protiv su bile i Litva i Cipar, a sada su glasovale za uvrštenje silovanja kao zločina i to na temelju definicije o nedostatku pristanka.”
Frances Fitzgerald
“Moramo se oko ovog pitanja još jače mobilizirati i očekujemo da će se Belgija, kada u siječnju preuzme predsjedanje Vijećem EU od Španjolske, snažno zauzeti za uvrštavanje silovanja kao teškog kaznenog djela i to po definiciji koja se temelji na pristanku. Nažalost, Španjolska se kao predsjedateljica u ovom razdoblju nije zauzela za te promjene. U Europi se na godišnjoj razini dogodi sto tisuća silovanja i ta je situacija neodrživa, jer velika većina počinitelja prolazi nekažnjeno. Ovo je pitanje sigurnosti žena kao građanki EU. Riječ je o povijesnoj izmjeni europskog zakonodavstva po pitanju borbe protiv nasilja nad ženama. U EU osuđujemo silovanje kada se koristi kao ratni zločin, također moramo biti dosljedni i jasni kada se radi o ovom zločinu u mirnodopskim uvjetima”, kazala je Frances Fitzgerald, irska europarlamentarka i članica FEMM-a i naglasila da još jednom pozivaju Vijeće da preispita svoje stajalište, te da uključi kazneno djelo silovanja temeljeno na nedostatku pristanka u članak 5. Direktive.
Protiv uvrštavanja silovanja temeljenog na nedostatku pristanka u članak 5. Direktive o suzbijanju nasilja prema ženama za sada je 12 država članica: Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Francuska, Estonija, Mađarska Malta, Nizozemska, Poljska, Slovačka i Island.
Za je 11 EU država: Austrija, belgija, Cipar, Grčka, Španjolska, Hrvatska, Italija, Litva Luksemburg, Švedska i Slovenija.
Četiri su države neodlučne: Rumunjska, Latvija, Irska i Portugal.
Odbijaju definiciju silovanja koja se temelji na nedostatku pristanka
Protivnici se, naime, većinom zauzimaju za uvrštavanje definicije silovanja koje se temelji na dokumentu “Pravna osnova za uključivanje kaznenog djela silovanja u Direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, a gdje se navode zastarjeli zakoni o silovanju koji se ne temelje na pristanku. Posljedica toga su, kao što iz pravosudne prakse brojnih zemalja već znamo, koje silovanje kao kazneno djelo upravo tako imaju i definirano, višestruke prepreke unutar pravnog sustava koje žene drže podalje od prijavljivanja jer gube povjerenje u sustav. Kazneni progon tako ne obuhvati brojne počinitelje silovanja i seksualnog iskorištavanja, jer pravosudni sustav nema obvezu istraživanja i dokazivanja nedostatka pristanka.
Zanimljivo je da, dok države članice ne žele prihvatiti definiciju silovanja temeljenu na pristanku, Međunarodni kazneni sud u svoju odredbu silovanja kao ratnog zločina uključuje upravo nepostojanje pristanka kao ključni element. I Istanbulska konvencija također definira silovanje kao izostanak pristanka, a zemlje poput Švedske koje su takvu definiciju uvrstile u svoje zakonodavstvo imaju znatno više prijava za silovanje jer se žrtve ne boje da će teret dokazivanja pasti na njih i da će ih sustav dodatno viktimizirati.