Usprkos otkazivanju brojnih događanja od početka pandemije, poput najpoznatije Povorke ponosa u San Franciscu, zagrebačka verzija Pridea održana je, uz malo zakašnjenje, i lani, a održava se i danas. Tako je ova današnja Povorka ponosa ujedno i jubilarna, dvadeseta. Za neke ona će biti tek dvadeseta, no za one koji su sudjelovali i u prvoj, kontinuirano održavanje već dvadeset povorki ponosa znak je borbe i otpora hrvatske LGBTQ+ zajednice.
Motivirani događajima u Beogradu 2001., kada je tamošnji Pride završen prije nego što se povorka i oformila zbog brutalnog vala nasilja desničarskih i navijačkih skupina, te zakašnjele i nedovoljne reakcije policije, udruge Iskorak i Kontra organizirale su u lipnju 2002. prvu zagrebačku Povorku ponosa. Iako podrška tadašnje vladajuće koalicije, te međunarodnih institucija nije izostala, na Povorci je sudjelovalo oko tristo ljudi, uglavnom iz civilnih inicijativa. Nažalost, kao i u Beogradu, nike izostali ni nasilja, fizički je napadnuto čak trideset osoba.
“Iako je organizacija prvog Pridea bila zahtjevna, njime je LGBTQ+ zajednica prekinula tišnu i počela zahtijevati svoja građanska prava. Od tada prestajemo biti vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje. Mi smo velika, odgovorna, samosvjesna i utjecajna zajednica koju se ne može izbrisati iz politike i društva.” govori nam Franko Dota, član kolektiva Zagreb Pridea.
Neke godine organizacije Pridea puno su zahtjevnije od drugih
Već iduće godine Organizacijski odbor Zagreb Pridea ponovno se baca na organizaciju s temom antidiskriminacijskog zakonodavstva i istospolnog braka, budući da se 2003. donosio novi Obiteljski zakon. Svake sljedeće godine Pride je imao novu temu, a sve s ciljem postizanja ravnopravnosti LGBTQ+ zajednice u Hrvatskoj. Dvije godine istaknule su se posebno teške, govori nam Dota. To je 2007., koja se, uz 2002., ističe kao najnasilnija godina u povijesti organiziranja Povorke. Planirani napad sa sedam molotovljevih koktela kraj prolaza Harmica policija je spriječila u zadnji čas, no više od trideset osoba bilo je pretučeno nakon povorke. Jedna osoba je uhićena, koja je kasnije dobila i prvu presudu izrečenu za počinjeno kazneno djelo iz mržnje na osnovi spolne orijentacije.
Mnogima je u sjećanju ipak ostala Povorka iz 2013. godine, koja se uspješno održala usprkos jačanju utjecaja na politiku koje su imale udruge poput ‘U ime obitelji’ i ‘Vigilare’, te njihove kampanje za referendum o promjeni definicije braka u Ustavu. Prikupljeni potpisi dostavljeni su u Sabor samo dan prije održavanja Povorke, no u ključnom trenutku podršku je pokazalo više od 15 tisuća ljudi, čime je upravo Pride 2013. postao i najmasovniji u povijesti zagrebačkog Pridea.
“Hrvatska je te godine postala jedina zemlja u Europi koja zabranjuje jednakost braka referendumom, no veliki odaziv te i svake slijedeće godine pokazao je da Pride nija samo parada ili koncert, nego da hrvatska LGBTQ+ zajednica može odgovoriti na udarce i da je važna za uspostavu demokratizacije društva.” pojašnjava Dota.
Napredak je vidljiv, ali borba nije završena
Mnogi protivnici održavanja Pridea reći će da on nije potreban budući da LGBTQ+ osobe imaju sva prava kao i ostali građani. Niz zakona koji su doneseni između 2002. i danas pokazuju da je hrvatsko zakonodavstvo postiglo određene pomake u zaštiti prava LGBTQ+ osoba. Od Zakona o suzbijanju diskriminacije i uvrštavanja zločina iz mržnje u Kazneni zakon, do Zakona o životnom partnerstvu, zajedničkom udomiteljstvu i prava na promjenu oznake spola. Nažalost, kako to često biva u zemlji, provođenje navedenih zakona upitno je i često ovisi o osobi koja ga provodi, no već i samo njihovo postojanje korak je naprijed. Nedavni slučajevi napada na LGBTQ+ osobe, kao što je pretučen mladić u Rijeci ili bacanje žene pod tramvaj u Zagrebu, zato jer se homofobima samo učinilo da je ta osoba LGBTQ+, pokazuju da čak i tzv. najliberalniji gradovi u Hrvatskoj moraju još mnogo toga napraviti na putu prema potpunom prihvaćanju, ali i zaštiti LGBTQ+ zajednice.
S obzirom utjecaje ultradesničarskih i negativnih politika za LGBTQ+ ljude, a koji dolaze iz zemalja poput Poljske i Mađarske, pitanje je koliko još borbe čeka aktiviste da bi se uistinu do kraja izborili za poštivanje ljudskih prava pripadnika LGBTQ+ manjine. Iz Zagreb Pridea smatraju da trenutno Hrvatskoj ne prijeti anti-LGBTQ+ scenariji kakvi se provode u nekim drugim zemljama, no ističu da klerikalne snage nisu odustale od svoje agende. O tome najbolje svjedoči nedavna izjava zastupnika Mosta Nikole Grmoje koji je najavljujući prijedlog zakona protiv pedofiliju s kojim bi ujesen izašla njegova stranka u isti kontekst stavio i pripadnike LGBTQ+ zajednice, ponovno je pokazala namjeru određenih političara da LGBTQ+ osobama ograniče njihova ljudska prava.
Zagrebom danas struji bolja i pravednija energija
Ipak, uz promjene koje su se dogodile u Zagrebu nakon lokalnih izbora, Franko Dota smatra da gradom vlada bolja, pravednija energija: “Možemo! je razvio solidan program integracije i rodne ravnopravnosti, no to ne znači da ćemo posustati u našim zahtjevima. Očekujemo da, tko god bio na vlasti, pretoči riječi u djela, jer doći na Pride kao političar i aktivist je super, ali još je bolje kada se radom pokažu konkretni rezultati.”
Uspješnost zagrebačkog Pridea potaknula je aktivizam i osnivanje udruga i u drugim gradovima Hrvatske. Pride se održava u Splitu od 2011. godine, iako je i tamo imao trnovit početak, a prošle je godine bio otkazan zbog pandemije. Osijek je također imao jedan Pride, održan 2014., no već iduće godine se nije održao zbog navodne nezainteresiranosti za buduća događanja. Iako nema Pridea u svim gradovima, hrvatska queer scena iz godine u godinu jača, a Dota smatra da sigurno neće stati na trenutnim udrugama i njihovim aktivnostima u pet gradova u kojima queer udruge postoje .
Program 20. Povorke ponosa
Dvadeseti zagrebački Pride održat će se u subotu 3. srpnja.2021. Okupljanje počinje u 14 sati ispred muzeja Mimara, a Povorka će krenuti u 15:30 sati rutom dugom oko dva kilometra, kroz centar grada doći do Parka Ribnjak gdje će se održati zabavni program. Pristup događaju imat će isključivo osobe s valjanom EU digitalnom COVID potvrdom, uz obavezno održavanje razmaka od 1,5 metra i preporučeno nošenje zaštitnih maski.