Seksualnog nasilja je znatno više nego što ljudi misle i što pokazuju službene statistike. Seksualno se nasilje može dogoditi svakome, ali najčešće ga trpe žene i djeca i vezano je uz obiteljsko nasilje. Prema istraživanjima, jedna od pet žena će nekad u životu doživjeti silovanje, a svaka druga neki oblik seksualnog uznemiravanja. Stvarnost je suprotna mitovima o silovanju, prema kojima se ono događa najčešće noću, u mračnom, nepoznatom dijelu grada ili ambijentu, a počinitelj je nepoznat. U stvarnosti više od 80 posto počinitelja su žrtvi poznate osobe, a u slučajevima seksualnog nasilja nad djecom čak je 93 posto poznatih počinitelja.U više od 80 posto slučajeva su to roditelji, najčešće muškarac, a ostali su rođaci, poznanici obitelji…
Nadalje, crne brojke govore da od 14 do 25 posto žena doživljava različite oblike seksualnog nasilja od svog partnera, a gotovo polovica žena izloženih obiteljskom nasilju doživi i seksualno nasilje.
Kad djeca gledaju silovanje majke
Ove su brojke samo dio poraznih podataka o nasilju koje su iznijeli sudionici online okruglog stola “Seksualno nasilje kao sastavni dio nasilja u obitelji”. Dr.sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, članica Nacionalnog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, upozorila je da je kod seksualnog nasilja koje počine intimni partneri veća mogućnost teških tjelesnih ozljeda žrtve, pa čak i femicida, te da više od polovice žena izloženih seksualnom nasilju svog partnera to doživljava više puta kroz dulji vremenski period. Podaci nadalje pokazuju da su u 18 posto slučajeva i djeca vidjela ili bila prisutna dok je majka silovana te da su takva djeca znatno više izložena riziku da i sama postanu žrtve. Unatoč crnim brojkama i tragičnim posljedicama seksualnog nasilja, ono se i dalje tabuizira i o njemu se puno ne govori, zaključila je dr. Maja Mamula.
Dr. sc. Lana Peto Kujundžić, sutkinja i predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, voditeljica Županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Grada Zagreba, govorila je o problemima i teškoćama u ispitivanju djece – žrtava seksualnog nasilja. Prava djeteta u tim slučajevima su tajnost podataka, isključenje javnosti, stručna pomoć, zaštita od zastrašivanja i odmazde, pravo na odvjetnika i na prisustvo osobe od povjerenja za vrijeme ispitivanja. Čim se dogodi seksualno nasilje nad djetetom policija o tome mora obavijestiti državnog odvjetnika, koji u roku od tri dana mora podnijeti prijavu sucu istrage, a sudac istrage u roku od tri dana mora proslijediti nalog za ispitivanje.
Muškarci su nasilnici jer su patrijarhalni
Danijel Antunović, psiholog i predsjednik Udruge za zaštitu obitelji Rijeka – U.Z.O.R., voditelj Županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Primorsko-goranske županije, koji radi s počiniteljima seksualnog nasilja, kazao je kako više od pola počinitelja nakon tretmana ozbiljno zaustavi ili smanji fizičko nasilje. Zašto muškarci uopće pribjegavaju seksualnom nasilju?
“Muškarci su nasilnici jer su patrijarhalni i misle da imaju pravo na to, imaju lošu samokontrolu, nisu naučili kvalitetno rješavati sukobe, ali su u našem društvu naučili da, barem u početku, neće snositi posljedice svog nasilničkog ponašanja”, kazao je Antunović.
Koliko je iskrivljena percepcija seksualnog nasilja i nasilnika potvrđuje i ponašanje zatvorenika prema osuđenim pedofilima i silovateljima. Dok su pedofili u zatvorima izloženi različitim torturama drugih zatvorenika, silovatelji su potpuno prihvaćeni, štoviše često doživljavaju i odobravanje.
Maja Mamula upozorila je da je, među seksualnim nasilnicima nad djecom, samo 10 do 15 posto pedofila, dakle osoba koje seksualno uzbuđenje i zadovoljstvo doživljavaju jedino u seksualnom kontaktu s djecom. Ostali počinitelji seksualnog nasilja nad djecom su heteroseksualni muškarci koji su to napravili jednostavno zato što mogu.