Premlatio je suprugu pred njihovom maloljetnom djecom, ostavio je dva sata ležati dok se borila za dah i uvjetovao da će pozvati Hitnu ako kaže da je pala niz stepenice. Kad su ga priveli, nije pokazao nikakvo kajanje niti grižnju savjesti zbog toga što je učinio, a razlog je ljubomora jer je ona prije 12 godina popila kavu s jednim svojim prijateljem.
Dok ju je mlatio, bio je pijan.
Detaljniji je to opis solinskog slučaja obiteljskog nasilja kojega donosi Slobodna Dalmacija, a o kojem smo pisali.
Slučaj obiteljskog nasilja u Solinu i nasilnika Nikola Perajica koji je premlatio svoju suprugu nanijevši joj teške tjelesne ozljede otkrili su mediji tjedan dana nakon što se dogodio, jer je policija je o tom događaju izvijestila kratko, bez potrebnih detalja koji su za ovakav tip slučaja nasilja u javnost trebali biti odmah dani. Nikola Perajica je član HDZ-a, kojega stranka nakon objave događaja ekspresno izbacuje, član je Gradskog vijeća Solina, bio je šef lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva i vlasnik zaštitarske tvrtke Florijan koja ima unosni ugovor sa splitskim KBC-om za pružanje usluga “vatrogasnog dežurstva profesionalnih vatrogasaca i zaštite od požara osobe i imovine”, donosi 24 sata.
Uvjereni da mogu mlatiti žene jer su im vlasnici
Solinski je slučaj u opet fokus javnosti doveo problem obiteljskog nasilja i činjenice da su žrtve, sve dok ne dođe do teškog oblika premlaćivanja, ali i smrti, najčešće godinama zlostavljane, a da prije toga nikakvih prijava o nasilju nije bilo. Štoviše, nerijetko su zlostavljači u svojim sredinama uvažavani, pa čak i onda kada se zna da su obiteljski nasilnici.
Koliko god nas šokirala činjenica da nasilnik niti u policiji na saslušanju nije pokazao kajanje, za profil ljudi koji su zlostavljači i obiteljski nasilnici – to je potpuno očekivano.
– Svim nasilnicima je zajedničko da su uvjereni kako imaju pravo mlatiti svoje supruge i nerijetko djecu, jer ih tretiraju svojim vlasništvom. Često im je opravdanje da ih je naljutio netko tko je bio grub prema njima, recimo šef, ali neće mlatnuti šefa nego suprugu kad dođu kući – kaže Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ženska prava, koja je autorica predgovora knjige “Zašto on to radi?”, američkog psihijatra Lundyja Bancrofta, jedne od rijetkih publikacija koje otkrivaju psihološki profil zlostavljača i obiteljskih nasilnika. Na hrvatskom je jeziku objavljena prije pet godina i još uvijek je jedinstven priručnik koji odgovara na temeljna pitanja o različitim oblicima partnerskog nasilja.
Lundy Bancroft više od četvrt stoljeća proučava obiteljsko nasilje, a radio je s više od tisuću zlostavljača i kontrolirajućih muškaraca u terapijskim grupama za zlostavljače. Napisao je pet knjiga na temu obiteljskog nasilja kao rezultat razgovora i analize nasilnika i njihovih žrtava, a s ciljem pomoći žrtvama da spriječe početak ozbiljnog nasilja ili da se riješe života u nasilju.
Zlostavljaju jer to žele raditi
Osnovna poruka Bancroftove knjige “Zašto on to radi? – Uvid u misli ljutitih i kontrolirajućih muškaraca” je otkriće da nasilnik ne maltretira ženu i djecu jer se osjeća loše, jer je ljut, povrijeđen, traumatiziran još u djetinjstvu ili ima neko drugo emocionalno opravdanje. Bancroft je ogolio opravdanja zlostavljača koji izmišljaju objašnjenja za svoje postupke i tvrde kako su pritisnuti brigama ili pod utjecajem alkohola izgubili kontrolu pa nisu mogli savladati negativne emocije zbog kojih su postali nasilni. Međutim, pred policijom, institucijama i okolinom savršeno su u stanju svladati negativne emocije i pokazati svoju pitomu stranu.
Korijen zlostavljanja je osjećaj vlasništva i nije točno da zlostavljači ne mogu prestati zlostavljati! Oni to ne žele jer se ne žele odreći moći i kontrole! – otkriva Bancroft. Svi razlozi koje zlostavljači iznose za svoje ponašanje su samo izgovori. Ne pokreću ih emocije, nego uvjerenja, vrijednosti i navike, a uživaju u tome da stvore zbrku. Od svojih partnerica očekuju da ispune sve njihove fizičke, emocionalne i seksualne potrebe, da ih pritom poštuju, a oni sami ni za što nisu odgovorni. Partnerica je za zlostavljača njegova sluškinja, psihoterapeutkinja, kurva i zadivljena slušateljica, a pritom se nikada ne smije naljutiti na njega jer je on uvijek u pravu.
Još je jedna važna poruka Bancroftove knjige: veza sa zlostavljačem često počinje idealno, on je dobar, pametan, zabavan, nježan, zaljubljen… sve dok ne pridobije ženu koju će nadalje tretirati kao svoje vlasništvo i uzimati si pravo da s njom radi sve što mu padne na pamet, jer je uvjeren da kao njezin vlasnik na sve to ima pravo.
Svi mitovi, laži i spletke nasilnika
Bancroft u svojoj knjizi razotkriva mitove ispletene oko zlostavljača, koje su oni sami lansirali. Kaže da se ponašaju kao mađioničari jer je njihov trik da navedu partnera da gleda u pogrešnom smjeru. Žele biti zagonetni. U razotkrivanju mitova povlači analogiju s alkoholičarima koji će govoriti da piju jer nemaju sreće u životu, tvrditi da ne piju puno i da je to samo trač, a na vrhuncu će reći da puno piju jer im je samopoštovanje uništeno nepravednim optužbama da su alkoholičari. Svatko će takva objašnjenja alkoholičara proglasiti samo izgovorima.
No, izgovore zlostavljača ljudi su češće skloni prihvatiti kao istine. Ali, sve su to mitovi i Bancroft izdvaja one najčešće koji su se u društvu o njima ukorijenili: da je bio zlostavljan u djetinjstvu, da ga je bivša partnerica povrijedila, da zlostavlja jer voli, da ima agresivnu osobnost, da lako gubi kontrolu, da je mentalno bolestan, da mrzi žene, da ga šef maltretira, da se boji intimnosti i napuštanja, da je žrtva rasizma i slično.
Nasilni samo prema ženama jer su nebitne
Sve te mitove Bancroft demistificira. Priče o zlostavljanju u djetinjstvu odlično su sredstvo zlostavljačeve manipulacije jer tako izbjegava odgovornost za svoje postupke. Izvlačenje na “zlostavlja jer voli” je smiješno jer zlostavljači vole i neke druge ljude, osim svojih partnerica, no njih ne zlostavljaju. Agresivna osobnost je također zamagljivanje jer su zlostavljači u pravilu nasilni samo prema svojim partnericama i eventualno djeci, ali ne i prema drugim ljudima s kojima mogu savršeno kontrolirati tu “agresivnu osobnost”.
Isto je i sa isprikom o “lakom gubljenju kontrole”. Bancroft iznosi primjer fizičkog zlostavljača koji bi se u trenutku kad bi se policija zaustavila pred kućom pretvarao u smirenog slatkorječivog tipa i takvom taktikom svakog puta izbjegao privođenje. Drugi je pak, kad bi “izgubio kontrolu”, po kući bacao i razbijao samo njezine stvari, nikada svoje ili zajedničke. Potom bi izjurio iz kuće, ostavio nju da počisti i nakon nekog vremena bi se vratio i ispričavao.
Mit o šefovom maltretiranju Bancroft razbija činjenicom da su neki od najgorih zlostavljača među njegovim klijentima bili na vrhu menadžerske ljestvice i nisu imali šefa kojeg mogu okriviti. A i oni koji su ga imali dokazali su da šefovo maltretiranje nije razlog jer se njihovo ponašanje kod kuće nije promijenilo niti kad su im se bitno poboljšali uvjeti na poslu.
DESET TIPOVA OBITELJSKIH NASILNIKA
Lundy Bancroft je kao rezultat višegodišnjeg istraživanja i profiliranja nasilnika izlučio deset ključnih profila, deset tipova obiteljskih nasilnika koji se mogu prepoznavati po njihovom odnosu prema svojim partnericama. Bancroft navodi kako mnogi od ovih deset tipova imaju i karakteristike ostalih, tako da niti jedan pojedinac nije doslovna preslika određenog tipa. Ipak, njihovo prepoznavanje žrtvama može koristiti da osvijeste kako uistinu žive s nasilnikom i prije nego je došlo do ozbiljnog zlostavljanja te da, ako ne potraže stručnu pomoć, njihov se partner sam neće htjeti promijeniti bez obzira što je to puno puta obećao.
Muškarac velikih zahtjeva
Očekuje da se život njegove partnerice vrti oko zadovoljavanja njegovih potreba i naljuti se i počne je okrivljavati ako mu bilo što stane na put, često je kritizira zbog stvari koje je trebala učiniti ili učiniti bolje za njega. Partnerica takvog muškarca počinje misliti da ništa što ona učini nikad nije dovoljno dobro i da je nemoguće usrećiti ga. Dok on traži da se sve učini za njega, vjerojatno će biti bijesan ako se nešto zahtijeva od njega, pa čak ni da se pobrine za svoje obveze.
➤ Njegova osnovna misao jest da partnerica treba biti zahvalna za ono što on odluči dati i biti sretna što ga ima.
Gospodin “Ja sam u pravu”
On je najveći autoritet za svaku moguću temu, njegova partnerica je glupa i on je spašava od nje same. Svaki sukob oko želja pretvara u sukob ispravnog i pogrešnog, pameti i gluposti. S vremenom partnerica počinje sumnjati u vlastitu pamet, što on i želi jer je tako lakše kontrolira. Često joj nabraja mane, poziva je na red pred drugim ljudima da bi je ponizio i tako pokazuje svoju intelektualnu superiornost. Kad mu se suprotstavi, počinje vrijeđanje ili ruganje.
➤ Njegovi osnovni stavovi su: ja sve znam bolje, čak i što je dobro za tebe, život bi ti bio bolji da prihvatiš kako ja znam što je ispravno.
“Smireni mučitelj” – pasivno-agresivan zlostavljač
Napada bez povišenog glasa, uvijek je smiren u svađama i svojom mirnoćom izluđuje partnericu. Koristi sarkazam, izrugivanje, uvredljive komentare, izokreće njezine riječi da bi zvučala apsurdno, naročito pred drugim ljudima. Razara partnericu polaganim, ali stalnim nizanjem suptilnih emocionalnih napada, nekad uz gurkanje i slična “sitna” nasilna djela koja ne ostavljaju vidljivu ozljedu. Takva taktika izaziva bijes kod partnerice koja će početi vikati od frustracije, a mučitelj to jedva dočeka da bi joj rekao kako ona njega zlostavlja. Za okolinu njegova partnerica je ta koja plane iz čista mira pa komentiraju da ne znaju što se s njom događa, a ona počinje vjerovati kako sama ima psihološki problem. I šamare joj dijeli hladnokrvno “za njezino dobro”.
➤ Njegovi glavni stavovi su da mu nitko ne može reći kako je zlostavlja dok god je miran, da je ona luda jer plane iz čista mira i da lako može uvjeriti druge ljude kako je ona ta koja nije normalna.
Narednik
Kontrolirajuće ponašanje dovodi do ekstrema pa kritizira odijevanje svoje partnerice, govori joj smije li izaći, miješa se u njezin posao, uništava joj prijateljstva i rodbinske odnose ili joj jednostavno zabrani da ih viđa. Prisluškuje njezine telefonske razgovore, čita joj poštu i od djece traži da mu kažu što je radila dok ga nije bilo. Često je fanatično ljubomoran pa sipa optužbe da ga vara ili gleda druge muškarce, uz opasku da su “sve žene kurve”. Istodobno ta vrsta zlostavljača vrlo često ima izvanbračne veze. S vremenom postaje fizički nasilan i postoji rizik da će premlatiti svoju partnericu do teških ozljeda ako mu se ne pokori. Od njega je teško pobjeći zbog neprestane kontrole i straha da bi je mogao ubiti ako je pronađe.
➤ Njegov glavni stav je da je mora kontrolirati ili će učiniti nešto pogrešno uz poruku kako je voli najviše na svijetu, ali mu se gadi.
Gospodin osjetljivi
On je blag, nježan i pun potpore kad ne zlostavlja. Otvoreno govori o svojim emocijama i često se ženama predstavlja kao saveznik u borbi protiv rodnih stereotipa. No, kod njega je to sve paravan zbog kojega će se svima učiniti da ona ima savršenog muškarca. Istodobno, njoj se čini da ga stalno povređuje iako ne zna zašto. Za sve zbog čega je nezadovoljan u životu je ona kriva, a kad počne s fizičkim zastrašivanjima, iako zagovara nenasilje, opravdat će ih ljutnjom i nju okriviti za svoje emocionalne probleme.
➤ Njegovi stavovi su da on ne može biti zlostavljač jer je protiv macho muškaraca i da bi mu žene trebale biti zahvalne što nije kao drugi, ali ništa na svijetu nije važnije od njegovih osjećaja.
Igrač
Igrač je obično zgodan i seksi, ili ponekad samo tako misli o sebi. Dobar je ljubavnik i na početku veze čini se da je ludo zaljubljen. Nakon nekog vremena počinje flertovati s drugim ženama i izbacivati seksualne aluzije, a do partnerice počnu stizati glasine kako spava s drugom, zavodi treću… Odbija zajednički život uz objašnjenje da nije još spreman, ali pravi razlog je da ne želi ograničenja svoje slobode. Veliki dio njegovog zadovoljstva u životu dolazi od iskorištavanja žena i toga da se osjeća kao seksualna životinja. Žene oko Igrača često se naljute jedna na drugu umjesto na njega. Među njegovim taktikama su priče partnerici kako joj druge žene lažu jer su ljubomorne na nju, kako su ga druge žene maltretirale… Osim što je kronično nevjeran, Igrač je i neodgovoran, bezosjećajan, verbalno zlostavlja partnericu, odbija preuzeti odgovornost za kontracepciju, a ponekad udari partnericu jer je ona njega uhvatila u varanju. Ne shvaća žene kao ljudska bića nego su one za njega igračke.
➤ Njegova osnovna misao je da nije kriv što ga žene smatraju neodoljivim i da ga one zavode pa si ne može pomoći. A partnericu vara jer ona ne zadovoljava njegove seksualne potrebe.
Rambo
On je agresivan prema svima, uzbuđuje ga kad zastrašuje ljude i osjeća se sigurno samo ako je snažniji, opasniji i bezosjećajniji od drugih. Ne podnosi slabost, krhkost ili neodlučnost. Često ima kriminalni dosje za nasilje, krađu, vožnju pod utjecajem alkohola ili preprodaju droge. Na početku veze je pun ljubavi i nježnosti pa se partnerica osjeća sigurno i zaštićeno uvjerena da svoju agresivnost nikad neće usmjeriti prema njoj. Ponekad je Rambo psihopat ili sociopat, što ga može učiniti dodatno emocionalno nasilnim i u nekim slučajevima također fizički nasilnim.
➤ Njegovi stavovi koji ga pokreću su da su snaga i agresivnost dobre, žene su tu da služe muškarcima, a oni njih štite. Muškarci ne bi trebali tući žene, ali ipak ponekad moraju disciplinirati svoje partnerice koje im pripadaju, poput trofeja.
Žrtva
Njegov je život bio težak i nepravedan, potcjenjivali su mu inteligenciju, iznevjerili ga ljudi kojima je vjerovao, a dobre namjere su mu pogrešno shvaćane. Često priča uvjerljive i srcedrapateljne priče o tome kako ga je zlostavljala njegova bivša partnerica, ponekad dodajući tragičan element da mu sada ograničava ili sprečava kontakt s djecom. Žrtva uvijek stavlja sebe u središte pozornosti i sve se vrti oko njegovih povreda. Partnericu optužuje da ga ne razumije i da ga maltretira dok je on žrtva svog šefa, svojih roditelja, susjeda, prijatelja pa i neznanaca na ulici. Svi mu žele napakostiti, a on je nevin.
➤ Njegovi glavni stavovi su da je jadan jer su ga svi povrijedili, a kad ga partnerica optuži da je zlostavlja pridružuje se onima koji su prema njemu bili okrutni. On je imao težak život i nije odgovoran za svoje postupke.
Terorist
“Imaš još šest mjeseci života. Bilo bi ti bolje da se stvari poprave ovdje. Šest mjeseci”, riječi su jednog takvog koje je izgovarao svojoj supruzi. Kad bi ga pitala što će napraviti, odgovarao bi joj da čeka pa će vidjeti. Nikad je nije udario, ali ona je bila prestravljena. Terorist je ekstremno zahtjevan i često podsjeća partnericu da je može ubiti. Doima se kao sadist jer uživa u tome da drugima uzrokuje bol i strah i čini se da ga uzbuđuje okrutnost. Glavni cilj mu je paralizirati partnericu strahom da se niti ne usudi pomisliti ostaviti ga ili prevariti. Većina ih svoje prijetnje nikad ne ostvari, no ima i mnogo onih koji to učine.
➤ Njegovi glavni stavovi su da su žene zle i moraju biti u strahu kako to zlo ne bi izašlo, život njegove partnerice je u njegovim rukama, a uzbuđuje ga kad vidi da ga se boji.
Mentalni bolesnik ili ovisnik
Ovoj kategoriji može pripadati bilo koji opisani zlostavljač, a mentalna bolest ili ovisnost mogu pridonijeti težini problema. Neke mentalne bolesti, kao što su paranoja, teška depresija, psihoza, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili psihopatija, mogu povećati vjerojatnost da će zlostavljač biti opasan i koristiti fizičko nasilje. Reakcije takvog zlostavljača na uzimanje ili prestanak uzimanja lijekova su nepredvidive.
➤ Ovi zlostavljači vođeni su idejom da nisu odgovorni za svoje postupke zbog svojih psiholoških problema ili ovisnosti te da nisu zlostavljači nego su samo bolesni ili ovisni.