Tijekom lipnja se u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, održava Mjesec ponosa. LGBTQ+ zajednice se tijekom ovog mjeseca okupljaju kako bi upozorili na goruće probleme zajednice, zahtijevali jednakost i prihvaćanje, ali i proslavili što znači biti dio ove šarene zajednice. Mjesec ponosa se obilježava od 1970-ih godina, a počeo je u SAD-u kako bi se obilježilo sjećanje na ustanak Stonewall.
Iako homoseksualnost, transrodnost i ostale rodne i seksualne varijacije postoje od antičke Grčke, od srednjeg vijeka pa sve do posljednjih nekoliko desetljeća dvadesetog stoljeća, LGBTQ+, a naročito homoseksualni muškarci bili su progonjeni. Zakoni su zabranjivali odnose između osoba istog spola, na što su utjecali kombinacija religijskih dogmi, nacionalizma i pseudo-znanstvenih studija koje su se počele pojavljivati početkom 19. stoljeća. Tijekom katolička inkvizicija i nacističkog režima, homoseksualni muškarci su proganjani i ubijani iako onda pojam homoseksualnosti još nije postojao.
Početak LGBTQ+ aktivizma u Europi još u 19. stoljeću
Riječ je prvi put upotrijebio na njemačkom jeziku 1864. godine mađarski novinar Karoly Maria Kertbeny, iako su prema Foucaultu liječnici i psihijatri koncept homoseksualnosti počeli prihvaćati već početkom 19. stoljeća. Prvi počeci LGBTQ+ borbe za prihvaćanje počeli su u Berlinu 1897. oko liječnika Magnusa Hirschfelda, no sva aktivnost je stala s dolaskom nacista na vlast. Ipak, ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, već 1951. u Amsterdamu je osnovan Međunarodni odbor za seksualnu jednakost (ICSE) koji je zahtijevao prava za homoseksualnu zajednicu.
Istovremeno se u SAD-u vodila borba za ravnopravnost, prvo u Los Angelesu u svibnju 1959. kada se skupina drag queenova sukobila s policijom u zalogajnici koja je prodavala krafne i bila poznato okupljalište LGBTQ+ populacije. Policija je tijekom 50-ih i 60-ih redovito uhićivala muškarce viđene s drugim muškarcima u tom dijelu Los Angelesa. Oni su se pobunili u zalogajnici Cooper Do-Nuts te gađali policajce krafnama, kavom i papirnatim tanjurima dok se oni nisu povukli i vratili u većem broju. Taj sukob prvi je dokumentirani LGBTQ+ ustanak u povijesti SAD-a.
Stonewallska pobuna prekretnica je u borbi za jednakost i prihvaćanje
Budući da se homoseksualnost tada smatrala nemoralnom te bila ilegalna u većini američkih država , osobe uhvaćene u “razvratnom ponašanju” uhićivane su, a njihova imena i adrese su objavljivane u lokalnim novinama. Zakoni su zabranjivali javno iskazivanje nježnosti, te nalagali nošenje minimalno tri komada “rodno prikladne” odjeće. Gay-friendly mjesta bila su rijetka, te su imala problema s dobivanjem dozvola za točenje alkohola. Takvu situaciju iskoristile su mafijaške organizacije koje su vidjele profit u posluživanju nedovoljno posluživane klijentele, a kako bi im tako nešto prolazilo su podmićivali gradske vlasti. Stonewall Inn u Greenwich Villagu bio je u vlasništvu kriminalne obitelji iz Genove, a poznat po ugošćivanju drag queenova i gay mladeži od kojih su mnogi bili beskućnici. Racije takvih klubova i barova su bile česte, no zbog korupcije bi racija bila dojavljena te bi se sav alkohol u lokalu sakrio kako ne bi došlo do uhićenja. Tog dana, 28. lipnja 1969., racija nije bila dojavljena.
Stonewallska pobuna ključan je trenutak u borbi za LGBTQ+ i građanska prava. Tijekom racije je uhićeno 13 osoba, uglavnom zbog posluživanja alkohola i nenošenja “rodno prihvatljive” odjeće. Nakon što je jedan policajac udario jednu mušteriju u glavu, ostali su počeli napadati policiju svim dostupnim sredstvima: bocama, kamenjem, čak i kovanicama. Policija se morala zaključati u bar kako bi izbjegli bijesnu gomilu koja se skupila. Pojačanje koje im je došlo uspjelo je obuzdati tisuće ljudi, no samo prvu večer ustanka. Drugu večer ustanka, kada se bar ponovno otvorio, obje strane imale su više ljudi i nisu se libile koristiti silu. Nakon Stonewallskog ustanka probudila se motivacija za daljnju mirnu borbu za prava LGBTQ+ zajednice. Godinu dana nakon pobune, stanovnici te gradske četvrti su počeli marširati ulicom Christopher, gdje se nalazio bar, i Šestom avenijom. Već te prve godine prosvjednici i oni koji su podupirali prosvjede brojali su se u tisućama. Policija koja je napala Stonewall Inn morala je štititi povorku.
Mjesec ponosa danas se obilježava i u Hrvatskoj
U spomen na Stonewallsku pobnunu koja je potaknula borbu za prava zajednice u drugim zapadnim zemljama, i danas se posljednji vikend u mjesecu lipnju održavaju Povorke ponosa diljem svijeta. BIll Clinton bio je prvi američki predsjednik koji je proglasio lipanj Mjesecom gej i lezbijskog ponosa za vrijeme svog mandata 1999. i 2000. Isto je učinio Barack Obama tijekom svog mandata, te Joe Biden ove godine. Barack Obama također je proglasio Stonewall Inn i područje oko njega nacionalnim povijesnim spomenikom.
Iako se LGBTQ+ borba vodi cijelu godinu, te Mjesec ponosa nije službeno priznat i vremenski određen na globalnoj razini, zbog kulturnog utjecaja Zapada mnogi su, pa tako i Hrvatska, prihvatili lipanj kao najšareniji mjesec u godini. Članovi udruga Iskorak i Kontra organizirali su prvu zagrebačku Povorku ponosa 2002. i od tada se ona kontinuirano održava. Povorka je narasla od svega 300 sudionika na više od deset tisuća koliko ih je bilo 2019. ili čak 15 tisuća koliko ih je 2013. hodalo Zagrebom u znak protesta referendumu o životnom partnerstvu.
U Hrvatskoj se Mjesec ponosa službeno održava od 17.05. kada se obilježava Međunarodni dan protiv homofobije, transfobije, interfobije I bifobije do sredine lipnja kada se obično događa Zagreb Pride. Ove godine, kao i prošle, Pride je odgođen zbog epidemioloških mjera, no zato se ponovno održava Pride Ride u organizaciji Ponosnog Zagreba, kao i niz drugih aktivnosti koje možete pogledati ovdje.