Danima cijeli svijet sluša pozive “ostanite kod kuće”, no za mnoge je to najgori mogući izbor: takva je izolacija žrtvama obiteljskog nasilja svakodnevnu torturu, koju i inače trpe, podigla na znatno višu razinu.
“Trenutna situacija, izazvana pandemijom koronavirusa je bez presedana u novijoj povijesti. Možemo je smatrati kriznom situacijom. Poznato je da u uvjetima ekonomske neizvjesnosti i socijalne nestabilnosti dolazi do povećanja obiteljskog nasilja. Žrtve, najčešće žene i djeca, prisiljene su biti doma i u bliskoj prisutnosti nasilnika. Dodatno su izložene nasilju jer im je otežan pronalazak odgovarajuće podrške. Kod obiteljskog nasilja uvijek je riječ o uspostavi kontrole i moći nasilnika nad žrtvom, a zbog prisilnog boravka kod kuće i smanjene mogućnosti kretanja povećava se mogućnost nametnutih ograničenja za žrtvu” kaže Bruna Nedoklan, psihologinja u udruzi B.a.b.e., čije je Psihološko savjetovalište od početka mjera izolacije dobilo 25 posto više poziva povezanih s nekim oblikom obiteljskog nasilja – psihičkog, fizičkog, seksualnog i ekonomskog.
Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe, u okviru koje radi Centar za žrtve seksualnog nasilja, podsjeća da je oduvijek vikendima i praznicima bilježen porast nasilja u obitelji. A izolacija, koja podrazumijeva da obitelj danima boravi u istom prostoru s nasilnikom, znači da se taj “vikend” protegnuo na nekoliko tjedana i ne zna se kad će završiti. I dok je u “životu prije korone” žrtva imala mogućnost pobjeći od nasilnika, potražiti pomoć u skloništu, sakriti se kod rodbine ili prijatelja, pozvati policiju ili na bilo koji drugi način potražiti pomoć kad nasilnik nije kod kuće, sada takvih mogućnosti nema. Žrtve i nasilnici u istom su prostoru 24 sata, svaki dan, dan za danom… Žrtve su pod neprestanim nadzorom nasilnika pa ne mogu, kao ranije, iskoristiti vrijeme kad ga nema kod kuće i pozvati pomoć ili pobjeći od njega.
Žrtve više nemaju niti kamo pobjeći. Skloništa su, kaže Mamula, i dalje otvorena, ali ne mogu primiti nove osobe ako nisu testirane na koronavirus, a hitnog testiranja i testiranja na zahtjev bez razloga koje je propisao Krizni stožer u Hrvatskoj još nema. S druge strane, ako žrtva ima djecu, sada se niti ne usudi pobjeći u sklonište, čak i da joj se za to pruži mogućnost, jer radije trpi batine nego da djecu izloži riziku zaraze. Naime, kao što u skloništu ne znaju imaju li potencijalni gosti koronu, tako niti žrtva ne zna je li netko u skloništu zaražen virusom.
IZOLACIJA I PORAST OBITELJSKOG NASILJA
U Valenciji ubijena žena, u Francuskoj 32 posto više prijava .
Otkad je 17. ožujka Francuska proglasila mjere izolacije, prema kojima se iz kuće smije izaći samo po namirnice i lijekove, u posjetu liječniku, zbog vježbe ili prošetati psa, nasilje u obitelji poraslo je u Parizu za 36 posto, a u ostatku Francuske za 32 posto. Francuzi su za to vrijeme ubilježili i dva femicida.
U Španjolskoj su pozivi vrućoj liniji za pomoć od početka pandemije porasli za 18 posto, a službena stranica za pomoć bilježi tri puta više posjeta. Unatoč zabrani kretanja, objavljeno je da žrtve nasilja smiju i trebaju pobjeći iz kuće i potražiti pomoć, no 19. ožujka jedna žena u Valenciji nije stigla pobjeći pa je ubijena u svom domu, i to pred djecom.
U Italiji se povećao broj SMS i e-mail poziva u pomoć, dakle bezglasnih, jer se žene uspiju pred nasilnikom zatvoriti u kupaonicu.
U kineskoj provinciji Hubei, odakle se koronavirus proširio svijetom, od početka izolacije u veljači policija je zabilježila 3,5 puta više slučajeva obiteljskog nasilja nego u isto vrijeme lani.
Crne kronike domaćih medija zabilježile su kako je 22. ožujka suprug pokušao ubiti suprugu u njihovoj obiteljskoj kući te da je bludničio nad maloljetnom pastorkom.
MUP je od početka izolacije zabilježio veći broj poziva i intervencija zbog nasilja u obitelji. Prema kalendaru nasilja kojeg objavljuje svakog dana na svojim stranicama, danas su, 3. travnja 2020., objavili da su u protekla 24 sata evidentirali 23 događaja, od kojih četiri kaznena djela nasilja u obitelji i 19 prekršaja. Na isti dan lani evidentirali su 19 događaja, od kojih dva kaznena djela i 17 prekršaja. No, ne možemo na temelju tih brojaka zaključiti da je nasilja sada dvostruko više. Sanja Sarnavka, aktivistica za ženska prava, podsjeća kako žrtve u mnogo slučajeve nisu u mogućnosti zatražiti pomoć jer se ne usude zvati ili im je oduzet mobitel pa to niti ne mogu učiniti.
“Stoga su brojke koje MUP svaki dan objavljuje na svojim stranicama o intervencijama u slučaju obiteljskog nasilja nerealne, jer takvog nasilja ima daleko više” upozorava Sarnavka.
Što žrtve mogu napraviti u ovoj situaciji izolacije?
“Moraju pronaći način da pošalju poziv u pomoć kad već država nije ništa učinila da upozori na problem. Ako ne mogu same zvati policiju, trebale bi naći neki put kojim će signalizirati da su u opasnosti. Ako komuniciraju s prijateljima ili s obitelji neka im posredno daju naslutiti kako nešto nije u redu. Neka iskoriste Facebook, Instagram, SMS poruke, e-poštu… Ne smiju čekati da nasilje eskalira. Najteže je kad su žrtve nasilja mala djeca i pitanje je mogu li ona uopće na bilo koji način zatražiti pomoć. Zato bi se institucije trebale pokrenuti. Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nestala je s mape od početka epidemije, a trebala bi svakodnevno biti u medijima i govoriti što se čini za najranjivije skupine – žrtve nasilja, beskućnike, ljude s mentalnim bolestima, osobe s invaliditetom… ” kaže Sarnavka.
Tajni znakovi za dozvati pomoć
Na koji su se način organizirale pojedine države koje su senzibilizirale problem da u izolaciji osobe koje žive s nasilnicima za vrijeme pandemije koronavirusa žive u još većem paklu, a ne mogu niti pobjeći niti pozvati u pomoć? U pojedinim su državama vlasti dogovorile tajne znakove komunikacije kojima žrtve nasilja mogu dojaviti i obznaniti da su zlostavljane i potražiti spas.
Španjolska: Kako je kretanje ograničeno na odlazak po namirnice ili do ljekarne u Španjolskoj su se dosjetili lozinke. Kad žena uđe u ljekarnu i zatraži “masku 19” to je znak farmaceutu da pozove policiju jer je pred njim žrtva nasilja koja traži pomoć.
Sve aktivistkinje upozoravaju na ključni problem u ovo doba pandemije: kad žrtva i uspije prijaviti nasilje, što dalje? U skloništa ne može jer nije testirana, policija je zauzeta kontrolom kretanja, a sudovi rade smanjenim kapacitetima pa ne procesuiraju prijave, no i kad rade dokazivanje obiteljskog nasilja često traje godinama. Stoga udruge pripremaju zajedničku akciju kojom će od institucija države tražiti hitnu i koordiniranu akciju za zaštitu žrtava nasilja čiji je glavni cilj da se problem napokon počne rješavati na jedini efikasan način, a to je micanjem nasilnika! Nelogično je i nehumano da žrtva ili žrtve moraju napuštati svoj dom te da država i cijelo društvo ulažu puno energije i novca kako bi smjestili i zaštitili žrtve umjesto da se po kratkom postupku nasilnici maknu od obitelji koja će ostati zaštićena u svom domu.
Slične zahtjeve imaju i organizacije i aktivisti u drugim zemljama. Tako je u Velikoj Britaniji Mandu Reid, čelnica Stranke za ravnopravnost žena, zatražila da policija dobije ovlasti trenutnog odvođenja nasilnika te povećanje novčanih kazni za počinjeno nasilje. A državni odvjetnik u talijanskom Trentu tu je ideju u ovoj pandemiji proveo u djelo naloživši policiji da zlostavljače odvede od obitelji i tako omogući žrtvama ostanak na sigurnom. Dom bi trebao biti to sigurno mjesto, kao što svakog dana s ekrana ponavljaju članovi Kriznog stožera pozivom “budite sigurni, ostanite kod kuće” no, Sarnavka podsjeća da je za mnoge dom “prostor straha i neizvjesnosti”. A izolacija zbog koronavirusa taj prostor čini još strašnijim.
Kako i gdje prijaviti nasilje?
Udruga B.a.B.e.: 0800 200 144 ili 098 982 4641 ili na [email protected]
Hrabri telefon: 0800 0800 ili na [email protected]
Ženska soba – Centar za žrtve seksualnog nasilja: 01 6119 444 ili [email protected]
Autonomna ženska kuća Zagreb: 0800 55 44 ili na [email protected]
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: 01 4848 100 ili na [email protected]
Pučka pravobraniteljica: 01 4851-855 ili na [email protected]
Pravobraniteljica za djecu: 01 4929 669, 01 4921 278 ili na [email protected]