Povodom nedavno usvojenog i ažuriranog američkog Zakona protiv nasilja nad ženama, poznatom pod skraćenicom VAWA, svoj je stručan osvrt dala Nataša Škrbić, sociologinja s magisterijem iz javne uprave Sveučilišta Syracuse, New York, koja godinama istražuje probleme prevencije nasilja u obitelji, posebice nakon razvoda ili razlaza kada nerijetko dolazi i do tragičnih događaja jer nasilni roditelj neometano nastavlja zlostavljanje.
Ugrađen zakon nakon tragičnog ubojstva sedmogodišnje Kayden
Škrbić zagovara promjenu hrvatskog zakonodavstva zbog prevencije slučajeva filicida i femicida te brojnih drugih teških posljedica koji se događaju u obiteljima s povijesti nasilja, posebice nakon razlaza. Hrvatsko ga zakonodavstvo i sudstvo ne prepoznaju, stručnjaci nisu o tome educirani, pa prostora za prevenciju tragičnih slučajeva ubojstava i žena i djece, a kojih smo nerijetko svjedoci svake godine, u zakonodavnim okvirima gotovo nema. Štoviše, na djelu je obrazac udovoljavanju nasilnim roditeljima da viđaju djecu bez nadzora, koji bi u takvim okolnostima bio nužan. Od prije nekoliko dana američko zakonodavstvo se u tom smjeru promijenilo.
Riječ je o značajnoj izmjeni američkog Zakona o nasilju nad ženama kojim će roditeljima koji imaju evidentiranu nasilničku prošlost te za koje postoji procjena da bi s nasilničkim ponašanjem nastavili viđanje djece omogući jedino pod nadzorom. Riječ je o ugradnji tzv. Kaydenovog zakona, nazvanog po sedmogodišnjoj djevojčici Kayden iz Pennsylvanije, koju je njezin otac ubio tijekom nenadziranog posjeta 2018. godine. Nenadzirani posjet mu je omogućio sud unatoč dugogodišnjoj pravnoj bici njezine majke Kathy Sherlock koja je tražila potpuno skrbništvo nad djevojčicom iz opravdanog straha da bi joj se u susretu s ocem nešto loše moglo dogoditi. I dogodilo se. Nije preživjela posjet ocu, koja mu je tog vikenda morala ići. Djevojčicu je otac ugušio, a potom ubio i sebe, s porukom da je to osveta obitelji.
Tragičan je slučaj pokrenuo brojne udruge koji su od američke vlade zahtijevale izmjenu zakona na način da obiteljski sudovi u rješavanje slučajeva skrbništva uključe optužbe za zlostavljanje, uključujući poboljšanje obuke za suce koji razmatraju sporove oko skrbništva, navođenje potrebnih kvalifikacija za davanje stručnog svjedočenja o zlostavljanju i traženje od država da promijene svoje statute kako bi ograničile terapije usmjerene na prisilno spajanje obitelji.
Angelina Jolie vodila kampanju zakonskog nadzora nasilnih roditelja
Dugogodišnja aktivistica za ljudska prava, Angelina Jolie je vodila kampanju za donošenje tog zakona i jačanje njegovih odredbi, uključujući one o obiteljskim sudovima. Američki je Senat prošli tjedan predvidio i značajno povećanje budžeta za provođenje tog Zakona, riječ je o više od milijardu dolara, novac kojim bi se osim pomoći obiteljima koristio i za edukaciju sudaca i svih uključenih u ove slučajeve i sporove po pitanju skrbništva nad djecom.
Angelina Jolie
„Zajedničkim i sustavnim radom niza aktera, uključujući i medija, i nadstranačkim pregovorima na federalnoj razini usvojen je unaprijeđen Zakon protiv nasilja nad ženama poznat kao VAWA. Potpisan u Zastupničkom domu i u Senatu, ali i od strane predsjednika Joe Bidena. Važno je istaknuti kako sve to
prate i proračunska sredstava s niz obveza uključujući i mogućnost korištenja namjenskih sredstava nužnih za vertikalnu primjenu odredbi na nivou pojedinih država“, naglasila je Nataša Škrbić i dodala: „Jedna od najznačajnijih promjena je i integrativni dodatak tom zakonu pod nazivom Kayden’s law, kao zakon u zakonu, nazvan po sedmogodišnjoj djevojčici iz Pennsylvanije koju je prije četiri godine ubio njen otac. Njezina je majka upozoravala suca i službe na tu opasnost, no nisu je poslušali. Od tada se majka Kathy Sherlock u suradnji s drugim akterima uključujući mrežu aktivista, s Centrom za izvrsnost u pravosuđu i brojnim drugima posvetila zagovaranju nužnih promjena na obiteljskim sudovima. Uz potporu Angeline Jolie koja je aktivno sudjelovala u lobiranju i pregovorima sa zastupnicima i senatorima, zajednički fokus mnogih udruženih organizacija i aktivista stavljen je na zagovaranje obveza vezanih uz vođenje sporova na obiteljskim sudovima i odluka o skrbništvu u svim slučajevima obiteljskog nasilja. Zagovaranju za upućivanje sudaca na obavezan trening o nasilju u obitelji sudaca, i to s propisanom satnicom, na definiranje potrebnih kvalifikacija za davanje stručnog mišljenja. Išli su i sa zahtjevom prema državi da se ograniče terapije usmjerene na “reunifikacije” i prisilne kontakte ili spajanje obitelji.“
Hrvatska nema zakonski okvir sprječavanja nasilja nakon razlaza obitelji
Nataša Škrbić navodi kako nova VAWA donosi još niz izmjena vezanih uz rodno uvjetovano nasilje i intersekcionalnost koje mi u Hrvatskoj možemo samo sanjati, jer se kod nas u bitnom ništa zapravo ne unapređuje niti mijenja, a kamoli da obratimo pažnju na ono što se nekome čini vrijednosno problematičnim, a to nije.
Nataša Škrbić
„Zapravo rijetko imamo priliku čuti kritiku našeg Zakona o nasilju u obitelji koji smatram iznimno lošim i jednim od glavnih izvora brojnih problema suzbijanja nasilja nad ženama, djecom i obiteljskog nasilja do sada. I većina drugih propisa, protokola i pravilnika za područje nasilja nad ženama i djecom je loša ili nedovoljna, pa se često čudim stavovima da je najveći problem u implementaciji. Nije. Kad nemamo jasan i koherentan okvir za djelovanje ne možemo očekivati niti dobru implementaciju. Naravno, isto tako kad nemamo razrađenu implementaciju i sredstva ni rezultati nisu neki.“
Škrbić navodi kako VAWA daje nadu da je to moguće napraviti: „Ima još puno toga u novom VAWA, što ne stignem sada obuhvatiti. Ima i kompromisa koji su nekad nužni iako nam ne odgovaraju. Ali je veliki korak napravljen.
Valja istaknuti da uz američki VAWA novosti dolaze i iz Britanije. Tamo je dosta toga učinjeno u samo jednoj godini. Prvenstveno na prepoznavanju problema i potrebnih pomaka vezano uz nasilje nad ženama i skrbništvo nad djecom na obiteljskim sudovima. Potom i konkretnih promjena od kojih je dio već operacionaliziran kroz zakone, započete reforme, obavezujuće pravilnike ili suradnju raznih aktera oko razrada potrebnih promjena.“
Navodi kako je upravo na snagu u Britaniji stupio i najnoviji Zakon o razvodu, koji se suočio s dugotrajnim sudskim procesima i problemima u nekim razvodima: „Taj zakon donosi ključnu novinu, a to je da namjerava spriječiti nasilnog partnera ili obiteljskog zlostavljača da dodatno naškodi žrtvi nasilja koristeći proces i strateške parnice kao način prolongiranog zlostavljanja žrtve nasilja, držeći je tako zarobljenom u krugu nasilja. To je samo dio veće reforme koja započinje i čije se komponente razrađuju kako bi činile cjelinu. Za razliku od nas kod kojih reforma nije započela. Niti je osmišljena cjelovito. A jedni te isti manjkavi zakoni se vrte u krug već godinama.“