Danas nema tko nije zgrožen činom ubojstva svoje troje djece, koji je prije dva dana počinio 56-godišnji Harald Kopitz u svojoj kući u zagrebačkim Mlinovima. Ugušio ih je u njihovim spavaćim sobama, sedmogodišnje blizance, djevojčicu i dječaka, i najmlađeg četverogodišnjeg dječaka. Taj Austrijanac sa zagrebačkom adresom učinio je nešto potpuno neshvatljivo zdravom razumu. Svi smo sablažnjeni. Tražimo odgovore na brojna pitanja zašto i kako je to moguće, iako unaprijed znamo da niti jedan odgovor neće moći objasniti ovakav monstruozan čin.
To što je Kopitz učinio naziva se filicid. Još sedamdesetih godina psihijatar Philip Resnick je ovu pojavu ubojstava djece od strane vlastitih roditelja klasificirao i postavio pet kategorija kroz koje se mogu definirati uzročnici. Jedna od kategorija govori o osveti bračnom partneru i prema onome što možemo tek nazrijeti kao motivaciju iz oproštajnog pisma koje je Kopitz pustio na svoj Facebook profil prije nego što je pokušao ubiti i sebe, navodi da je imao plan osvete bivšoj supruzi jer nije prihvatila njegovu sadašnju partnericu. I to zdravom razumu, naravno, zvuči suludo. Osim osvete bivšem ili sadašnjem bračnom partneru Resnick je kategorizirao da do filicida može doći i zbog neželjenosti djeteta te kao posljedica akutnog psihotičnog stanja.
Filicid se može izbjeći
Ono što se neminovno pitamo, je li se na bilo koji način mogao nazrijeti plan, nakana Kopitza da usmrti vlastitu djecu? Nije bio evidentirani nasilnik, brakorazvodna parnica prema dostupnim informacijama odvila se sporazumno. Djeca su viđala i bila s oba roditelja i nije bilo obrazaca ponašanja koja bi slutila da bi taj čovjek ubio vlastitu djecu. Pa i te večeri djeca su par dana, kao i puno puta ranije, trebala provesti s ocem u njegovom domu.
Filicid, iako se statistički rjeđe pojavljuje od drugih oblika ubojstava, nikako kao pojava ne smije biti zanemaren, pojašnjava nam Krešimir Prijatelj, psiholog s odsjeka psihologije Sveučilišta u Zadru, koji se godinama bavi zlostavljanjem i zanemarivanjem djece.
“Nasilna smrt djece se mora moći izbjeći! Krajnje je vrijeme da kao društvo prestanemo okretati glavu od dječje patnje i prijavljujemo svaku sumnju na bilo kakav oblik nasilja nad djecom. Rastava može biti stresna kako djeci, tako i roditeljima, a pravovremena reakcija i traženje pomoći i podrške od strane stručnjaka nikako nije znak slabosti! Ako roditelji ne potraže pomoć ili podršku oko problema koje doživljavaju, tada se povećava rizik da se nađu u stanju psihološke krize i dođe do tragičnih događaja“, navodi psiholog Prijatelj.
Očevi s dominacijom nad ženama i djecom
Pokazalo se, kaže, kako počinitelji filicida u većini slučajeva istovremeno imaju prisutnih više faktora rizika poput doživljavanja ili svjedočenja nasilju u obitelji, problema mentalnog zdravlja, poput psihotičnih epizoda, velikih depresivnih epizoda, roditeljske separacije, rastave braka, ranijeg činjenja nasilja u intimnim vezama, prethodnog zlostavljanja djece te zloupotrebe sredstava ovisnosti.
„Također, za počinitelje filicida su vrlo karakteristični i pokušaji suicida. Istraživanja upućuju kako jedan od pet roditelja počini suicid nakon filicida“, govori Prijatelj.
Prema podacima UN-a iz 2019. na svjetskoj se razini u prosjeku na sto tisuća djece dogodi između 2 i 12 slučajeva filicida, ubojstava djece od strane roditelja.
Istraživanja o ovome je jako malo, a literature za edukaciju stručnjaka koji rade s obiteljima, na razvodima brakova, te s djecom, a koji bi se mogli naći u potencijalnim situacijama da prepoznaju obrasce ponašanja i naslute, te preveniraju filicid, još manje. Uvijek se nakon ovakvih tragedija postavlja pitanje, što sada, što možemo naučiti iz ovog slučaja, kako spriječiti buduće tragedije.
Edukacija očeva o kontroli i promjeni ponašanja prevenira filicid
Na tom su tragu prije par godina kanadski stručnjaci napravili analizu slučaja filicida koji je potresao Kanadu 2017. godine, kad je za Božić u Britanskoj Kolumbiji u svojoj kući Andrew Berry ubio svoje dvoje djece, djevojčice u dobi od četiri i šest godina. Analizu slučaja radili su putem podataka iz sudskog spora koji je protiv oca podigla bivša partnerica i majka djevojčica Sarah Cotton, jer se upravo kroz to suđenje uspjelo dobiti uvid u odnos roditelja djevojčica i sve ono što se događalo u toj obitelji. U ovom slučaju je ustanovljeno da je otac volio imati dominantnu ulogu i da je u situacijama kad bi mu dominacija bila dovođena u pitanje ili onemogućena radio psihička ili fizička nasilja.
Kako studiji nije bio cilj samo analiza konkretnog slučaja, nego dobiti dodatnim istraživanjima i uvid u sustav i pokazatelje obrazaca kroz koje se mogu prepoznati znakovi da bi neki roditelj mogao počiniti filicid, istraživači su došli do niza zaključaka. Jedan od njih je kako očevi često koriste sustav, posebice sudski, za uspostavu kontrole nad svojim bivšim supružnicama. To je bitno znati kako bi se ljudi u sudskom sustavu, suci, odvjetnici, tužitelji…, znali educirati prepoznavati takve manipulacije, znakove uspostave kontrole, i izbjegli biti oruđe u rukama takvih očeva.
Nadalje, studija donosi i preporuke psiholozima i psihijatrima, koji rade s obiteljima i koji su uključeni u brakorazvodne parnice, kako fokus valja staviti na očeve koji su prepoznati da se služe zastrašivanjem, izolacijom i kontrolom žena, ako su to radili i u prošlosti. Takvim očevima valja educirati o kontroli vlastita ponašanja koje proizlazi iz potrebe dominacije, kako da ga osvijeste, nauče kontrolirati i promijene.
I u ovom recentnom kanadskom istraživanju ustanovljeno je kako nasilje u obitelji, nad ženama i djecom, počini 95 posto muškaraca, očeva ili partnera. Jednako tako govori i o tome kako filicid, koliko god je sablažnjiv, nije neobjašnjiv i ono najvažnije – može se prevenirati. Postoji obrazac, filicid se događa često nakon rastava brakova ili partnerskih veza i povezan je s psihičkim ili fizičkim nasiljem oca djece, u kojem postoje osvetničke pobude, čemu su cilj i žrtve majke djece.