Koliko vremena osnovnoškolci i srednjoškolci provode na društvenim mrežama? Zahvaljujući prvom nacionalnom istraživanju Instituta za društvena istraživanja Zagreb prvi puta dobivamo pouzdanije uvide o vremenu koje učenici provode svakodnevno s mobitelom, ali i posljedicama koje ono može nositi na njihovo mentalno zdravlje i razvoj.
Tako sada znamo da trećina učenika petih i sedmih razreda te srednjoškolaca trećih razreda uz digitalne uređaje provedu više od četiri sata dnevno i to tijekom radnih dana. Da im kako rastu korištenje digitalnih uređaja postaje sve dominantnija aktivnost u životu. Kako oni koji toliko u danu provedu uz ekrane, najčešće mobitela, osjećaju i negativne posljedice. Učenici koji su sudjelovali u istraživanju, a riječ je o 17 472 učenika u ukupno 165 hrvatskih škola, sami su iskazivali da manje zadovoljni samima sobom, da imaju osjećaje usamljenosti, depresivnosti i anksioznosti. S druge strane istraživanje je pokazalo da iste negativne posljedice na psihološka stanja djece i mladih ima i potpuna izolacija od digitalnih tehnologija.
Više od dvije trećine učenika sedmih razreda izjavilo je da više uživa u druženju s drugima (75,3 posto), osjeća veću bliskost s prijateljima (71,7 posto). Nešto manje njih (66,7 posto), ali još uvijek u velikom broju, navodi kako se lakše i bolje može povjeriti prijateljima u druženjima uživo.
„Dakle, iako mladi koriste društvene mreže za komunikaciju i druženje, ipak radije odabiru i bolje se osjećaju u socijalnim interakcijama uživo u usporedbi s online okružjem. Iz toga možemo zaključiti da djeca i mladi vide nedostatke korištenja društvenih mreža, posebice u pogledu njihovih prijateljskih odnosa. Moram istaknuti kako je naše istraživanje pokazalo da su mladi unatoč tome što korištenje digitalnih uređaja vremenom postaje sve dominantnije, i kritični spram njihovog osobnog korištenja“, naglasila nam je znanstvenica Jana Šimon, koja uz kolege i znanstvenike Zrinku Ristić i Borisa Jokića potpisuje upravo objavljeno istraživanje, provedeno u svibnju ove godine. Objavljeno je pod nazivom „U potrazi za mjerom između školskog igrališta i TikToka“, a cilj mu je bio utvrđivanje perspektiva djece i mladih o korištenju digitalnih tehnologijama u njihovim životima, društvu i gospodarstvu.
Istraživanje je obuhvatilo i 3634 učitelja i nastavnika, koji su iskazivali svoje uvide i stavove o utjecajima korištenja digitalnih tehnologija na različite aspekte učeničkih života. Ono je provedeno u okviru znanstveno-istraživačkog projekta pod nazivom „Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane Covid-19 pandemijom: učinci na obrazovna iskustva, dobrobit i aspiracije učenika u Republici Hrvatskoj (EWAchange)”.
O utjecaju društvenih mreža na tinejdžere razgovarali smo sa znanstvenicom Janom Šimon.
Posljednje dvije godine i u drugim se zemljama počelo istraživati kakav utjecaj na djecu i mlade imaju društvene mreže i duljina vremena koje oni provode na digitalnim uređajima. Što možemo iz vašeg istraživanja zaključivati?
Ovi rezultati nam pokazuju da je kod djece i mladih potrebno pronaći mjeru u korištenju digitalnih tehnologija. Kod srednjoškolaca je ta mjera prema našim rezultatima do dva sata dnevno, kod učenika sedmih razreda sat do dva sata dnevno, dok je kod najmlađih digitalne uređaje potrebno uvoditi postepeno i razgovarati o njihovoj upotrebi.
Jana Šimon
Do čega sve dovodi povećana upotreba društvenih mreža posebice u formativnim godinama, koji su to sadržaji koji dovode do poremećaja razvoja mladih u toj dobi i zašto, a s tim u vezi i što činiti
Društvene mreže jesu dominantni oblik korištenja digitalnih tehnologija kod djece i mladih, koji svakako utječu na njihove živote. U pogledu poremećaja u razvoju, stručnjaci koji se bave dječjim razvojem spominju poteškoće koncentracije i pažnje koje se pojavljuju u ranom djetinjstvu i povezuju ih s prekomjernom konzumacijom digitalnih medija. Pored poteškoća u koncentraciji i pažnji zbog brze izmjene privlačnih sadržaja poput kratkih videa na mrežama kao što je TikTok, dolazi i do poteškoća u govorno-jezičnom razvoju kako su djeca od najranije dobi izložena sadržaju pretežno na engleskom jeziku. Zanimljivo je da u našem istraživanju više od 80,0 posto učitelja i nastavnika kao značajne probleme zbog vremena provedenog u online okružju navodi gubitak interesa za aktivnost čitanja, nedovoljnu razvijenost govorne i pisane komunikacije te poteškoće pažnje kod djece i mladih. S obzirom na to da učitelji i nastavnici imaju svakodnevni uvid u način korištenja digitalnih uređaja kod djece i mladih, ti podaci svakako otvaraju brojna pitanja. Iz tog razloga je vrlo važno da kod kuće i unutar škola, ali i u javnom prostoru, otvorimo diskusiju o tome koliko digitalnih sadržaja je potrebno u životima djece i mladih i kakvi su to digitalni sadržaji koji su poticajni za razvoj djece.
Što roditelji mogu učiniti? Jesu li svjesni problema, što rade loše ili mogu i trebaju raditi bolje?
Roditelji su danas uistinu u nezahvalnoj poziciji vezano uz upotrebu digitalnih tehnologija, s obzirom na rasprostranjenost digitalnog u životima svih nas. Kako sam prije napomenula, ključ je u umjerenosti u korištenju i izlaganju digitalnim medijima. Ipak, što se tiče rane dječje dobi, posebice predškolskog razdoblja, mobiteli i tableti ne bi smjeli imati značajnu prisutnost u životima djece. Sadržaji na tabletu i mobitelu djeci su vrlo interesantni i lako ih prihvaćaju, no tablet i mobitel ne bi trebali biti zamjena za razgovor, slikovnicu i igru. Uočavamo u svojoj okolini kako roditelji često djecu umiruju korištenjem digitalnih uređaja. Dugoročno gledano tako možemo usporiti razvoj vještina upravljanja emocijama – ako dijete svaki put kao „brzo rješenje“ za svoju ljutnju ili tugu dobije crtani film na tabletu, neće naučiti na koji način da tu emociju proživi i nosi se s njome na adekvatan način. Pored prethodno spomenutih poteškoća koncentracije i pažnje te govorno-jezičnih poteškoća tako štetimo i uspostavljanju temelja samoregulacije emocija kod djece.
A kad je riječ o roditeljima tinejdžera?
U pogledu tinejdžera slika postaje složenija. Naše istraživanje pokazuje da je za tinejdžere optimalno korištenje digitalnih tehnologija, ali na umjeren način. Roditelji bi stoga sa svojom djecom trebali razgovarati i uspostaviti pravila korištenja digitalnih tehnologija. Osim toga, važno je da roditelji sami budu dobar model korištenja digitalnih tehnologija. Ono što može biti ohrabrujuće što naše istraživanje pokazuje kritičnost i svjesnost mladih o postojanju prednosti, ali i izazova korištenja digitalnih tehnologija kako za njihov život, tako i za društvo. Iz toga proizlazi da postoji prostor za razgovor i međusobno razumijevanje roditelja i djece.
A što i kako mijenjati u obrazovnom sustavu?
U pogledu pitanja digitalnih tehnologija i njene zastupljenosti u obrazovnom sustavu, osim kroz Informatiku one su prisutne u osnovnim i srednjim školama i kroz među predmetnu temu Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Naravno, pitanje je načina na koji se kurikulum te teme integrira u redovitu nastavu. Ono što svakako treba je razvijati relevantne digitalne obrazovne sadržaja na hrvatskom jeziku za različita područja učenja koji su prilagođeni razvojnoj dobi djece i mladih. Također, važno je sustavno razvijati digitalnu pismenost djece i mladih i kontinuirano nadograđivati kurikulum u skladu s trendovima u korištenju digitalnih medija. Pitanja seksualnog obrazovanja i mentalnog zdravlja se svakako mogu povezati s digitalnim okružjem, s obzirom na različite neprimjerene sadržaje i interakcije koje se mogu odvijati online.
Koliko su djeca i mladi svjesni cyberbullyinga koji je u porastu i kojem su putem digitalne tehnologijesve izloženiji?
Brz način prenošenja velike količine informacija i široka mreža komunikacije može biti dvosjekli mač za djecu i mlade. Kako se vijesti putem digitalnih uređaja brzo šire, šire se i negativni utjecaji na mlade poput uvredljivih slika, videa i poruka. To pokazuju i naši rezultati, pa tako gotovo polovica učenika sedmih razreda smatra cyberbullying velikim ili izrazito velikim problemom u online okružju. Online okružje omogućuje pojedincu da se osjeća anonimno i depersonalizirano te lako dolazi do gubitka osjećaja odgovornosti za svoje riječi i postupke. Važno je da djeci i mladima osvijestimo da je njihovo ponašanje na internetu odraz njih samih. Također, jedna mudra izreka kaže: „Kad jednom nešto staviš na Internet, ono je zauvijek na njemu.“. Ne treba zanemariti niti fenomen prikazivanja sebe u idealnom svijetlu na društvenim mrežama. Mali broj javno istaknutih osoba, ali i običnih ljudi, će na društvenim mrežama postaviti objave koje pokazuju njihove trenutke slabosti. Većinom na takvim mrežama možemo vidjeti slike pozitivnih iskustava, savršenih tijela i idealnih odnosa. Sve gore navedeno svakako može utjecati na samopouzdanje djece i mladih, a posljedično i na njihovo mentalno zdravlje.
Nije sve crno. Koje biste vi benefite, prednosti za djecu i mlade u korištenju digitalnih tehnologija naveli, a što sami navode i u vašem istraživanju?
Prednosti su svakako mogućnost veće informiranosti mladih o lokalnim i svjetskim događanjima, što preko 50 posto učenika trećih razreda navodi kao primjer pozitivnog utjecaja digitalnih tehnologija na njihove živote. Kada promotrimo događanja i pokrete poput klimatskog marša koji je pokrenula Greta Thunberg vidimo jednu silu ideja i mogućnosti koje se mogu izroditi putem digitalnih tehnologija i društvenih mreža kao alata. Povratka u staro normalno bez digitalnih tehnologija nema. Iz tog razloga ne treba demonizirati digitalne medije i tehnologije, već pronaći odgovaran i umjeren način njihovog uklapanja u živote djece, mladih, ali i odraslih.
Negativan utjecaj društvenih mreža na djecu priznao i Facebook
O negativnim učincima i posljedicama na mentalno zdravlje djece i tinejdžera posebice nakon pandemije koronavirusa istraživanja su provedena i u drugim zemljama, a pokazala su kako je postotak tinejdžera koji su prijavili umjerenu ili tešku depresiju znatno je porastao u odnosu na prije samo dvije godine. Pandemija je natjerala djecu da još više vremena provide pred ekranima, pa je postotak od 25 posto tinejdžera koji su prijavljivali umjerenu ili tešku depresiju porastao na 38 posto.
Istraživanja koja su otkrivala kako tinejdžeri zahvaljujući društvenim mrežama postavljaju pred sebe nerealna očekivanja koja ne mogu ispuniti (niti ih trebaju u realnom životu) – padaju u depresiju, objavljivana su baš u vrijeme kad je kompanija Meta (vlasnik Instagrama, Facebooka i Whatsappa) najavila plasirati svoj novi proizvod Instagram Kids. Istodobno su objavljivana i otkrića da su u Facebooku jako dobro znali kako je Instagram pogoršao probleme s tjelesnim izgledom kod znatnog dijela tinejdžerica. Lanjskog listopada je Meta objavila da pauzira planirano lansiranje Instagram Kidsa. Div društvenih mreža je u toj objavi iako biranim riječima priznao: “…da bi djecu izložili ciljanom oglašavanju i navukli na aplikacije”. Bio je to svojevrsni presedan, jer rijetko se može vidjeti da Facebook povlači svoje poslovne ambicije. Čak ni rukovoditelji iz Silicijske doline, koji vlastitu djecu izoliraju od proizvoda koje guraju ostatku stanovništva, ne mogu zanemariti da društveni mediji pridonose krizi mentalnog zdravlja među djecom i tinejdžerima.