Jaka je želja brojnih lokalnih i nacionalnih vlasti da kontroliraju maternice, no isto je tako snažna i odlučnost žena da im ne prepuste tu kontrolu. Nakon Poljske, veliki su prosvjedi za pravo na pobačaj najavljeni za danas i u Italiji u kojoj je, teoretski, pobačaj legalan od 1978., no u praksi je, pogotovo u nekim regijama, gotovo neizvediv. Današnji prosvjedi najavljeni su zbog najave regije Pijemont, čiji je glavni grad Torino, da u javnim zdravstvenim ustanovama dopusti rad pokretima protiv pobačaja, koje financira Heartbeat International, američka kršćanska fundamentalistička organizacija koja diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, financira pro-life pokrete.
Pri tome ne biraju sredstva, pa je tako Open Democracy otkrila kako se pri tome služe i dezinformacijama, obmanjivanjem i manipulativnim tvrdnjama. Štoviše, uveli su novu i potencijalno opasnu terapiju poništavanja pobačaja nudeći ženama koje su popile prvu pilulu za medikamentozni pobačaj da popiju njihovu “abortion pill reversal” koja će navodno poništiti učinak. Pri tome ne upozoravaju da može izazvati i teško krvarenje i potencijalno teške posljedice na zdravlje žene.
Dakle, takve pokrete talijanske vlasti žele pustiti unutar sustava javnog zdravstva, a feminističke organizacije u Italiji pozivaju na borbu protiv odluke koja će pokretima protiv pobačaja omogućiti da svoju “ideološku propagandu šire unutar bolnica i savjetovališta”.
Carla Quaglino, supredsjednica grupe za ženska prava House of the Women of Torino, rekla je za openDemocracy kako je situacija s reproduktivnim pravima u Italiji loša zbog velikog broja liječnika koji se pozivaju na prigovor savjesti, loše financiranih klinika za planiranje obitelji i problema s pristupom medicinskim pobačajima koje Ministarstvo zdravlja odobrava, ali ih lokalne vlasti ne dopuštaju u svojim bolnicama.
Prijeti li isto i Hrvatskoj?
Na opasnost od širenja radikalizma na druge zemlje Europe, osim u Poljskoj, upozorio je u svom nedavno objavljenom tekstu i Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava od 2004., autor poznatog istraživanja “Suvremeni križari u Europi: Tradicija, obitelj i vlasništvo”, u kojem analizira “transnacionalne, ultrakonzervativne i katolicizmom inspirirane mreže utjecaja”. Članak u kojem Neil Datta ujendo posebno apostrofira Hrvatsku kojoj prijeti opasnost od poljskog radikalizma prenijeli smo u cijelosti i možete ga pročitati OVDJE.
Stoga su feministkinje pozvale žene i u drugim regijama s konzervativnom vlašću koja onemogućava medicinski inducirane pobačaje da se pridruže prosvjedima. Aktivistkinje upozoravaju da postoji politički plan za suzbijanje ženskih prava na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, podsjećajući pritom na stanje u Poljskoj, u kojoj je faktički potpuna zabrana pobačaja izvela na ulicu milijune Poljaka.
Talijanska ginekologinja Silvana Agatone, predsjednica Laige, udruge koja okuplja liječnike koji se ne protive pobačaju, već godinama upozorava da zbog masovnog pozivanja na savjest talijanskih liječnika, kojih je oko 70 posto, nitko ne zna koliko se u Italiji obavi tajnih pobačaja i s kakvim sve posljedicama. Štoviše, upozorava i kako uskoro, zbog prigovora savjesti na svim razinama, uskoro neće biti dovoljno mladih liječnika koji će uopće znati obaviti pobačaj jer na specijalizaciji to ne uče, a ovi koji to znaju će u mirovinu. Dakle, neće biti nove generacije ginekologa koji znaju što je najbolje učiniti čak niti kad je izravno ugrožen život žene.
No, bez obzira na razlog pobačaja, činjenica jest da jako puno, jako dobro financiranih ljudi i političara, misli kako imaju pravo odlučivati o maternicama. Stoga je za očekivati da će se i protesti protiv takvih pokreta i njihovih odluka širiti Europom jer slogan “Moje tijelo – moj izbor” nije samo slogan, to je i pravo utkano u brojne međunarodne dokumente.
Međunarodna urota protiv Istanbulske konvencije
Da upozorenje o političkom planu za suzbijanje ženskih prava na međunarodnoj razini nije samo puka tlapnja potvrđuju i odluke o Istanbulskoj konvenciji u mnogim zemljama. Naizgled bezopasan dokument kojemu je cilj smanjenje nasilja nad ženama i rodna ravnopravnost postao je odjednom simbol europskih kulturnih ratova i neprijatelj tradicionalnih vrijednosti. Tako je Turska, zemlja u čijem je najvećem gradu Konvencija i nastala i koja ju je prva ratificirala, povlači se iz nje 1. srpnja jer joj nagriza “obiteljske vrijednosti”, a u stvarnosti je to strah od ohrabrivanja LGBTQI pokreta i razvoda brakova. Mađarski parlament lani je odbio ratificirati Konvenciju jer je vlada Viktora Orbána objavila kako ona promiče destruktivne rodne ideologije, Bugarski Ustavni sud je Konvenciju proglasio neustavnom, Slovaci su je također odbili ratificirati… Češka je potpisala Konvenciju, ali njene odredbe ne pretače u svoje zakone.