Zahtjev tisuća građanki i građana da se u škole uvede seksualno obrazovanje kao obvezni predmet, koji su u protekla četiri dana potpisali peticiju za njegovo uvođenje, protivnici ili samo nevoljnici odbacivat će raznim isprikama. Na stranu ideološke, no jedna od prizemnijih svakako će biti: to košta! Hrvatska je u krizi. Nema novca.
Stvarno?
Pri odlučivanju o programima seksualnog obrazovanja posvuda se države susreću s ista tri pitanja: koliki su troškovi njegova uvođenja, koliki su troškovi njegove primjene i razvoja te daje li seksualno obrazovanje vrijednost za novac? Drugim riječima – je li seksualno obrazovanje trošak ili benefit?
UNESCO je u studiji napravljenoj prije nekoliko godina, koja se bavila proučavanjem ekonomskih učinaka seksualnog obrazovanja, dao eksplicitan odgovor na to pitanje i na primjeru Estonije pokazao kako seksualno obrazovanje štedi novac poreznih obveznika. Ta zemlja na sjeveroistoku Europe sa 1,37 milijuna stanovnika, članica EU i NATO-a od 2004. godine, kurikulum seksualnog obrazovanja za učenike od petog do sedmog razreda počela je uvoditi još u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Ažurirala ga je početkom ovog stoljeća uvođenjem dodatnih lekcija o HIV-u, a od 2010. povećan je broj lekcija o prevenciji rizičnog ponašanja te o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. U tri godine i ukupno 24 nastavna sata, koliko učenici slušaju predmet Human studies, mladi Estonci su toliko naučili o seksualnom i reproduktivnom zdravlju da je zabilježeno naglo smanjenje broja zaraženih spolno prenosivim bolestima i HIV-om, smanjen je broj pobačaja, povećana upotreba kontracepcije…
Seksualna edukacija jeftinija je nego liječiti HIV
U brojkama: broj pobačaja u populaciji od 15 do 19 godina smanjen je za 45 posto, broj spolno prenosivih infekcija za 62 posto, a broj novozaraženih HIV-om za 96 posto!
Ako se računica zadrži samo na liječenju HIV-a i AIDS-a, uvođenje seksualnog obrazovanja Estoncima se isplatilo već na samo 83 zaražena manje! Naime, prosječni godišnji troškovi liječenja HIV-a i AIDS-a u Estoniji iznosili su 2009. godine 8.416 USD po pacijentu, što uključuje antiretrovirusnu terapiju te ambulantno i stacionarno liječenje. Prosječni životni vijek nakon zaraze HIV-om iznosi 32 godine, što dovodi do troška od 269.312 USD. Ako osoba nije zaražena, prosječni godišnji troškovi liječenja smanjuju se na 3.230 američkih dolara. S prosječnim preostalim životnim vijekom od 32 godine nakon zaraze HIV-om, sniženi troškovi cjeloživotnog liječenja u Estoniji iznose 67.825 američkih dolara. U uštedu novca zdravstvenog sustava nisu uračunati troškovi pobačaja i liječenja drugih spolno prenosivih bolesti, što znači da je u konačnoj računici uvođenje seksualnog obrazovanja donijelo još veće uštede. A pri tome je na program potrošeno samo 32,90 USD po učeniku!
Mladi u Nizozemskoj znaju kako se čuvati od infekcija i trudnoća
Nizozemska se često navodi kao primjer zemlje koja najduže i najefikasnije provodi program seksualnog obrazovanja. Long live love startao je još početkom devedesetih godina, tri puta ažuriran zbog jačanja sadržaja o spolno prenosivim bolestima, rodnoj ravnopravnosti i manjinskim skupinama. Nizozemci su od 1999. do 2009. na program seksualnog obrazovanja potrošili 12,2 milijuna USD, što je po učeniku iznosilo 32,80 USD. O koristima se stalno priča, pa ih valja samo ukratko ponoviti: za manje od 33 dolara ili za 207 kuna po učeniku ta je zemlja postigla jednu od najnižih stopa tinejdžerskih trudnoća na svijetu, devet od deset tinejdžera koristi kontracepciju od svog prvog seksualnog odnosa, ima nisku stopu infekcija HIV-om i drugih spolno prenosivim bolestima, a mladi Nizozemci zbog seksualnog obrazovanja ne ulaze ranije u seksualne odnose od njihovih vršnjaka u drugim europskim zemljama koje nemaju tako dugu tradiciju podučavanja o seksualnosti.
UNESCO-vom studijom obuhvaćene su još četiri zemlje: Nigerija, Kenija, Indonezija i Indija, u kojima je u vrijeme istraživanja za studiju uvođenje seksualnog obrazovanja bilo u začecima i parcijalno, samo u pojedinim regijama ili gradovima pa su i ekonomske koristi od tog predmeta još nemjerljive.
Preporuke UNESCO-a
- Programi seksualnog obrazovanja su ekonomični i smanjuju troškove zdravstva
- Programi seksualnog obrazovanja trebaju biti kvalitetni i nacionalno rašireni
- Najučinkovitiji su obavezni programi koji obuhvaćaju sve učenike i sve škole
- Programi izvannastavnog obrazovanja o seksualnosti zbog svoje dobrovoljne prirode imaju manji potencijal i manje su učinkoviti
- Trošak programa po učeniku se smanjuje što je veći broj učenika njime obuhvaćen jer su plaće učitelja značajna komponenta u ukupnom trošku
- Međunarodni standardi preporučuju 12 do 20 predavanja tijekom nekoliko godina, a obično je potrebno više od jednog školskog sata predavanja po lekciji
- Zagovaranje za uvođenje seksualnog obrazovanja je nužno, a obrazovne ga vlasti trebaju smatrati nužnim ulaganjem
- U nekoliko zemalja postoje učinkoviti programi seksualnog obrazovanja, pa ih zemlje koje tek uvode taj predmet mogu prilagoditi svojim potrebama i tako smanjiti trošak uvođenja
- Programi seksualnog obrazovanja ne smanjuju samo neželjene zdravstvene posljedice nego smanjuju i neravnopravnost spolova, poboljšavaju komunikaciju i kvalitetu međuljudskih odnosa, povećavaju samosvijest i smanjuju seksualno nasilje