“Ne mogu spriječiti primitivce, divljake i kretene da rade takva kaznena djela”, rezolutan je danas u Saboru bio premijer Andrej Plenković u odgovoru na pitanje Urše Raukar Gamulin koliko se novca izdvaja za sprečavanje nasilja u obitelji. Povod toj raspravi je stravično ubojstvo žene u Splitu, koju je bivši partner izbo nožem na njenom radnom mjestu. Premijer priznaje kako za takvo nasilje on nema lijeka, ali ga ima da pooštrava Kazneni zakon i sve druge zakone “koje smo već pooštrili da sankcije budu rigorozne. No, presude donose sudovi, a na njih ne mogu utjecati”, rekao je Plenković.
Pojednostavljeno, premijer priznaje da je nemoćan. Ne može spriječiti femicide, a ne može niti natjerati sudove da počinitelje strogo kažnjavaju. Koliko je naše sudstvo blago prema obiteljskim nasilnicima, seksualnim zlostavljačima, silovateljima i ubojicama žena, dovoljno svjedoče analize takvih presuda, o čemu smo mnogo puta pisali.
Nemoćan je i splitski gradonačelnik Ivica Puljak, zgranut ubojstvom žene u splitskom Lidlu koju je na radnom mjestu nožem usmrtio njen partner i otac njihovog djeteta. No, ipak je za nijansu poduzetniji od premijera pa poziva svoje sugrađane da prijave nasilje jer “nasilnicima nije mjesto među nama”.
I predavač na Visokoj školi za sigurnost Tonći Prodan skeptično zaključuje: “Prošle godine na razini Hrvatske je počinjeno 36 ubojstava, od toga 19 žena. Dakle, ubijeno je 19 žena, u tom broju njih 14 je bilo djela femicida, dakle muškaraca s kojima su bile u bliskim odnosima. Dakle, nažalost, takve stvari se događaju, to su otprilike brojevi”.
Saborske zastupnice takozvane Ženske inicijative, koja okuplja predstavnice svih političkih opcija, osim HDZ-a i drugih iz vladajuće koalicije, pozvale su jučer da se u proračunu izdvoji više novca za zaštitu žena, a Klub socijaldemokrata da se u Kazneni zakon unese kazneno djelo femicida.
Sve je to lijepo, ali i zaštita žena i strože kazne samo su gašenje požara. Gdje je prevencija? Stidljivo je skrivena u pozivima da se već jednom u škole uvede građanski odgoj koji bi djecu od osnovne škole učio da nasilje nije rješenje i da poneki šamar od dečka nije prihvatljiv jer, kako kaže Anka Mrak Taritaš iz Kluba zastupnika Centra i GLAS-a, “sa 18 će je šamarati, sa 25 izubijati, a sa 35 ubiti”.
No, Vlada očito nije spremna na ozbiljnije i sistematične mjere u borbi protiv nasilja premda se njen šef Andrej Plenković deklarativno zaklinje u nultu toleranciju svih takvih pojava. Dokaz je proračun za sljedeću godinu koji nije samo financijski, nego prije svega politički dokument iz kojega se jasno iščitava što je državi uistinu važno. Obrazovanje joj svakako nije među prioritetima jer je za sljedeću godinu za taj resor predviđeno 8,637 milijardi kuna ili pola milijarde kuna manje nego ove godine. Svojim amandmanima Centar i GLAS traže povećanje stavki kurikularne reforme, koja ionako nije provedena do kraja, potom prevencije nasilja i ovisnosti, poticaje darovitim učenicima, izvannastavnih aktivnosti… Kao i mnogo puta do sada, ne očekuje se da će ti amandmani biti usvojeni i to ne samo zato što dolaze iz oporbe nego i što se njima, prema vladajućoj ideologiji, zahtjeva više novca za “sporedne” stvari, a taj bi se novac oduzeo puno “bitnijim” resorima kao što su obrana i policija.
Pozadinu mentalnog sklopa koji godinama ubija sve više žena u Hrvatskoj sažela je Rada Borić iz Nove ljevice, donedavna saborska zastupnica, a danas predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine.
“Neopatrijarhat je napravio da je žena muškarčevo vlasništvo, a žrtva u Splitu, kao i mnoge prije nje, ubijena je jer je netko mislio da je to njegovo pravo samo zato što je žena. I takvog će nasilja biti sve dok imamo obrazovanje kakvo imamo”.
U brojkama se “pravo da je ubijem jer je moje vlasništvo” izražava kroz podatak da su petu godinu zaredom više od 50 posto žena ubili muškarci s kojima su bile u intimnim vezama, a broj ubijenih raste. Jasno je da problem nikako nije samo u sferi kažnjavanja, premda i često preblage kazne ohrabre nasilnike da se obruše na svoje žrtve pa bi im strožim kaznama trebalo poslati jasnu poruku. No, znatno prije nego što uopće odrastu i pomisle kako se problemi rješavaju šakama, nožem, pištoljem… netko bi ih trebao naučiti da nemaju pravo nikoga mlatiti ili ubiti. Rijeka to radi već godinama u svojim osnovnim školama: djeca već od petog razreda uče da se problemi rješavaju razgovorom i da biti nasilnik nije cool.
Žalosno je što će proći još puno godina prije nego se ta poruka usadi u hrvatsko neopatrijarhalno društvo.