U Hrvatskoj živi više žena nego muškaraca, bolje su obrazovane, slabije plaćene, na nižim pozicijama nego muškarci, u većem su riziku od siromaštva nego muškarci… Sve je to hrvatska Vlada morala priznati u mastodontskom dokumentu Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. na 1165 stranica! Već u uvodnom dijelu jasno stoji da je pandemija covida produbila jaz između žena i muškaraca jer su im radna mjesta bila ugrožena, poraslo je i nasilje nad ženama, a kroz cijeli strateški plan Vlada taksativno priznaje po svim područjima života veliki problem neravnopravnosti i odsustvo jednakih životnih šansi na štetu žena, osoba s invaliditetom, pripadnika manjinskih zajednica…
Shodno tome u Planu, temeljem kojega Vlada planira povući 24 milijarde eura u narednih šest godina kroz EU Mehanizam za oporavak i otpornost, dio bespovratno, dio s povoljnim kamatama, trebalo bi jasno pisati i kako tu neravnopravnost smanjiti i kako uvesti načelo jednakosti.
Prvotni cilj – oporavak – jest da se umanje posljedice pandemije covida-19, a drugi – otpornost – da se gospodarstvo učini dovoljno jakim da odoli budućim krizama uspostavom održivije i otpornije ekonomije. A dokazano je da je nacionalna ekonomija otpornija kad su u stvaranje dodane vrijednosti uključene sve društvene skupine. Ravnopravnost je ponajprije ekonomska kategorija, što redovito dokazuje i Svjetski ekonomski forum u svojim publikacijama o rodnoj neravnopravnosti – Global Gender Gap Report. Osnovni moto zašto se taj forum bavi rodnom nejednakošću glasi: suludo je ne koristiti polovicu svjetskih ljudskih resursa, aludirajući pritom da polovicu svjetske populacije čine žene.
Pa, koliko je hrvatska Vlada u izradi ključnog strateškog dokumenta, koji će definirati budućnost današnjih i budućih generacija, uzela u obzir tu temeljnu činjenicu?
U okviru mjere „Bespovratna ulaganja u tehnološke kapacitete poduzeća koja imaju otežan pristup financiranju“ poduzeća u vlasništvu žena, u što ulaze sva s najmanje jednom dioničarkom koja ima neke ovlasti u poduzeću, ili pak ona kojima upravljaju žene, bit će jedna od ciljnih skupina!
U sklopu Energetske tranzicije za održivo gospodarstvo promicat će se mjere s “ciljem promicanja ravnopravnosti muškaraca i žena, suzbijanja svih oblika diskriminacije te osiguranja pristupačnosti osoba s invaliditetom”. Svi će imati jednaku mogućnost izrade i provedbe projekata, komunikacija će biti “usmjerena na pripadnike oba spola, a kod verbalnog i vizualnog izražavanja će se kod odabira jezične terminologije vodi računa o rodnoj perspektivi”.
Posebno je zanimljiv dio o digitalnoj transformaciji društva i javne uprave gdje će se, kada je primjenjivo!, promicati “rodna jednakost i jednake mogućnosti” te će se voditi računa da mogućnost zaposlenja, socijalne zaštite, obrazovanja ili pristupa javnim uslugama budu jednake za sve, neovisno o spolu, dobi, seksualnoj orijentaciji, vjeri, invaliditetu, etničkom podrijetlu… Zanimljivost je i da će kod izbora članova nadzornih odbora u poduzećima od posebnog interesa za Hrvatsku (čitaj: javnim poduzećima), sve osobe koje udovoljavaju uvjetima imati jednake mogućnosti za izbor neovisno o boji kože, spolu, vjeri, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, obrazovanju, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, rodnom identitetu i tako dalje!
Stvarno? Potpisali smo razne europske i svjetske konvencije koje državu obvezuju na poštivanje jednakih prava za sve građane, poput Istanbulske konvencije kojom se, među ostalim, zabranjuje diskriminacija žena po bilo kojoj osnovi, pa i uz primjenu sankcija kad je potrebno. Pozitivni propisi Republike Hrvatske, od Ustava na dalje, i do sada su svim njenim građanima jamčili jednaki pristup obrazovanju, zaposlenju, zdravstvu, javnim uslugama, javnim funkcijama… Tako je, u teoriji, svatko kvalificiran mogao postati član nekog nadzornog odbora nekog javnog poduzeća. U praksi je, naravno, dobro poznato što podrazumijeva “kvalifikacija” za takvu poziciju ili radno mjesto u javnom poduzeću.
U ovom dokumenti Vlada je javno priznala da do sada u Hrvatskoj nije bilo onako kako kaže teorija i da danas, zbog tih milijardi eura iz EU sada će se, eto, stvari promijeniti pa će žene i muškarci imati jednaka prava. Istodobno, u dokumentu se nema konkretnih mjera koje će se poduzimati i novih politika koje će se primjenjivati kako bi se načelo jednakosti uistinu i zaživjela, pa se time uspostavila veća ravnopravnost spolova, smanjila neravnopravnost prisutna prema osobama s invaliditetom i pripadnicima manjinskih zajednica. Podsjećamo, dokument se zove Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a ne 1821. – 1826., a u njemu se o rješenjima ovih velikih problema koji društvo uporno koče u njegovom ekonomskom razvoju još uvijek govori na izrazito deklarativnoj razini. .
Ravnopravnost spolova u brojkama
Zaposleni u dobi od 20 do 64 godine: 66 posto žena, 78 posto muškaraca
Prosječna mjesečna plaća za žene: 88,7 posto plaće za muškarce
Žene vlasnice ili suvlasnice poduzeća: 31,7 posto
Poduzeća sa ženama u top menadžmentu: 27 posto
Ne traže posao jer brinu za drugog člana obitelji: žene 6,2 posto, muškarci 0,2 posto
Vlasništvo obrta: žene 34 posto, muškarci 66 posto
Žene isključive vlasnice trgovačkog društva: 22,08 posto, od čega je 58,4 posto u uslužnim djelatnostima
Mirovine: žene primaju u prosjeku 11,2 posto niže mirovine nego muškarci
Obrazovanje: u 2019. diplomirale su 33.704 osobe, među kojima je 60,2 posto studentica, a od 680 doktora znanosti te godine žena je 377
Rizik od siromaštva: umirovljenice 29,1 posto, umirovljenici 22,5 posto