Za brojne studentice Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, Likovne akademije, Filozofskog fakulteta…, koje su početkom ove godine prijavile seksualno zlostavljanje na svojim fakultetima izmjene Kaznenog zakona dolaze prekasno. To je vladajućima jasno i glasno jučer predbacila Sabina Glasovac, zastupnica SDP-a, na saborskoj raspravi o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Podsjetila ih je da je SDP prije nekoliko mjeseci tražio hitnu izmjenu članka 156. kojim bi se ukinuo famozni rok od tri mjeseca u kojemu se seksualno uznemiravanje mora prijaviti. Kako tada vladajuća većina nije prihvatila inicijativu SDP-a, zakon je ostao nepromijenjen, a Glasovac je sa govornice poručila da je to bilo politikantstvo jer je prijedlog došao od oporbe, a kojim su kaznili brojne žene što su na valu pokreta “Nisam tražila” bile ohrabrene prijaviti seksualno nasilje koje su doživjele godinama ranije, jer su vjerovale da bi sada bilo šanse za progon njihovih počinitelja.
Ta ista oporba se pak u raspravi izjasnila kako će podržati izmjene Kaznenog zakona čim ih predsjednik Sabora Gordan Jandroković stavi na glasanje, a to će biti “čim se steknu uvjeti”. Danas nije bilo glasanja, kako se očekivalo jer je glasanje petkom, a neće ga biti niti sljedećeg petka prema rasporedu koji je dostavljen zastupnicima. No, kad god bude usvojen, bit će to finale cjelogodišnje borbe nevladinih udruga, facebook inicijativa i brojnih pojedinaca da se seksualno uznemiravanje i zlostavljanje žena i djece napokon počne ozbiljnije tretirati i adekvatnije kažnjavati. Da parafraziramo najpoznatiju izjavu u povijesti: ove izmjene su veliki korak za zakonodavca, ali još uvijek nedovoljan za žrtve. Evo i zašto.
Kazne za tzv. osvetničku pornografiju
Novi članak 144.a Kaznenog zakona definira “zlouporabu snimke spolno eksplicitnog sadržaja” kao kazneno djelo kad netko bez pristanka snimane osobe snimku spolno eksplicitnog sadržaja, koja je snimljena uz pristanak i za osobnu uporabu, učini dostupnom trećoj osobi i tako povrijedi njenu privatnost. Za to je predviđena kazna zatvora od jedne do tri godine. Problem je što se distribucija takvih snimki tretira kao povreda privatnosti, a ne kao seksualno zlostavljanje, premda žrtve tzv. osvetničke pornografije trpe posljedice baš kao i one koje su takvo zlostavljanje proživjele u stvarnom svijetu. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorava da je riječ o rodno uvjetovanom nasilju jer su žene dominantno žrtve ovakvih djela te je tražila da osvetnička pornografija bude uvrštena u kaznena djela protiv spolne slobode, da bude progonjena po službenoj dužnosti i strože kažnjavana. Njenim se primjedbama pridružila i Sabina Glasovac koju brine činjenica da će se policija i sudstvo baviti takvim djelima samo ako ih sama žrtva prijavi, i to u roku od tri mjeseca. Međutim, neke žrtve svoje snimke na internetu otkriju tek mjesecima ili godinama nakon što su postavljene, a ako su ih i otkrile odmah budu toliko traumatizirane da im treba vremena kako bi skupile hrabrosti za prijavu. Stavak 5. tog novog članka predviđa oduzimanje “snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo”, no nije jasno što će policija učiniti s tim istim snimkama raširenima po internetu jer svi znaju da one neće nestati ako se uništi original. Netko drugi ih i dalje može distribuirati, a u zakonu nema ni naznaka ‘prijetnji’ da bi se takvim počiniteljima moglo nešto dogoditi.
Spolno uznemiravanje
Napokon se briše treći stavak članka 156. koji je rok za prijavu takvog uznemiravanja ograničavao na tri mjeseca. Kako smo napomenuli u uvodu, za mnoge prekasno. Isto tako, uznemiravanje je i dalje definirano kao kazneno djelo samo ako je žrtva u odnosu zavisnosti prema počinitelju ili je osobito ranjiva. Ako osobu seksualno uznemirava, recimo, kolega na poslu, prema kojemu nije u odnosu zavisnosti, ali je zato itekako ovisna o poslu i plaći za taj posao, morat će tijekom sudskog postupka dokazivati da je žrtva ovog kaznenog djela.
Rokovi zastare
Novi Kazneni zakon ispunjava još jedan zahtjev koji već godinama iznose i pravobraniteljica za djecu i brojne udruge: ukida se rok zastare za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Do sada je to vrijedilo samo u slučajevima ako je posljedica takvog zlostavljanja bila smrt djeteta, no sada se proširuje i na nanošenje teške tjelesne ozljede djetetu, narušavanje njegovog tjelesnog ili emocionalnog razvoja, trudnoću djeteta, sudjelovanje više počinitelja, ako je djelo počinila bliska osoba ili osoba s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ako je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način. Ovim je zlostavljanje djece uvršteno na listu najtežih kaznenih djela, kao što su terorizam ili ratni zločini. Uostalom, seksualni zlostavljači djece i jesu teroristi najgore vrste.
Rada Borić iz Zeleno-lijevog bloka podsjetila je da ženama u prosjeku treba dvadeset godina da zaliječe traumu, a djeci i više, te da seksualni zločini nad djecom ne smiju uopće zastarjevati. Smatra da su kazne za seksualne predatore premalene što može i ohrabriti buduće zlostavljače.
Sigurnosne mjere
Zlostavljačima djece sudovi su do sada mogli, ali nisu morali, izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja posla u kojemu dolazi u redoviti kontakt sa djecom. No, sada će sud biti obavezan izreći takvu mjeru ako postoji opasnost ponavljanja kaznenog djela, a ta zabrana može biti na određeno vrijeme ili doživotno.
Isto tako, obiteljski zlostavljači koji su dobili zabranu pristupa svojim žrtvama, a tu zabranu prekrše, od sada će zbog toga kazneno odgovarati.
Dobrobit djece i ranjivih skupina
Tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih osoba ide u zatvor do jedne godine, a službena osoba koja ne provodi takvu odluku pa time ugrožava zdravlje ili razvoj djeteta ili ranjive osobe može u zatvor do tri godine. No, bit će oslobođeni kazne ako prije započinjanja kaznenog postupka provedu odluku. Zastupnici su u raspravi tražili konkretne odgovore tko je kriv za dosadašnja neprovođenja takvih odluka i preciznije definiranje odgovornih za njihovo neprovođenje.
Bliske osobe
Kazneni zakon, a slijedom toga i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, proširuju definiciju kruga bliskih osoba na sadašnje ili bivše partnere u intimnoj vezi koji ne moraju živjeti u zajedničkom kućanstvu sa žrtvom pa će se takvi nasilnici progoniti po službenoj dužnosti, a ne, kao do sada, tek ako ih žrtva prijavi.