Od 2018. godine na Islandu svaka tvrtka s više od 25 zaposlenih mora dokazati da za rad jednake vrijednosti jednako plaća žene i muškarce, a od 2020. one tvrtke koje dokažu takvu politiku plaća dobivaju certifikat. One koje ga nemaju plaćaju dnevno kaznu od 500 američkih dolara. Uoči izglasavanja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti plaća europarlamentarci su otputovali na Island da bi vidjeli kako taj princip funkcionira u zemlji koja ga je uvela prva na svijetu.
“Ovdje na Islandu je načelo temeljnog zakonodavstva, politike i njihovih institucija jednakost svih ljudskih bića bez obzira na njihov spol ili druge karakteristike. Dok sastavljamo nacrt našeg izvješća o Direktivi o transparentnosti plaća, naš Odbor proučava najbolje prakse iz islandskog iskustva u provedbi zakonskih mjera na državnoj razini i zalaganju za jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Island je partner istomišljenik EU-a i predvodnik u rodnoj ravnopravnosti od kojeg bi Europljani trebali crpiti inspiraciju,” izjavila je na kraju posjete austrijska zastupnica Evelyn Regner, članica grupacije socijalista i demokrata i predsjednica Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova.
Što predviđa Direktiva o transparentnosti plaća
Povod za donošenje europske Direktive o transparentnosti plaća jest činjenica da je, unatoč brojnim apelima, rezolucijama, direktivama i ugovorima, jaz među plaćama muškaraca i žena u EU još uvijek 14 posto, naravno u korist muškaraca. Stoga se Direktivom predviđa da poslodavac, prije razgovora o prijemu na posao, kandidatu da podatke o početnoj visini plaće ili rasponu plaće za određeno radno mjesto. Poslodavac ne smije pitati kandidata o njegovim primanjima na prethodnim radnim mjestima. Radnici imaju pravo tražiti od poslodavca podatke o njihovoj visini plaće i prosječnim razinama plaća raščlanjenima prema spolu za isti posao. Poslodavci s više od 250 zaposlenih moraju učiniti javno dostupnima informacije o razlici u plaćama između žena i muškaraca u njihovoj tvrtki, a ako je ta razlika u plaćama među spolovima veća od pet posto poslodavac s predstavnicima zaposlenika mora provesti procjenu plaća.
Države članice Direktiva bi obvezala da osiguraju da svaki radnik koji je žrtva spolne diskriminacije u plaći može dobiti punu naknadu za počinjenu mu štetu. I što je još važnije, u sudskom sporu poslodavac treba dokazati da nema diskriminacije u plaćama, a ne radnik da diskriminacija postoji. Zastara za podnošenje tužbe trebala bi biti najmanje tri godine, a poslodavci bi trebali dobiti posebne kazne za diskriminaciju u plaćama.
U Islandu je protuzakonita klauzula o tajnosti plaće
Island je to sve već proveo. Menadžeri su prisiljeni cijeniti sam posao, bez obzira tko ga obavlja, a rezultat je povjerenje u sposobnosti zaposlenih i općenito povjerenje u poslodavca među zaposlenicima koji su, uz to, ponosni što su dio progresivnog projekta. Ugovori o radu u kojima se traži da zaposlenik potpiše klauzulu o tajnosti plaće su protuzakoniti. Islandski sustav certificiranja poštenih poslodavaca proizveo je zadovoljne zaposlenike i rasprave u poduzećima i društvu o tome kako se vrednuju poslovi, na temelju kojih kriterija i jesu li ti kriteriji još uvijek relevantni na tržištu rada. Visina plaća prestala je biti goli tehnički dogovor između poslodavca i zaposlenika i postala je dio društvenog procesa. I samo povećanje plaće i napredovanje na poslu ovise o unaprijed definiranim kriterijima, a ne o osobnoj procjeni menadžera i tome koliko mu je neki zaposlenik simpatičan ili koliko je koji od njih dobar pregovarač.
Plaće žena i muškaraca u Hrvatskoj
Prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku, među stanovništvom starijim od 15 godina je 1,84 milijuna žena i 1,68 milijuna muškaraca. Zaposlenih žena je 771 tisuća ili 42 posto, a muškaraca 909 tisuća ili 54 posto. Prosječna mjesečna bruto plaća zaposlenih muškaraca je 9523 kune, a žena 8300 kuna ili 87,2 posto plaća muškaraca. Najveći jaz između plaća je u djelatnosti financija i osiguranja, gdje plaće žena iznose samo 71,8 posto plaća muškaraca, a slijedi trgovina u kojoj plaće žena dosežu 76,6 posto plaća muškaraca. Kod umirovljenika je stanje još gore. Prosjek ionako bijednih mirovina za žene je 2385,60 kuna, a za muškarce 2804,51 kunu. Stopa rizika od siromaštva za žene umirovljenice je 29,1 posto, a za muškarce 22,5 posto.
Brojke uvijek bolje nego riječi ilustriraju veličinu problema, a brojke koje je izbacio Državni zavod za statistiku doslovno vrište o rodnoj nejednakosti u Hrvatskoj i pokazuju koliko smo daleko od islandskog ideala, koji je oduševio i europarlamentarce. Direktiva koju su države članice obvezne primijeniti u roku od dvije godine trebala bi smanjiti taj jaz, a u roku od osam godina morat će izvijestiti Europsku komisiju kako su ga smanjile.