”Učestalo joj je govorio da je luđakinja i da se ide liječiti, da je glupa kravetina, glupača i luda krava. Fizički je nasrtao na nju, hvatao ju objema rukama za vrat i snažno stiskao te ju šamarao, govorio joj da će ju ubiti, izbosti, zadaviti i rasparati joj grkljan”, citat je iz presude kojom je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević osuđen na deset mjeseci uvjetno za višegodišnje fizičko i psihičko zlostavljanje supruge Mare. Za njega je to samo obična obiteljska svađa, a razlog joj je valjda njegov “bećarski mentalitet” jer je on “bećar pa zna ona dobro kakav je kad popije”. Ponekad poneka šamarčina? “To nije strašno, to je normalno”, tim je riječima Alojz objašnjavao Mari svoj bećarski mentalitet i njenu ulogu u njihovom obiteljskom životu.
Takvo ponašanje župana Tomaševića je očito tolerirala i njegova okolina jer su, prema riječima sada bivše supruge Mare u sinoćnjem Provjerenom Nove tv, svjedoci zlostavljanja bili i njegovi roditelji i braća. Nitko se nije zauzeo za nju dok nije sama odlučila da je dosta i otišla na policiju.
Drama Mare Tomašević koja se nastavila i nakon prijave policiji jer se sudska trakavica protegla na duge četiri godine da bi završila desetomjesečnom uvjetnom kaznom donijela je ipak i nešto dobro. Po svemu sudeći, upravo je njen slučaj potaknuo Ministarstvo pravosuđa na izmjenu Zakona o lokalnim izborima, pa ministar Ivan Malenica najavljuje da će kazneno djelo nasilja u obitelji uvrstiti u Zakon kao prepreku za kandidiranje na lokalnim izborima. Dakle, županu Tomaševiću ovo će definitivno biti posljednji mandat na mjestu župana kamo je prvi put zasjeo 2013. godine. Iz HDZ-a, koji ga je i doveo na tu poziciju i na čiju se moć pozivao u njihovim “obiteljskim svađama”, kako je sam nazvao višegodišnje zlostavljanje, izbačen je početkom 2018.
Besplatna podrška žrtvama kaznenih djela
Ovaj je slučaj jedan od 1700 sličnih kojima se protekle tri godine bavila Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela koja pokriva 13 županija, čulo se na jučerašnjoj online konferenciji Ženske sobe održanoj povodom Međunarodnog dana ljudskih prava. Mreža okuplja organizacije civilnog društva, sudove, državna odvjetništva i izvršnu vlast i pomaže žrtvama i svjedocima kaznenih djela da lakše prođu kroz traumatičnu borbu za pravdu.
“Podrška se žrtvama pruža u svim stadijima – i prije prijave, ali i nakon kraja sudskog procesa. Sveobuhvatnost pritom pružene pomoći je doslovna, jer predstavnice i predstavnici Mreže žrtve prate i na policiju tijekom davanja iskaza, u sudnicu tijekom ročišta kao i na sve druge institucije prema potrebi. Najviše se međutim pokazuje potreba za emocionalnom podrškom i informacijama a pružaju se i psihološko i pravno savjetovanje”, ukratko ulogu Mreže opisuje Anamaria Drožđan-Kranjčec, njezina koordinatorica i voditeljica pravnog tima Ženske sobe.
Najčešća djela zbog kojih se žrtve obraćaju Mreži za pomoć su obiteljsko nasilje, kaznena djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece, tjelesne ozljede, kao i razne vrste prijevara čije su žrtve najčešće stariji sugrađani. Najviše žrtava su žene, no u tri godine pomoć je zatražilo i 190 muškaraca. Sva pomoć koju su dobili je besplatna, što je osobito važno jer žrtve najčešće nemaju novca da bi platile profesionalnu pomoć, a ona im je nužna jer nisu upućene u svoja prava niti u samu proceduru koja ih čeka kad prijave kazneno djelo.
Pomoć Europske komisije vladama koje ulože u podršku žrtvama
Ta bi prijava, kao i sama procedura, vjerojatno bila lakša kad bi pravosuđe, uz presumpciju nevinosti uvažavalo i presumpciju viktimizacije, što je kao projekt najavila Aleksandra Ivanković, zamjenica izvršnog direktora u organizaciji Victim Support Europe gdje je odgovorna za razvoj i provedbu strateških planova i politiku VSE-a. Najavila je i da će Europska komisija podržavati vlade zemalja članica koje ulažu u podršku žrtvama.
A ta će pomoć biti osobito važna u narednom periodu kad na površinu isplivaju podaci o porastu obiteljskog nasilja i kršenju ljudskih prava u vrijeme pandemije. Možda će upravo slučaj Mare Tomašević, koja se usprotivila moćnom suprugu, ohrabriti i druge žene koje godinama trpe nasilje, koje nije uvijek samo fizičko, nego i psihičko, seksualno ili ekonomsko, a najčešće se u nasilnoj vezi isprepletu svi njegovi oblici. Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela upravo je i osnovana da bi žrtvama olakšala oslobađanje od torture. Jer, nitko ne treba trpjeti “bećarske šamare” i “bećarske uvrede”.
Pobjeda Neve Tölle nakon sedamnaest godina
Hrvatski sudovi dobili su ozbiljnu lekciju od Europskog suda za ljudska prava, što će hrvatsku državu koštati 10.100 eura – 6600 eura na ime nematerijalne štete tužiteljici i 3500 eura troškova.
Sudska trakavica počela je 2003. godine kad je u sklonište Autonomne ženske kuće Zagreb stigla strankinja s Tajvana sa maloljetnim djetetom i zatražila zaštitu od nasilnog muža. Nekoliko mjeseci kasnije je nestala zajedno s djetetom, a suprug je javno optužio koordinatoricu AŽKZ-a Nevu Tölle da je pomogla njegovoj supruzi u kidnapiranju njihove kćeri. Tölle je, također javno, odgovorila da sklonište samo pruža zaštitu od supruga zlostavljača, zbog čega ju je suprug tužio za uvredu da je obiteljski nasilnik.
Tölle je zagrebački općinski sud osudio zbog klevete, a presudu je potvrdio i Ustavni sud, uz obrazloženje da dotični suprug nije pravomoćno osuđen kao nasilnik. Europski sud za ljudska prava sada je dao za pravo Nevi Tölle i hrvatskim sudovima održao lekciju o tome kako trebaju obavljati posao. “Domaći sudovi nisu iznijeli relevantne i dostatne razloge za miješanje u slobodu izražavanja podnositeljice zahtjeva niti su vodili računa o načelima i kriterijima iz prakse Europskog suda za postizanje pravične ravnoteže između slobode izražavanja i prava na poštovanje privatnog života.” Ukratko, presudom su prekršili članak 10. europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji jamči slobodu izražavanja. Prema Europskom sudu, cilj izjave Neve Tölle bio je legitiman jer su obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama važne teme od javnog interesa.