“Tražimo od premijera Andreja Plenkovića hitne intervencije kako bi država spriječila torturu i mučenje žena u javnim bolnicama te osigurala sigurnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu koju žene u Hrvatskoj danas nemaju ”, samo je dio zahtjeva kojega će na današnjoj konferenciji za mediji na Trgu Sv. Marka ispred Vlade obznaniti organizatori Inicijative DOSTA, a otvoreno pismo premijeru upućuju povodom najnovijeg slučaja pacijentice kojoj je uskraćen pobačaj u KBC Osijek.
Prije par dana još je jedna pacijentica smogla hrabrosti i putem medija iznijela dramatično iskustvo o brutalnom kršenju prava na pobačaj. Podsjetimo, pacijentica M. obratila se u KBC Osijek u veljači ove godine kako bi napravila kirurški pobačaj koji je navodno i napravljen o čemu svjedoči otpusno pismo pacijentice. Tri tjedna nakon zahvata pacijentica doznaje da je i dalje trudna te se ponovno obraća istoj bolnici gdje joj tumače da zbog navodne infekcije, za koju pacijentica tada prvi puta doznaje, pobačaj nije bio moguć. Tom prilikom saznaje i da je navodno prošao rok u kojem je moguć pobačaj na zahtjev, iako to nije bilo točno. Nakon što joj je odbijena zakonom zajamčena zdravstvena zaštita, i nakon što je prošla institucionalnu torturu, pacijentica o svom trošku odlazi na zahvat u Nizozemsku.
“Hrvatsku već tjednima potresa cijeli niz svjedočanstava žena o brutalnim kršenjima njihovih prava na prekid trudnoće u javnim bolnicama. Sukob privatnih i javnog interesa doveo je do korumpiranih profesionalnih standarda na štetu prava i zdravlja žena. KBC Osijek je najnoviji primjer krajnje devastacije javnog interesa u području zdravstva, a to je pristup zdravstvenoj skrbi u skladu s Ustavom, zakonom i profesionalnim standardima 21. stoljeća. Nadalje, slučaj iz Osijeka ukazuje na sustavne probleme uskraćivanja zdravstvene zaštite ženama zbog osobnih interesa ili ideologija. Pojedini zdravstveni radnici i radnice odbijaju pružiti ženama njihovo zakonom zajamčeno pravo na pobačaj, daju netočne savjete i nestručno izvršavaju medicinske zahvate, a da pritom uopće ne snose odgovornost za kršenja prava pacijentica i kršenja hrvatskih zakona. Za to vrijeme institucije koje bi trebale štititi interese i prava pacijentica i ugled zdravstvenih radnika i radnica koji rade svoj posao stručno i savjesno, šute. Na kraju, šute i oni koji su na izborima dobili povjerenje građana da štite njihove interese i prava. ‘Pokrovitelj’ ovakvih praksi je Ministarstvo zdravstva koje nema i ne želi imati utjecaja na protuzakonita postupanja u javnim bolnicama”, navodi se u priopćenju koje potpisuju udruge Roda, Hrabre sestre i Zaklada Solidarna.
“Tražimo ispunjenje Zahtjeva za dostupan, siguran i legalan prekid trudnoće u RH kojega su nedavno ministru Viliju Berošu i premijeru Plenkoviću uputilo 120 organizacija civilnog društva koje dugi niz godina upozoravaju na urušavanje sustava javnog zdravstva, posebice u području zdravstvene zaštite žena. Ovim putem izražavamo zahvalu ženi koja je smogla građansku hrabrost i progovorila o svom iskustvu jer bez žena poput nje možemo samo gledati totalni kolaps sustava javnog zdravstva. Također, pozivamo zdravstvene radnike i radnice da iskažu građansku hrabrost i javno prokažu neprofesionalno i nezakonito postupanje na svojim radnim mjestima kako bi zaštitili ugled svoje profesije i vratili povjerenje pacijentica”, posebno istiću iz Inicijative DOSTA.
Nakon tri tjedna otkrila da joj u KBC Osijek pobačaj nisu obavili
„Saznala sam da sam trudna, nisam to planirala. Ispočetka je sve išlo regularnim putem, onako kako je trebalo. Otišla sam na pregled kod svoje privatne ginekologinje koja me uputila dalje. Nikad do sad nisam imala problema sa zdravljem tako da nisam ni imala doticaja s KBC – om Osijek. Logično rješenje mi je bilo da sve preglede i odluku o legalnom pobačaju rješavam tamo. Otišla sam na preglede i ultrazvuk. Sve je jako dugo trajalo, svi ti pregledi su trajali oko dva i pol tjedna jer oni ne komuniciraju međusobno. To mi je jako smetalo jer sam ja od početka znala svoju odluku, stalno sam u glavi imala rok kao da nemam vremena“, ispričala je pacijentica M. za 24 sata.
„Prvi pregled u bolnici je obavljen je 22. veljače, a na pregledu je utvrđeno da je sve u redu. Na sam naručena tek 4. ožujka, deset dana kasnije. Zahvati se kod njih rade utorkom i petkom, a doktorica mi je rekla ‘Ajde bolje ne sad, nego ćemo taj petak 4.3.’. Koliko sam je shvatila, htjela mi je ostaviti vremena da se predomislim, ali ja sam bila sigurna u svoju odluku. Cijelo to vrijeme do zahvata si prepušten sam sebi i sve pretrage obavljaš na svoju ruku iako te neće primiti bez obavljenih dodatnih pretraga. Sve nalaze krvi sam obavila u privatnom laboratoriju jer sam znala da će tako biti brže. No, u bolnicu sam morala na pregled kod anesteziologinje. Taj pregled je trajao pet minuta, a ona me nije ni dotaknula. Napisala je da je sa mnom sve u redu, da su mi pluća dobra. Ispitivala me kratko, pogledala je koja sam krvna grupa i nalaz od utvrđivanja trudnoće i to je to. Ja sam htjela opću anesteziju jer sam znala da će mi biti teško podnijeti da sam budna tijekom zahvata.
Taj dan nas je bilo pet. Bila sam naručena u sedam ujutro. Ja sam išla zadnja, mislila sam da je to jer sam ja jedina htjela opću anesteziju. Došla sam na red tek u podne, a morala sam biti na tašte, ne smiješ ni jesti ni piti. Bila sam iscrpljena od čekanja, cijelo vrijeme samo slušaš razgovore o zahvatu. Samo sam htjela da se sve više završi. Ulazim unutra, prije zahvata me medicinska sestra pitala par pitanja. Začudilo me što je sam zahvat izvodila upravo ona, a doktorica je stajala pored mene. Nisam znala kako to sve ide, a unutra me dočekala krv. I onda se dogodila ona scena s početka. Doktorica mi je rekla da mogu čekati ili da se popnem na stol. Rekla sam joj da nemam snage za čekanje nakon pet sati. Dovelo me se pred gotov čin. Ja sam svjesno odlučila pod opću jer sam mislila da neću moći to psihički izdržati. Na kraju sam pristala jer je sve predugo trajalo. Oni su se u nalazima lijepo osigurali i napisali su da sam se sama predomislila, a to nije istina.
Ostala sam ležati u bolnici još sat i pol dva, dobila sam ručak i pustili su me doma. Bilo mi je neobično jer sam još uvijek bila ošamućena od anestezije. Prije zahvata sam dobila apaurin, a zahvat se izvodio kirurški, dakle žena je nešto meni dolje radila. Osjetila sam da se nešto događa ali ne mogu reći točno što. Nakon zahvata je napravila ultrazvuk i zaključila da je sve prošlo u redu.“
I zaista, prema potpisanoj i pečatiranoj dokumentaciji iz KBC – a Osijek koju je M. ustupila redakciji 24 sata, u otpusnom pismu je navedeno da je došla u šestom tjednu trudnoće i da je zahvat uredno protekao. No tri tjedna kasnije, M. odlazi na pregled kod svoje privatne ginekologinje gdje se utvrđuje da je plod netaknut i zdrav i da pobačaj nije prošao dobro. Kao da nikada nije ni bila na zahvatu.
„Napišu oni tebi da si dobila upute i da odeš na pregled, ali ti ništa ne kažu, gurnu ti papire i to je to. Mislila sam da sve ide tokom kojim treba, i bolovi i krvarenje su trajali jako kratko što me začudilo, ali pomislila sam ‘Možda imam bar te sreće u svemu ovome’. Otišla sam ponovno kod svoje doktorice, 30.3., to je kontrolni pregled. Legla sam, doktorica je napravila ultrazvuk i blijedo me pogledala. Izustila je samo ‘Trudnoća je i dalje prisutna’. Okrenula je prema meni ultrazvuk na kojem se vidjelo da je sve u redu, plod je netaknut, zdrav. Bila je jako šokirana jer je znala da sam išla na kirurški zahvat, a ne na medikamentozni pa joj je bilo nevjerojatno da se ovo može dogoditi. Poslala me odmah u KBC Osijek jer sam tamo i išla na zahvat. Odmah sam otišla, napravili su mi dva ultrazvuka i pokazalo se da je trudnoća i dalje prisutna i da je plod čitav. Prošla sam jedno četiri – pet doktora taj dan. Svi su se ograđivali. Samo je jedna doktorica rekla da to nije greška, da znam što sam potpisala misleći na informirani pristanak. Jasno mi je da postoji u svakoj operaciji rizik, ali ne razumijem da je netko po meni 15 minuta radio, a da je plod netaknut. Rekla je da se nekad zna dogoditi da ostane neka rezidua, ali eto meni se ovo dogodilo, ostao je cijeli netaknuti fetus. Rekla mi je da sam u 11. tjednu trudnoće. Poslala me da se javim u tajništvo i da mogu probati ponovno tražiti zahvat ali da je ona poprilično uvjerena da će me odbiti“, ispričala je M. kako se i dogodilo da je Komisija uistinu odbila novi zahtjev.
„Komisije koja me odbija jer se ja nisam javila u roku dva tjedna na kontrolu i jer sam prešla deset tjedana. A nisam, prošla sam dva dana preko deset tjedana od menstruacije, a ne od začeća. U zakonu se navodi od začeća.
Četveročlana komisija je na temelju nalaza napisala objašnjenje da se radi o gestacijskoj dobi preko 10 tjedana i da se pacijentica nije javila na kontrolni ultrazvuk na vrijeme i da pobačaj više nije legalan. Nitko nije preispitivao kako je moguće da je kirurški zahvat iza sebe ostavio netaknut plod niti zašto su joj trudnoću računali od zadnje menstruacije, a ne od začeća kako piše u zakonu. M. se nakon toga javlja Hrabrim sestrama, udruzi žena koja pruža informacije i pratnju na pobačaj. Pobačaj je obavila u Amsterdamu.