“Čestitamo gospodinu Fredu Matiću na odvažnosti, svjesni da je doživio prijetnje, pritiske i vrijeđanja u ovom domu”.
“Pobačaj ne može biti ljudsko pravo, ali prigovor savjesti koji se kritizira to jest. Ovaj izvještaj je svojevrsna propaganda”.
“Danas možemo promijeniti povijest i dati naš glas tisućama Europljanki, pokazati da smo snažniji od ultrakonzervativnih pokreta”.
“Pobačaj je zločin protiv čovječnosti, promovirate ubojstvo”.
“Fašistička diktatura u Portugalu kažnjavala je one koji obave pobačaj zatvorom od dvije do osam godina. Svima je poznato da zabrane pobačaja samo idu na ruku nezakonitim zahvatima”.
Pljuštale su sinoć sa govornice Europskog parlamenta te i mnoge druge ostrašćene izjave podržavatelja i protivnika izvješća Predraga Freda Matića o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u EU i Rezolucije koja se predlaže na osnovi ovog izvješća. Matićevu rezoluciju su oni koji je podržavaju nazvali povijesnom. Ovo je, naime, već drugi pokušaj da Europski parlament napokon zauzme jasno stajalište o seksualnim i reproduktivnim pravima (prvi je propao 2013. godine).
“Tema rezolucije je zdravlje i zaštita ljudskih prava. Ljute, bezočne, uvredljive i degutantne kritike mi daju za pravo da budem zadovoljan učinjenim. Dobio sam stotine poruka i prijetnji, nazivali su me Hitlerom, mene – ratnog veterana i devetomjesečnog zatočenika tri koncentracijska logora smrti. Ali, niste me zaplašili. Sutra donosite odluku o više od 250 milijuna europskih žena, o zaštiti njihova zdravlja i ljudskih prava. Rezolucija im nudi seksualno i reproduktivno zdravlje, pristup menstrualnim proizvodima, sveobuhvatni seksualni odgoj prilagođen uzrastu, suvremena kontracepcijska sredstva, siguran i legalan pobačaj, pristup liječenju neplodnosti, skrb za rodilje i babiljače, zaštitu prava LGBT osoba…”, rekao je, među ostalim, Predrag Fred Matić u uvodnom govoru o prijedlogu rezolucije, a s govornice je isplaćen dugim i burnim pljeskom. Mnogi govornici koji su u nastavku rasprave podržavali rezoluciju i apelirali na svoje kolege da je usvoje ispraćeni su jačim i dužim pljeskom nego njeni kritičari.
Protivnici rezolucije govorili su kako se njome želi ukinuti pravo na priziv savjesti, kako ona promovira pobačaj i nameće zemljama članicama odluke koje su inače isključivo u njihovoj nadležnosti. No, Matić je upozorio da je to obična manipulacija. Rezolucija ne osporava da je zdravstvo u nadležnosti zemalja članica, nitko se ne zalaže za pobačaj koji je uvijek težak izbor, ali mora biti izbor, a liječnicima nitko ne brani da se i dalje pozivaju na priziv savjesti, samo zdravstvena ustanova mora osigurati i liječnika koji će pružiti traženu uslugu.
Seksualno i reproduktivno zdravlje puno je više od pitanja pobačaja
Helena Dalli, povjerenica Europske komisije za jednakost, podsjetila je europarlamentarce da svaki građanin i građanka EU trebaju imati pristup zdravstvenim uslugama kao jednom od temeljnih prava.
“Legalizacija pobačaja je na državama članicama i one su za to odgovorne, no pritom moraju poštivati temeljna ljudska prava. Seksualno i reproduktivno zdravlje nisu samo pitanje pobačaja, tu je riječ i o spolno prenosivim bolestima, karcinomu, neplodnosti… Sveobuhvatni seksualni odgoj nije davanje samo osnovnih bioloških informacija, on može biti snažan instrument za promoviranje poštivanja raznolikosti i ljudskih prava, a protiv nasilja i diskriminacije”, rekla je Dalli. Na kraju rasprave poručila je kako se ne smiju zatvarati oči pred nazadovanjem prava žena u EU te da je promoviranje zdravije i pravednije Europe jedina moguća opcija.
Protivnici rezolucije govorili su kako se njome “ženi oduzima pravo na stvaranje života”, što je nonsens, jer ispada kao da EU želi propisati obvezu pobačaja. Neki su parlamentarci primijetili da im se čini kako kritičari nisu uopće pročitali prijedlog Rezolucije koja se ne bavi samo pobačajem.
Obmanjivanje javnosti prizivom savjesti
I hrvatskim su javnim prostorom proteklih dana zagrmjeli glasovi protivnika “Matićeve rezolucije”. Zanimljivo je da su je uočili tek sada, premda ju je još 11. svibnja Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta usvojio sa 27 glasova za, 6 protiv i jednim suzdržanim, o čemu smo pisali istog dana. Za rezoluciju su tada na odboru glasali i pripadnici političke grupacije EPP (Europska pučka stranka – Kršćanski demokrati) čiji su članovi i hrvatski europarlamentarci iz redova HDZ-a koji su digli galamu tek uoči rasprave i glasanja o njoj u EU parlamentu. Matićeva rezolucija je ujedno i prvi izvještaj o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju unazad gotovo deset godina koliko je proteklo otkad se o ovoj temi raspravljalo u Europskom parlamentu. Sada parlamentarci, na temelju podastrtih činjenica, odlučuju o daljnjim politikama koje će si EU zacrtati i voditi u području koje velikim dijelom obuhvaća temeljna pitanja zdravstvene zaštite i ljudskih prava.
Nije stoga bilo iznenađenje da je za pet ključnih zaključaka, točnije budućih smjernica: omogućiti seksualni odgoj za sve, dostupnost kontracepcije, legalan i dostupan pobačaj, puni pristup medicinski potpomognutoj oplodnji za sve bez diskriminacije te visokokvalitetna skrb za trudnice, rodilje, babinjače i dojenčad – prije mjesec i pol podržalo tri četvrtine zastupnika Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost EP-a! Nije se tada dalo naslutiti da bi se oko ovog izvješća i Rezolucije povela tako žučna rasprava, koju je zapravo potpalila nekolicina zastupnika izvrćući teze ovog dokumenta. Tako se iz Bruxellesa intenzivno javljao HDZ-ov zastupnik Karlo Ressler ponavljajući teze o zabrani prava na priziv savjesti što će Bruxelles nametnuti svim zemljama bude li Rezolucija usvojena.
Priziv savjesti je ljudsko pravo, ali pravo žene na izbor nije?
Takve teze su pak digle na noge razne domaće grupe. Organizacija zvučnog imena Svjetski savez mladih Hrvatska organizirala je potpisivanje peticije protiv Rezolucije, što je podržalo više od stotinu saborskih zastupnika, profesora i liječnika. Objavili su kako Rezolucija “pogrešno predstavlja temeljna ljudska prava i poziva na smanjenje dosega i ukidanje međunarodno priznatog prava na priziv savjesti”. Javili su se i Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor i Hrvatski liječnički sindikat koji se “protive pokušaju ukidanja priziva savjesti, njegovom reinterpretiranju ili čak kriminalizaciji, kako je sadržano pod točkama 37. i 38. Rezolucije”. Znakovito je da je za sve njih pravo na priziv savjesti neprikosnoveno, no pravo žena na izbor uopće nije ljudsko pravo.
Svi ti ostrašćeni glasovi protiv protiv Matićeve Rezolucije temelje se na manipulativnom plašenju javnosti kako bi se Rezolucijom liječnicima zabranilo pravo na priziv savjesti pa bi, shodno tome, oni po naređenju iz Bruxellesa morali obavljati pobačaje, bez obzira na to što im o tome govori njihova savjest. Dvostruka laž! Prvo, rezolucije samo izražavaju stav parlamenta o nekom pitanju na temelju kojega se onda eventualno mogu donositi konkretnije mjere. Drugo, o prizivu savjesti govore točke 36., 37. i 38. Rezolucije, no ni u jednoj se ne traži zabrana priziva savjesti, nego se samo “uviđa”, “žali”, “primjećuje” te “poziva države članice da provedu učinkovite regulatorne mjere i mjere provedbe kojima se osigurava da prigovor savjesti ne ugrožava pravodoban pristup žena skrbi povezanoj sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem”. Prijevod: ako već imate ginekologe s prizivom savjesti, zaposlite i one koji će obavljati pobačaje jer to pripada u opis poslova ginekologa.
Sa saborske se govornice moglo čuti i da Matić želi narediti svim zemljama članicama da omoguće legalan i dostupan pobačaj.
Danas se o “Matićevoj rezoluciji” glasa u Europskom parlamentu, a zastupnici su očito podijeljeni. Zanimljivo je da među podržavateljima Rezolucije ima i članova konzervativnih političkih grupacija. Oni su vjerojatno pročitali cijeli dokument i ne vide u njemu udar na svoja uvjerenja nego namjeru da se seksualno i reproduktivno zdravlje žena počne tretirati kako ta problematika zaslužuje.
Selak Raspudić neuspješno pokušala ubaciti raspravu o Matićevoj rezoluciji
“Matićeva rezolucija” izazvala je jučer dugu i napornu raspravu, začinjenu povišenim tonovima, i na sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova. Marija Selak Raspudić, predsjednica Odbora, predložila je raspravu o Rezoluciji kao drugu točku dnevnog reda. Članovi su prigovorili da je ta točka uvrštena u zadnji čas pa se nisu stigli pripremiti za raspravu. Još jači argumenti bili su da je rasprava bespredmetna jer izvjestitelj ne može biti na sjednici budući da u isto to vrijeme predstavlja svoj materijal u Europskom parlamentu te da je takva rasprava zakasnila jer EU parlament već danas glasa o dokumentu. Nakon sat i pol natezanja Odbor je većinom glasova odbio raspravu o Rezoluciji, dok je za raspravu bila samo Marija Selak Raspudić.
I tek su tada počeli raspravljati o onome zbog čega je sjednica i sazvana – godišnjem izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koje je na kraju usvojeno, uz jedan glas protiv – predsjednice Odbora.