Gotovo milijun ljudi u svijetu svake godine izvrši suicid, a dvadeset puta više ih pokuša to učiniti. Stopa pokušaja samoubojstva je dva do tri puta viša kod žena nego muškaraca, ali ti pokušaji kod muškaraca češće završavaju sa smrtnim ishodom jer oni koriste smrtonosnije metode samoozljeđivanja. Na današnji dan obilježava se Svjetski dan prevencije suicida kako bi ljudi naučili da razgovorom o suicidu i osjećajima koji dovode do suicidalnih misli te misli mogu spriječiti.
Iako se u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi lagani pad smrti uzrokovanih suicidom, svaki dan dvije osobe počine samoubojstvo. Unatoč tome, pokušamo li na internetu pretraživati pojmove kao što su suicid, samoubojstvo, promišljam samoubojstvo, najbolji način za počiniti samoubojstvo… na hrvatskom nećemo na prvome mjestu dobiti informaciju ni o jednoj hitnoj liniji, broju koji možemo nazvati ili ustanovi koja nam može pomoći. Sve što će izaći su različiti članci i statistike HZJZ-a i raznih domova zdravlja, te tekstovi na portalima, često vezani baš uz ovaj dan. Ako pretražujemo hitnu liniju za psihološku pomoć većinom izlaze hitne linije za mentalno zdravlje u vrijeme COVID pandemije.
Nazovemo li ove linije, sigurno će nam pomoći, no nije li propust hrvatskog zdravstvenog sustava da ne iskoristi mogućnost SEO optimizacije i moć pretraživača da na samo traženje ovih pojmova osobama ponudi pomoć? Pretražujemo li englesku riječ suicide, najprije dobivamo stranicu suicide.org koja nudi broj za pomoć u Hrvatskoj, tj. liniju Plavog telefona.
Pandemija je povećala rizik od samoubojstava
U Hrvatskoj, u sklopu Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu, postoji CENTAR ZA KRIZNA STANJA I PREVENCIJU SUICIDA gdje se može doći bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili od 0 do 24 nazvati na broj 01 2376 470. Ti podaci, međutim, izlaze tek kao četvrti ponuđeni izbor pretrage, i to ako pretražujemo pojam hitna linija za suicid. Dok su prve tri ponuđene stranice bez broja hitne telefonske linije koja radi 0-24.
Samoubojstva i pokušaji samoubojstva imaju učinak koji ne pogađa samo pojedince, već i obitelji, zajednice i društva. Rizične čimbenike za samoubojstvo, poput gubitka posla ili financijske nestabilnosti, traume ili zlostavljanja, mentalnih poremećaja, ovsnost o alkoholu i drogama te nemogućnost pristupa zdravstvenoj skrbi, dodatno je pojačala pandemija COVID-19 i zato je iznimo bitno razgovarati o tome što činiti i kako pomoći sebi ili bliskoj osobi za koju sumnjamo da ima suicidalne misli. Većinu brine kako znati da nekoga nama bliskog muče suicidalne misli i što poduzeti ako nam netko povjeri da razmišlja o samoubojstvu.
Važno je što prije prepoznati znakove suicidalnih misli jer će onda prije stići i potrebna pomoć. Suicidalne misli bitno je shvatiti ozbiljno, ne ih zanemarivati, ismijavati ili olako shvaćati. Prvi korak u prevenciji je saslušati osobu koja nam se povjerila da ima suicidalne misli ili sumnjamo da ih ima. Također je bitno potražiti i uputiti osobu da potraži stručnu pomoć. Ako sumnjate na to da je osoba u jako lošem psihofizičkom stanju važno je biti s njom i osigurati joj podršku. O tome smo pričali sa mr. spc. kliničke psihologije Ivom Žegurom.
Kako prepoznati da bliska osoba ima suicidalne misli?
Ne možemo uvijek s potpunom sigurnosti reći da je netko iz naše okoline pa čak i netko tko nam je blizak suicidalan. No, dobro je poznavati i prepoznati znakove koji ukazuju na suicidalnost. Tu pripada sljedeće: razgovor o suicidu (npr. izjave „bolje bi bilo da sam mrtav“, „najradije bih se ubila“, „bolje je da se nisam nikada niti rodio“ i slično); izoliranje iz društva i želja da se bude ostavljen sam; oscilacije raspoloženja; preokupiranost smrću, umiranjem ili nasiljem; osjećanje da smo bespomoćni i da nam nema izlaza iz situacije; pojačano korištenje droga i alkohola; promjena uobičajene rutine, a što uključuje i obrasce hranjenja i spavanja; pripremanje i planiranje suicida (npr. pisanje oporuke, kupovanje oružja); činjenje riskantnih stvari poput brze vožnje ili uzimanje droga; dijeljenje osobnih stvari i naglo dovršavanje poslova kada nema logičnog objašnjenja da se to čini; opraštanje s osobama kao da ih se više neće vidjeti; promjene u ponašanju, naglašena agitiranost i anksioznost, naročito kada su prisutni i neki od prethodno navedenih znakova za upozorenje.
Teško depresivne osobe nemaju energije za potražiti pomoć
Što trebamo učiniti kad nađemo osobu koja je upravo pokušala samoubojstvo?
Ukoliko ste našli osobu koja je pokušala suicid ne ostavljajte je samu i smjesta nazovite hitnu pomoć i policiju. Do dolaska hitnih službi, slijedite njihove upute. Pokušajte doznati je li osoba pod utjecajem alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari. Javite obitelji, partneru/partnerici, osobi od povjerenja što se dogodilo. Ukoliko prijatelj ili netko tko vam je blizak i koga volite govori i ponaša se na način da sumnjate da bi on ili ona mogli počiniti suicid, nipošto ne pokušavajte situaciju rješavati sami. Posavjetujte se čim prije sa stručnom osobom iz područja mentalnog zdravlja. Moguće je da će osoba koja je pod rizikom da počini suicid trebati i hospitalizaciju dokle je ne prođe kriza povezana sa suicidalnosti. Ukoliko stanje osobe nije u tolikom stupnju zabrinjavajuće, usmjerite je da sama nazove telefon za krizna stanja, otpratite je do dežurne hitne psihijatrijske ambulante ili ponudite podršku i pomoć u ostvarivanju dogovora i odlaska psihologu i/ili psihijatru ambulantno te je podržite da ustraje u tretmanu koji joj je potreban. Primjerice, neke teško depresivne osobe možda neće imati energije niti biti motivirane da same potraže pomoć. Kao osoba kojoj se netko povjeri o suicidalnosti, vi možete dati savjet i podršku, ali upamtite da nije vaš posao da preuzmete ulogu stručnjaka u području mentalnog zdravlja!
Ukoliko vam se netko povjeri o suicidalnim namjerama, nemojte to zanemariti i ignorirati situaciju. Mnoge osobe koje su počinile suicid u nekom momentu svog života i u nekom stupnju izrazile su tendenciju suicidu. Možda ćete se brinuti da pretjerujete u svojoj brizi, no najvažnija je sigurnost vaše prijateljice/prijatelja, člana obitelji ili poznanika/poznanice. Ne brinite se o tome da ćete zbog stvari koje ste poduzeli pogoršati odnos s osobom koja je suicidalna u situaciji kada je njezin život ugrožen. Vi niste odgovorni da prevenirate to da si netko oduzme život, ali vaša intervencija može pomoći da suicidalna osoba spozna i osjeti podršku te da postoje druge opcije koje su dostupne da razriješi situaciju na siguran način i potraži tretman.
U Hrvatskoj postoji više linija za krizna stanja i psihološku pomoć. Neki su brojevi dobro poznati (Hrabri telefon, Plavi telefon). Postoje dežurne ambulante za hitna stanja pri psihijatrijskim bolnicama koje rade od 0 do 24h te gdje se uvijek možete obratiti za pomoć u slučaju krize.
Rizik od suicida raste s upotrebom droga ili alkohola
Postoje razni faktori rizika koje je moguće pratiti, statistike pokazuju da se samoubojstva često dogode u obiteljima u kojima je neki član ranije također počinio suicid. Većem riziku od suicida izložene su osobe koje pate od depresije, proživjele su neke traume, u teškom su životnom periodu ili su u procesu tugovanja. Rizik od samoubojstva povećava se uz upotrebu droga ili alkohola, u stresnim stanjima, ako osoba pati od nekih mentalnih pormećaja, ako pati od kronične boli, neizlječive bolesti ili druge medicinske situacije zbog koje se može osjećati beznadno.
Kod suicidalnih misli razlikuju se one pasivne i aktivne. Dok osoba koja ima aktivne suicidalne misli jasno komunicira da ne želi živjeti i ima plan suicida, osobe koje pasivno promišljaju suicid ne komuniciraju to otvoreno. Te osobe često nisu shvaćene ozbiljno, međutim pasivno ne znači bezopasno jer granica između pasivnih i aktivnih suicidalnih misli nije jasna. Prijelaz s jednih na druge može se dogoditi polako ili iznenada, a to je teško prepoznati. Nitko ne može sa stopostotnom sigurnošću predvidjeti hoće li osoba počiniti samoubojstvo, čak ni školovani medicinski stručnjaci, zato sumnju na misli o samoubojstvu treba shvatiti ozbiljno.
Kako možemo znati koliko je suicidalnost nekoga koga poznajemo ozbiljna?
Ukoliko vam se netko povjeri da razmišlja o suicidu ili kaže nešto što upućuje na to da bi mogao/mogla počiniti suicid, to može biti vrlo uznemirujuće. Najčešće mnogi ne znaju što učiniti u tome trenutku, a kako bi pomogli bliskoj osobi koja razmišlja o suicidu. Osobe koje doznaju da netko iz njihove okoline ima tendenciju suicidu često su podvojene oko toga što trebaju raditi i kako pomoći, trebaju li uopće suicidalnost bliske osobe shvatiti ozbiljno i hoće li možda nekom svojom intervencijom samo pogoršati stanje. Trivijalizirati znakove koji ukazuju na suicidalnost ili ne reagirati nije poželjno, jednako kao i veličati suicid te o njemu razgovarati i prikazivati ga na senzacionalistički način.
Prije svega valja saznati je li osoba koja vam se povjerila o svojoj suicidalnosti doista i u opasnosti da krene u realizaciju suicida. Budite pažljivi, ali ipak postavite izravna pitanja (npr. Na koji se način nosiš sa situacijom koja ti se događa u životu?; Jesi li ikada razmišljao/razmišljala da ‘digneš’ ruke od svega?; Jesi li razmišljao o tome da bi bilo najbolje da te nema (da umreš)?; Jesi li ikada razmišljao/razmišljala o tome da se ozlijediš?; Razmišljaš li o suicidu?; Jesi li o tome razmišljao/razmišljala i ranije i jesi li pokušao/pokušala nauditi sam/sama sebi?; Jesi li razmišljao/razmišljala o načinu na koji bi si oduzeo/oduzela život i kada bi to učinio/učinila?; Imaš li doma oružje ili druge stvari koje mogu poslužiti kao oružje ili kojima si možeš nauditi?)
Nečiju suicidalnost ne smijemo čuvati kao tajnu
Kad otkrijemo da netko ozbiljno razmišlja o samoubojstvu, kako uopće razgovarati s tom osobom da ne pogoršamo stanje?
Ako nakon saznanja da je netko iz naše okoline možda suicidalan, to što ćemo njega ili nju potaknuti da razgovara o svojim razmišljanjima o suicidu ili o emocijama koje su povezane sa suicidom, neće gurnuti osobu u to da učini nešto što je samodestruktivno. Empatično bivanje uz drugu osobu i pružanje prilike da govori o tome kako se osjeća može umanjiti rizik od toga da djeluje temeljem razmišljanja i osjećaja koji su prožeti suicidalnošću. Suicidalna osoba ima tendenciju da se u potpunosti zatvori i ne govori o svojim razmišljanjima i emocijama jer osjeća sram ili krivnju povezane s činjenicom da je suicidalna. Upravo stoga je važno pružiti podršku i empatično razumijevanje te ponuditi savjet, ali bez toga da optužujemo, prozivamo i prebacujemo krivnju na osobu.
Slušajte pažljivo što vam osoba koja vam se povjerava govori te izbjegavajte da je prekidate i namećete svoje vrijednosne stavove ili da omalovažavate to što vam govori ili pak da je patronizirate. Imajte poštovanja prema osobi koja vam se povjerila i autentičnosti njezinih razmišljanja i emocija, koliko god vama bilo teško i šokantno. Čak i ako netko tko je suicidalan ne razmišlja realno, emocije koje osjeća su autentične. Ne poštujući to kako se osoba osjeća, možete prekinuti komunikaciju.
Obično se ljudi stide svojih misli o samoubojstvu ili pokušaja samoubojstva i traže da to ostane tajna. Trebamo li ih poslušati?
Nikada ne obećajte da ćete nečiju suicidalnost držati kao tajnu. Imajte razumijevanja prema suicidalnoj osobi, ali objasnite da se možda nećete moći držati takvog obećanja ukoliko procijenite da je život osobe doista u opasnosti (u ovom trenutku trebate potražiti pomoć). Kada je netko suicidalan, situacija se zna činiti kao da je ništa ne može promijeniti na bolje. Suicidalne osobe usmjerene su na negativno i čini im se da ne postoji izlaz za njihovu situaciju i to kako se osjećaju. Pokušajte osobi dati drugu perspektivu, tj. ukazati na sve što nije isprobano za rješavanje problema, npr. potaknuti je da potraži odgovarajućeg terapeuta i odgovarajući tretman ili da isproba neke druge strategije nošenja sa stresnim situacijama i problemima. Potaknite osobu da izbjegava alkohol i droge. Naizgled se može učiniti da alkohol i droge mogu olakšati bolne osjećaje, ali zapravo samo pogoršavaju situaciju jer mogu dovesti do pojačavanja depresije i nekontroliranog ponašanja. Ako osoba već od prije ima problema s alkoholom i/ili drogama, ponudite joj pomoć da pronađe odgovarajući tretman. Uklonite potencijalno opasne predmete iz kuće i okoline (npr. oružje, alate, noževe, lijekove i druge supstance). Ukoliko osoba koristi lijekove koji se mogu iskoristiti u svrhu suicida ukoliko ih se previše uzme, potaknite osobu da povjere te lijekove nekome na čuvanje i da im onda ta osoba daje lijek isključivo u vrijeme kada je i kako propisana.
Iva Žegura, mr. spec. kliničke psihologije na Nepopularnoj psihologiji dala je još korisnih odgovora koji mogu pomoći osobama koje se bore sa suicidalnim mislima: