Prije dva dana svijet je napustila Nawal El Saadawi, velika borkinja protiv patrijarhata i siromaštva, svjetska ikona borbe za ženska prava, egipatska feministica, liječnica i spisateljica. Umrla je u dobi od 89 godina u Kairu i nema svjetskog medija koji ovih dana ovoj velikoj ženi nije posvetio nekrolog te tom ograničenom medijskom prostoru pokušao sažeti kako je Nawal El Saadawi svojim aktivizmom i perom, a napisala je više od 50 knjiga, utjecala na živote tisuće žena koje su ohrabrene ustajale protiv religijskog, političkog, kulturološkog i tradicijskog podčinjavanja.
The Guardian tako navodi kako je Nawal El Saadawi bila u sukobu s tradicijom od malih nogu. Rođena je u selu Kafr Tahli sjeverno od Kaira, kao drugo od devetero djece. Otac joj je bio vladin službenik niskih primanja, podrijetlom iz osmanske turske obitelji, a majka učiteljica, poticala je iz bogate loze. Obitelj ju je pokušala natjerati da se uda s 10 godina, ali se tome usprotivila na način da je jela sirovi patlidžan kako bi obojila zube. Zaradila je prve batine, ali i podršku majke.
Imala je tek 13 godina kad je napisala prvi roman, navodi i BBC među ostalim fascinantne podatke iz njezine biografije: “Rođena je s borbenim duhom”, rekla je Omnia Amin, njena prijateljica i prevoditeljica. Ljudi poput nje su rijetki.”
Nawal El Saadawi je u svojim romanima imala jako puno autobiografije, pa tako opisuje i kako su je roditelji poticali na obrazovanje, ali i da je već u ranoj mladosti shvatila da su kćeri manje cijenjene od sinova. Njezina je baka bila ta koja je gurala tradiciju, pa između ostalog i stavove koji su kod male El Saadawi izazivali bijes i u njoj formirali osobu koja će se cijeli život boriti protiv nepravde. Tako opisuje kako je bijesno lupala nogom kad joj je baka rekla: “Dječak vrijedi najmanje 15 djevojčica … Djevojke su propala stvar”.
El Saadawi je diplomirala medicinu na Sveučilištu u Kairu i od 1955. godine je radila kao seoska liječnica. Bila je šokirana nehigijenskom praksom lokalnih brijača i primalja odgovornih za osnovne medicinske postupke, uključujući obrezivanje i FGM. Njezini napori da poduči ljude o opasnostima ovih običaja razljutili su lokalne političare i ubrzo je već tada došla u sukob s vlastima. Specijalizaciju je napravila u psihijatriji, a došla je i na čelo egipatskog javnog zdravstva. No, 1972. je s mjesta direktorice smijenjena po brzom postupku, nakon objave knjige “Žene i seks” u kojoj kritizira FGM i seksualno ugnjetavanje žena.
Godinu kasnije nasilno je zatvoren i časopis Health koji je pokrenula nekoliko godina ranije. Unatoč svemu tome nije prestala govoriti i pisati. Ubrzo objavljuje roman „Žena u nultoj točci“ (Woman at Point Zero), roman zasnovan na stvarnom životu žene na služenju smrtne kazne, a kroz koji problematizira patrijarhat, seksualne politike, sakaćenje genitalija i kroz psihoanalizu traži alate za dekonstrukciju patrijarhata i zamjenu kapitalizma.
Uslijedilo je 1977. godine roman „Skriveno lice Eve“, u kojem je dokumentirala svoja iskustva kao seoska liječnica koja je svjedočila seksualnom zlostavljanju, “ubojstvima iz časti” i prostituciji. To je izazvalo bijes, kritičari su je optužili za jačanje stereotipa o arapskim ženama. U rujnu 1981. El Saadawi je bila uhićena, bilo je to vrijeme kad je predsjednik Anwarom Sadat hapsio neistomišljenike. Tri je mjeseca provela u zatvoru u kojem je memoare pisala na toaletnom papiru, koristeći olovku za obrve koju joj je prošvercao zatvoreni seksualni radnik.
U romanu „Skriveno lice Eve“ opisuje i svoje bolno iskustvo iz djetinjstva kad je s šest godina bila podvrgnuta tom genitalnom sakaćenju na podu kupaonice, dok je uz nju stajala majka i gledala. Cijelog je života vodila kampanju protiv sakaćenja ženskih spolnih organa (FGM) i tvrdila da je to alat koji se koristi za ugnjetavanje žena. FGM je u Egiptu zabranjen 2008. godine. No, ni nakon toga El Saadawi nije stala s kampanjom, jer je ta praksa rasprostranjena u velikom dijelu svijeta i njezine se žrtve i danas broje u milijunima djevojčica.
Nawal El Saadawi je pionirka u borbi protiv genitalnog sakaćenja djevojčica i svojim je aktivizmom i knjigama utjecala na mnoge druge djevojke i žene da se aktivno uključe u borbu protiv i ove vrsti seksualnog nasilja nad djevojčicama.
El Saadawijeva neovisnost, otvoreni govori i misli te borba protiv nejednakosti dovest će je do gubitka posla, zabrane pisanja, zatvora, prijetnji smrću i progonstva. Časopis ‘Time’ lani joj je posvetio naslovnicu i proglasio je jednom od 100 žena godine. El Saadawi je primila počasti širom svijeta, ali nikada ništa nije dobila od vlastite zemlje, Egipta.