Transgeneracijska trauma riječ je koju su jučer nakon oružanog napada na Trgu svetog Marka često izgovorili psihijatri i psiholozi kao jedan od prvih pokušaja pojašnjenja, što se to moglo dogoditi 22-godišnjem mladiću da je iz automatskog oružja zapucao prema zgradi Vlade i teško ranio policajca. Nagađanja da se tu moralo raditi o nekom obliku narušenog mentalnog zdravlja proizlaze iz podataka koje je policija prikupila u pretresu mladićeve obiteljske kuće u kojoj je pronađeno još oružja i streljiva, te iz činjenica da je mladićev otac bio branitelj. Stručnjacima tek predstoji utvrditi što je dovelo do toga da je mladić odlučio pucati na policajce, te i samom sebi oduzeti život neposredno nakon napada. I prije jučerašnjeg nemilog događaja struka je bezuspješno pokušavala upozoriti kako se premalo pažnje posvećuje mentalnom zdravlju mlade generacije, pa niti onda kad imamo događaje agresije, oružanih napada i ubojstava te nasilničkog ponašanja mladih ljudi.
Mentalno zdravlje jedno je od najzapostavljenijih područja javnog zdravstva. Gotovo milijarda ljudi na svijetu živi s nekim oblikom mentalnog poremećaja, tri milijuna umire svaki dan od posljedica alkoholizma, a svakih 40 sekundi netko počini samoubojstvo. Osobe s mentalnim oboljenjima umiru ponekad i dvadeset godina prerano. Crne su to statistike koje govore o globalnom problemu nedostatka kvalitetne zdravstvene skrbi. Čak 75 posto onih s mentalnim i neurološkim problemima u srednje i nisko razvijenim zemljama ne uzima lijekove niti ima plan terapije.
Unatoč brojnim kampanjama za osvješćivanje o njegovoj važnosti, mentalno zdravlje i dalje prate mnoge predrasude i diskriminacija oboljelih. Iako je UN stavio naglasak na važnost mentalnog zdravlja te ih uvrstio u svoje ‘Globalne ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda’ ovaj oblik zdravstvene skrbi je zanemaren. Nasilni događaji kao što je jučerašnji oružani napad 22-godišnjeg mladića pred zgradom Vlade pokazuju koliko je važno raditi na pružanju adekvatne pomoći prije nego što osjećaji, poput bespomoćnosti, dovedu do tragičnih posljedica.
Mentalno zdravlje ne označava samo odsustvo bolesti
Psihički poremećaji i emocionalna stanja kao što su ovisnosti, depresija ili anksioznost glavne su okosnice razgovora o mentalnom zdravlju, no ovaj pojam odnosi se na mnogo šire zdravstveno stanje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici”. Zdrava osoba je ona u potpunom fizičkom, psihičkom i socijalnom blagostanju što znači da ne možemo govoriti o zdravlju bez razmatranja mentalnog zdravlja.
Problemi s mentalnim zdravljem često počinju u mlađoj odrasloj dobi, što pokazuju podaci da je najveća prevalencija psihičkih poremećaja koji se pojavljuju prvi put u dobi do 24. godine, a samoubojstvo je drugi vodeći uzrok smrti mladih između 15 i 29 godina. Rani početak mentalnih problema i njihova kronična priroda značajno narušavaju kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji.
Svaki deseti 16-godišnjak u Hrvatskoj pokušao samoubojstvo
U Hrvatskoj su mentalni poremećaji na trećem mjestu prema opterećenju bolestima, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo u 2016. su najčešći depresivni poremećaji, zatim poremećaji uzrokovani alkoholom i anksiozni poremećaji. Od ukupnog broja pacijenata u bolnicama oko šest do sedam posto godišnje su osobe s mentalnim poremećajima- 2017. je oko 38 tisuća pacijenata bilo hospitalizirano, od čega je najveći broj onih u dobi 20-59 godina. Udio psihijatrijskih pregleda u broju specijalističkih pregleda tek je šest do sedam posto.
Podaci prikupljeni u sklopu Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima, 16-godišnjacima, u redovnom školovanju (ESPAD) pokazali su značajan porast udjela mladih osoba s depresivnim tegobama nakon 2011. godine. Zabilježeno je da je u 2019. najmanje svaka četvrta mlada osoba razmišljala o samoozljeđivanju, a svaka deseta barem je jednom u životu pokušala samoubojstvo.
Suočavanje s problemom bez nacionalne strategije
Institucionalna infrastruktura u Hrvatskoj također se pokazala nezadovoljavajućom. Prema istraživanju građanske inicijative Psihološko Proljeće tek 43,3 posto osnovnih škola u Hrvatskoj ima psihologe. Očuvanje mentalnog zdravlja mladih i prevencija oslanja se na centre za mlade ili studentska savjetovališta, koja su među rijetkim besplatnim ustanovama za ovakvu vrstu zdravstvene pomoći. U Zagrebu djeluje Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja koje pruža usluge savjetovanja besplatno i bez uputnice, kao i Centar za očuvanje mentalnog zdravlja u kojem je savjetovanje moguće bez uputnice, uz prethodnu telefonsku najavu. Centar za zdravlje mladih Zagreb i Sve je OK u Rijeci provode besplatna savjetovanja za mlade.
Nažalost takve usluge nisu dostupne niti u svakoj županiji, a kamoli svakom gradu. U hrvatskom sustavu javnog zdravstva do uputnice za psihologa ili psihijatra dolazi se obraćanjem obiteljskom liječniku koji zatim može uputiti na specijalizirane timove. U okviru županijskih Zavoda za javno zdravstvo postoje centri za mentalno zdravlje te prevenciju i liječenje ovisnosti, a za branitelje i njihove obitelji postoje i specijalizirani Centri za psihosocijalnu pomoć na županijskoj razini.
Iako psiholozi rade u timovima županijskih centara proces dobivanja uputnice za psihologa nešto je kompliciraniji jer psihologija kao samostalna djelatnost nije ugovorena s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Udruge psihologa i psihijatara već godinama zagovaraju donošenje nove Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja budući da je prošla istekla već 2016. godine. Psihološka pomoć se uglavnom traži privatno, što znači izdatak od otprilike 350 kuna za sat vremena razgovora. Redovita psihoterapija tako, za većinu stanovnika države u kojoj je svaki četvrti u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, nije realna mogućnost.
COVID-19 pokazao koliko su potrebne investicije
Uslijedom pandemije i svih njezinih posljedica povećao se i broj onih koji trebaju psihološku pomoć. Mjere prevencije, strah od zaraze koronavirusom, izolacija, gubitak posla i slični izvori stresa utjecali su na pogoršanje mentalnog zdravlja mnogih. S obzirom na to, predviđa se povećana potreba za stručnjacima koji pružaju psihosocijalnu pomoć. Uz već postojeće “hitne telefone” i linije za pomoć, uvedeni su i županijski brojevi na kojima građani mogu zatražiti savjetovanje.
Briga o bolesnicima dovodi do direktnih i indirektnih ekonomskih posljedica za cijelo društvo. Većina zemalja troši tek oko dva posto zdravstvenog budžeta na mentalno zdravlje, unatoč činjenici da se, prema izračunima WHO-a, za svaki američki dolar uložen u proširenje tretmana za uobičajene mentalne poremećaje poput depresije i anksioznosti, vraća 5 američkih dolara za poboljšanje zdravlja i produktivnosti.