Jednim zagrebačkim parkom jučer su odjekivali krici žene i očajni plač trogodišnjega djeteta. Suprug od kojega se razvodi premlatio ju je usred parka, na javnoj površini, dok je dijete sve to gledalo i vrištalo “mama, mama, mamaaa”.
Istu sudbinu premlaćena žena proživljava dva puta tjedno. On je – kao nasilnik – dobio zabranu pristupa supruzi na manje od 50 metara. No, istodobno je – kao otac – dobio pravo da viđa svoje dijete, dva puta tjedno po dva sata. Majka ne može tako malo dijete poslati samo, mora ga ona dovesti ocu u određeno vrijeme jer će joj u protivnom i on i centar za socijalni rad prilijepiti kaznenu prijavu zbog neispunjavanja zakonske obaveze. I tako ona dva puta tjedno trpi batine i vrijeđanja u nekom od zagrebačkih parkova gdje mu na dva sata prepušta dijete po nalogu suda, a dijete sve to gleda, sluša, plače, vrišti i proživljava traume. Jučer se prvi puta ohrabrila i u očaju okrenula broj za pomoć ženama žrtvama nasilja da bi kroz suze, prije nego što joj je iscurila baterija mobitela tek uspjela uživo prenijeti stravu zlostavljanja koju proživljava uzastopno dva puta tjedno. U pozadini su se čuli vrisci i plač trogodišnjeg djeteta.
“Pitanje je trenutka kad je neće ‘samo’ tući nego će je ubiti”, kaže Neva Tölle, osnivačica Autonomne ženske kuće Zagreb, danas njena konzultantica.
Ako se to dogodi, bit će to ‘samo’ još jedan femicid u poraznoj hrvatskoj statistici koja je, prema podacima Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u prvih osam ovogodišnjih mjeseci zabilježila jedanaest ubojstava žena. To je, statistički, po jedan femicid svaka tri tjedna. Ako se tako nastavi, Hrvatska će krajem godine upisati još jedan mračni rekord i prestići prošlogodišnju crnu statistiku koja je ubilježila četrnaest femicida.
Sa pedeset metara zabrane sustav se ruga žrtvama
Posljednja žrtva iz Novske od jučer je dio te crne statistike. Suprug ju je ubio dok je ujutro otvarala svoj butik, zarivajući nož u nju sve dok nije preminula, pri tome vičući da “šta ona ima prodavati mušku odjeću”, valjda pri tome aludirajući da joj u butik dolaze i muškarci što on, bolesno ljubomoran, nije mogao podnijeti. I ona je, kao i mnoge žrtve prije nje, imala ‘jaku zaštitu’: suprug je zbog prijetnji smrću dvadesetak dana ranije dobio sudsku zabranu pristupa na manje od 50 metara.
“Pedeset metara! Pa to je smiješno. Žrtva kad vidi svog nasilnika na takvoj udaljenosti ne stigne niti izvući mobitel iz džepa i nazvati policiju. Ma u panici joj treba vremena da se uopće sjeti gdje joj je mobitel”, komentira Neva Tölle i nastavlja: “Mjera zabrane pristupa uvedena je svojedobno upravo na inzistiranje Autonomne ženske kuće Zagreb. Prekršajni sud u Zagrebu prve je mjere zabrane pristupa izdavao na minimum pet stotina metara, ponekad čak i na osam stotina metara. Sud nema ograničenja u određivanju udaljenosti koje se nasilnik mora držati zbog zabrane”.
Ispada da se sa ovih smiješnih pedeset metara sustav ruga žrtvama, baš kao i sa činjenicom da moraju po svaku cijenu poštivati pravo oca da viđa djecu, da mu one tu djecu moraju dovoditi, a ako pritom dobiju batine kao žena s početka teksta, ili slušaju teške uvrede, nema veze. Pravo oca je očito iznad prava žene na zaštitu i iznad prava djece da ne gledaju nasilje. Iz AŽKZ-a upozoravaju da žene imaju pravo tražiti zabranu približavanja nasilnika na više od pedeset metara, i to kako za sebe tako i za djecu. Kad im ponude tih spornih 50 metara, trebaju odbiti i zatražiti zabranu pristupa na minimalno pet stotina metara za sebe i za djecu, kao i zaštitu djece od nasilnog oca kojemu ih moraju voditi. No, većina njih ne zna za tu mogućnost i zato trpe posljedice te smiješne pedesetmetarske mjere.
Ne poštuju zabranu pristupa jer ih sustav zbog toga ne kažnjava
“U slučaju femicida u Novskoj, prema trenutno dostupnim informacijama, pokazuje se da izrečene mjere opreza ponovno nisu predstavljale dostatnu zaštitu žrtve nasilja u obitelji od daljnjeg nasilja. Pravobraniteljica je već u kontekstu nedavnog pokušaja teškog ubojstva žene u Gospiću ukazivala na iznimnu važnost pravilne procjene rizika kod razmatranja primjene mjera opreza umjesto istražnog zatvora, kao i procjene očekivanja da se svrha, koja se ovdje sastoji u zaštiti žrtve od daljnjeg nasilja, može ostvariti određenom mjerom opreza. Pravobraniteljica ukazuje da je u svojim ispitnim postupcima te analizama koje provodi u okviru Promatračkog tijela za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu i izvještavanje o slučajevima ubojstava žena – „Femicide Watch“, učestalo utvrđivala da mjere opreza nisu bile dostatno sredstvo zaštite žrtava nasilja u obitelji ili drugih oblika rodno utemeljenog nasilja te da nisu ostvarivale svoju svrhu”, napisala je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u svom reagiranju na posljednji slučaj femicida.
Da je određivanje zabrane približavanja samo pokušaj pranja ruku od odgovornosti za eventualnu tragediju, pokazala je dosadašnja praksa: ubijene su uglavnom žene čijim je nasilnicima bilo zabranjeno približavanje, no to ih nije spriječilo. I u slučajevima u kojima obiteljsko nasilje nije kulminiralo tragedijom nasilnici svoje žrtve progone, približavaju im se, vrijeđaju ih i mlate. Više od trideset godina iskustva AŽKZ-a u radu sa žrtvama pokazalo je da nasilnici u devedesetak posto slučajeva ne poštuju sudsku zabranu pristupa, a zbog toga ne snose nikakve posljedice, dok ih u drugim zemljama automatski šalju u zatvor.
I u tome se, među ostalim, krije objašnjenje zašto je u Hrvatskoj, prema podacima Višnje Ljubičić, u posljednjih sedam godina broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama utrostručen! Samo prošle godine zabilježeno je više od šest tisuća takvih kaznenih djela, a 79 posto žrtava su žene.
Na zahtjev za hitnom sjednicom zbog nasilja Vlada nije niti odgovorila
“Na razini represivnog djelovanja potrebno je uspostaviti strožu politiku kažnjavanja počinitelja nasilja u obitelji i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja, uvesti redovito usavršavanje sudaca i sutkinja i državnih odvjetnika i odvjetnica i njihovu specijalizaciju”, zaključuje, među ostalim, pravobraniteljica Višnja Ljubičić.
Nažalost, tu priču slušamo već godinama, ali bez rezultata. Štoviše, isti taj sustav koji bi trebao štititi žrtve i kažnjavati nasilnike, u svojim redovima ima ljude poput gospićke općinske državne odvjetnice Tatjane Šimunić Adamović, koja se, nakon što je u njezinom gradu suprug pokušao ubiti suprugu , javno zapitala: “Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?” Među ostalim argumentima zašto svi nasilnici ne završe u pritvoru i zatvoru izvučen je i onaj da u zatvorima nema mjesta, što je odmah demantirao ministar pravosuđa Ivan Malenica. “Kad postoji opasnost da neka osoba može utjecati ili naštetiti nečijem zdravlju ili životu svakako očekujemo od državnih odvjetnika i sudaca da izriču istražni zatvor”, rekao je na konferenciji za novinare.
U slučaju ubojstva u Novskoj sisačko državno odvjetništvo ipak će teško oprati ruke od svoje krivice. Žrtva je dvadesetak dana prije ubojstva prijavila svog supruga za prijetnje smrću, policija ga je uz kaznenu prijavu predala pritvorskom nadzorniku, a državno ga je odvjetništvo pustilo uz dokazano neefikasnu zabranu prilaska na 50 metara. Uz to, riječ je o čovjeku koji je devedesetih jednom muškarcu u svađi nanio teške tjelesne ozljede zbog kojih je ovaj umro. Odležao je u zatvoru tri godine. Za ubojstvo! Opet je nekome prijetio ubojstvom, ali opet je pravosuđe pokazalo neshvatljivu blagost prema njemu i dosudilo mu samo pedeset metara zabrane. A žena je mrtva. Mrtav je i on jer se ubio nakon što je nju izbo nožem.
Zbog drastičnog porasta femicida i općenito obiteljskog nasilja Autonomna ženska kuća Zagreb prije jednog tjedna je od premijera Andreja Plenkovića zatražila da hitno sazove tematsku sjednicu Vlade na temu prevencije i sprečavanja nasilja nad ženama, a s ciljem rigoroznog sankcioniranja nasilnika. Do sinoć nisu dobili nikakav odgovor.
Plenkovićeva Vlada ima puno načina zaustaviti femicid
Premijer Plenković nasilnike, zlostavljače i ubojice tek naziva divljacima, primitivcima i kretenima koje ne može zaustaviti u njihovim ubilačkim pohodima. Laž! Ima puno načina zaustaviti femicid, filicid, obiteljsko nasilje, rodno uvjetovano nasilje, maloljetničko i vršnjačko nasilje:
Početi primjenjivati Istanbulsku konvenciju koja je pravno obvezujući i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama i u obitelji!
Uvesti u Kazneni zakon femicid i prisilnu kontrolu kao ključni indikator femicida i oblika rodno uvjetovanog nasilja i partnerskog nasilja kao kazneno djelo!
Onemogućiti institucionalno nasilje koje prolaze žene u sustavu nakon što prijave nasilje!
Uspostaviti visokokvalitetnu i obveznu procjenu rizika od nasilja i procjenu razine rizika za svaku prijavu nasilja!
Omogućiti sustavno obrazovanje djece i mladih o temama rodne ravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja, da bi znali prepoznavati već prve znakove nasilja, naučiti kako će se od njega štititi, naučiti o štetnosti rodnih stereotipa, nametnutih rodnih uloga! Obrazovati studente_ice, posebice one koji će jednog dana raditi u sustavu, jer je nedopustivo da nam sa studija psihologije, socijalnog rada i prava izlaze studenti_ice koji_e nemaju dubinsko razumijevanje mehanizama i dinamike rodno uvjetovanog nasilja.