„Živimo u patrijarhalnom svijetu u kojem dominantno odluke donose muškarci, pa svaka situacija ili događaj o kojem pravo na odluku imaju žene i djevojke – postaje problem. Pred žene se postavljaju brojne društvene, političke, kulturološke, ideološke ili religijske barijere, kako bi im se ta autonomija i pravo na donošenje odluka o vlastitom tijelu i zdravlju uskraćivalo. Za mnoge žene i djevojčice u svijetu posljedice toga su drastične, jer direktno utječu na urušavanje njihova zdravlja, ali i života. Posebice trpi reproduktivno zdravlje žena i djevojaka. Trpe i cijele zajednice i društva. Voljela bih izdvojiti barem jednu državu u svijetu za koju bismo mogli reći da ima sustav koji će ženama i djevojkama daje zdravstvenu skrb i usluge te ostvarenje temeljnih ljudskih i reproduktivnih prava. Nažalost, ne mogu izdvojiti niti jednu, jer u svakoj se, ovisno o vrsti krize, otvaraju teški problemi ili nemogućnost zadovoljenja nekih od potreba reproduktivnog zdravlja ili prava“, govori nam Bhavya Joshi, doktorantica javnog zdravlja (DrPH) na kalifornijskom Sveučilištu u Berkeley, koja proteklih mjesec dana boravi u Hrvatskoj radeći na doktorskom istraživanju usredotočenom na potrebe reproduktivnog zdravlja žena i djevojčica u vremenima složene krize (compounded crisis). Kao studiju slučaja složenih kriza Bhavya Joshi istražuje potrebe reproduktivnog zdravlja ukrajinskih žena koje su od rata izbjegle u Hrvatsku. S njima će obavljati intervjue, kao i s organizacijama za prihvat izbjeglica te svima od kojih može prikupiti kvalitativne podatke o tome na koji je način krizna situacija djelovala na njihova prava i reproduktivno zdravlje. Od očekivanja i potreba do pružanja zdravstvenih usluga potrebnim za očuvanje reproduktivnog zdravlja. U svom radu surađuje s nevladinim organizacijama koje u fokusu imaju reproduktivno zdravlje i prava žena i djevojaka, pa tako trenutno u Zagrebu suradnju ostvaruje s udrugom Roda.
„Živimo u vremenu u kojem su krize konstante i ja polazim od hipoteze da je kriza kontinuum te da se to u budućnosti neće promijeniti. Mi se s krizama suočavamo cijelo vrijeme bez obzira radi li se o klimatskim promjenama, prirodnim katastrofama, ratnim invazijama, pandemiji ili političkoj nestabilnosti. U ovom trenutku imamo i pandemiju i klimatske promjene i rusku invaziju na Ukrajinu. Sve to direktno ili indirektno na dnevnoj razini utječe na sve nas. Ono što mene zanima u istraživanjima je kako to sve utječe na reproduktivno zdravlje žena i djevojaka. Kako kontinuum kriza i multipliciranje kriza ugrožava i zdravlje i prava. S kojim se posljedicama nose žene, djevojke i zajednice u kojima žive zbog nedostupnosti zdravstvenih usluga i nemogućnosti ostvarenja temeljenih prava za očuvanje reproduktivnog zdravlja i kako utjecati da se to promijeni“, pojašnjava Bhavya Joshi.
Reproduktivno zdravlje žena i djevojaka je u krizi samo po sebi
Imamo povijest društvenih nejednakosti koja se ogleda u konstanti diskriminirajućih zakona i politika, nedostacima političke volje da se situacija mijenja, o stalno prisutnim ekonomskim razlikama među spolovima, o diskriminacijama u kulturnom i vjerskom kontekstu te u konačnici i u zdravstvenoj nejednakosti. I sama razina postojanja jedne krize je problematična, recimo za žene koje dolaze iz ruralnih sredina, gdje nema osnovnih uvjeta higijene, nema vode, nema blizine zdravstvenih usluga, kada se istodobno pojavi nova kriza, kao što je to potreba bijega od ratnih razaranja, cijela se ugroza za reproduktivno zdravlje žena i djevojaka značajno povećava.
„Reproduktivno zdravlje žena i djevojaka u krizi je samo po sebi. Rodna nejednakost i rodno uvjetovano nasilje je slojevito prisutno u svim novim kriznim događajima. Uvijek se suočavamo s povećanim poteškoćama liječenja, dostupnosti liječenja i dostupnosti svih usluga za očuvanje reproduktivnog zdravlja žena i djevojaka čime se povećava ugroza njihova zdravlja i života. Mene stoga zanima doći do odgovora na pitanja kako se, na koje sve načine, ostali krizni događaji, posebice kad ih je istodobno više, a upravo živimo u takvoj situaciji da istodobno imamo zdravstvenu krizu pandemije, klimatsku krizu, rat u Ukrajini i ekonomsku krizu – odražavaju na reproduktivno zdravlje žena i djevojaka koje pritom dolaze iz najugroženijih društvenih skupina. U ovom su konkretnom slučaju to Ukrajinke, žene i djevojke izbjegle od rata“ pojašnjava Bhavya Joshi, koja je već napravila niz istraživanja o reproduktivnom zdravlju i pravima žena i djevojaka, a u kojima istražuje i analizira i intersekcionalnost, složene sustave diskriminacije u čijem korijenu su različite identitetske kategorije – od rase, klase, roda, spolne orijentacije.
Najveći broj njih radila je u Indiji, gdje je rođena i školovana, posebice u onim područjima i regijama Indije u kojima ženama i djevojkama nisu omogućeni ni osnovni higijenski uvjeti ili dostupnost bilo kakve zdravstvene usluge, a pritom su zbog rodne nejednakosti kao društvenog, kulturološkog ili religijskog konstrukta – diskriminirane na svim razinama. Kako sama kaže, u njezinom je neprestanom fokusu reproduktivno zdravlje i prava žena i djevojaka.
Rodna nejednakost stoljećima je normalizirana kroz patrijarhalnu, kolonijalnu i rasnu diskriminaciju
„Stalna je bitka izboriti pravo na zdravstvenu uslugu ženama i djevojkama u cijelom svijetu. Niti jedan rod nije tako diskriminiran kao što su to žene. Rodna nejednakost očituje se u sustavnim nedostacima za žene kroz njihov cijeli životni ciklus. Posebice tijekom njihova reproduktivnog života. Rodna je nejednakost normalizirana stoljećima kroz patrijarhalnu, kolonijalnu i rasnu diskriminaciju“, pojašnjava Joshi kako se tijekom kriznih događanja usluge zdravstvene zaštite reproduktivnog zdravlja od strane mnogih vlada smanjuju i degradiraju, jer ta nova kriza sama po sebi postaje prioritet, a druge službe ostaju u pozadini. To se događalo i još uvijek se događa u pandemiji Covida-19. O čemu zorno svjedoče i podaci međunarodnih organizacija, da su najviše žene i djevojke te njihovo reproduktivno zdravlje i prava najviše trpjele. UNFPA (United Nations Population Fund) objavljuje da je 12 milijuna žena zbog pandemije doživjelo poremećaje u pristupu planiranju obitelji, što je dovelo do 1,4 milijuna neželjenih trudnoća. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predviđa da bi poremećaji uzrokovani krizom pandemije mogli dovesti do 200 tisuća više mrtvorođene djece u narednih 12 mjeseci, a situacija je već alarmantna je se u svijetu svakih 16 sekundi rodi mrtvorođena beba. Godišnje gotovo dva milijuna.
Bhavya Joshi magistrirala je na reproduktivnim pravima, a reproduktivno zdravlje je stalna tema njezinih istraživanja. Jedan od projekta bio je i istraživanje smrtnosti djece koje je radila u području ruralne Indije gdje žene i djevojke žive bez struje, u izrazito lošim higijenskim uvjetima i zbog ograničenih resursa vode.
„Teško je uopće zamisliti u kojim uvjetima tamošnji ljudi žive, a oni najviše pogađaju žene i djevojke. One nemaju gdje kupiti ni menstrualne potrepštine, nema ni donjeg rublja, menstruiraju izolirane, kao žene stigmatizirane i diskriminirane. Reproduktivno im je zdravlje jako loše. Posljedice su teške i za njih i za djecu. Puno je mrtvorođenih beba, mnogo je smrti kod poroda. Taj dio svijeta nema nikakve reproduktivne skrbi pa je reproduktivno zdravlje tu veliki izazov što je i cilj mojih istraživanja da se reproduktivno zdravlje tu stavlja u fokus. Radila sam istraživanja i 18 regija Indije, u mojoj su velikoj zemlji ogromne razlike između siromašnih dijelova i razvijenih. Ovisne su i o religijskim zajednicama koje dominiraju u pojedinim regijama. Različite religije imaju različite odnose prema reproduktivnim pravima. Primjerice u Bangladešu ili Nepalu menstrualna higijena je problem, posebno u adolescenciji. Indija je patrijarhalna i većina pitanja koja se odnose na reproduktivna prava žena nije u njihovim rukama. Nemaju autonomiju odlučivanja, od ulaska u brak do planiranja broja djece. To je u rukama drugih ljudi, a ne same žene, U rukama oca, svekrve ili supruga. Djevojke koje se često udaju i prije 18, postaju majke, obuku kako će i što raditi često dobivaju od svekrve. Kojem će doktoru ići, što će jesti, kako će raditi s djecom, koliko će djece imati odlučuje suprug. O kontracepciji ako se koristi – odlučuje suprug. U ruralnim dijelovima je još gore. Tu ništa nije u rukama same žene.“
Bhavya Joshi smatra da je pitanje reproduktivnog zdravlja holističko pitanje i da se ono tiče društva u cjelini: „Mi koji radimo u organizacijama na njegovom unapređenju suočeni smo s mnogo izazova i poslom da moramo gurati vlade da u svoje politike reproduktivno zdravlje stave kao prioritete. I to osmišljenim politikama prema adolescentima, što podrazumijeva edukaciju o menstruaciji i kontracepciji, omogućiti zdravstvenu dostupnost i sigurnom prekidu trudnoće pobačajni, omogućiti zdravstvenu i svaku drugu skrb prema trudnicama i rodiljama. To su pitanja spašavanja života žena i jedino ih je moguće rješavati ako na reproduktivno zdravlje i prava gledamo holistički, jer cijeli je životni vijek reproduktivni život.“
Kvaliteta reproduktivnog zdravlja žena utječe na cijelo društvo
Bitno je prepoznati što je to dobro reproduktivno zdravlje i kakav on utjecaj ima na cijelo društvo. Cijela je zajednica tada moćnija. Moćnije su i žene same. Ako ćemo pola ljudske populacije stalno držati da nemaju autonomiju same odlučivati o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju, da im je ono nedostupnije, da su u situacijama kriza žene prve koje će trpjeti posljedice upravo na reproduktivnom zdravlju i pravima, nikada nećemo moći govoriti da stvaramo i živimo u zdravim društvima. Zato je važno stalno biti prisutan na tom polju, istraživati i objavljivati podatke i činjenice, tražiti mehanizme i alate poboljšanja i pokretati promjene na bolje. Cilj je učiniti zdravstvenu skrb u području reproduktivnog zdravlja dostupnu ženama, jer je to jedno od temeljnih ljudskih prava. Meni je u istraživanjima važno detektirati i one koji pate najviše kad se događaju krize. A svatko od nas ima mogućnost i izazov učiniti pozitivne pomake, djelovati.
Žene i djevojke u izbjeglištvu
Ženska prava nezaobilazna su pitanja njezina istraživačkog rada, ali i aktivizma kojem je Bhavya Joshi posvećena kao suradnica niza međunarodnih organizacija. Pitali smo je da li u okviru istraživanja koje provodi u Hrvatskoj s ženama i djevojkama izbjeglih iz Ukrajine istražuje i kvalitetu politika i sustava zemlje u kojoj izbjeglice dolaze i sada žive.
„S Ukrajinkama sada radim jer se na pandemiju kao globalnu krizu nadovezala nova ratna kriza, a žene iz Ukrajine su sada te koje su najpogođenije u tom umnožavanju kriza. U nedavnoj smo prošlosti imali žene izbjeglice iz drugih zemalja, Afganistana, Sirije…, pa ću u određenoj fazi mog rada napraviti i komparativnu analizu. Da li se tu nešto promijenilo, u pružanju skrbi, ali i što se tiče političkog statusa prihvata izbjeglica. Mnoge zemlje danas primaju ukrajinske izbjeglice bolje nego iz što su to činile kad su dolazile iz Afganistana ili Sirije i vjerujem da će se u mom istraživanju ta različita iskustva pokazati. Krajem godine planiram ponovo doći u Hrvatsku i istraživanje nastaviti kada ću s izbjeglicama iz Ukrajine i raditi intervjue, razgovore. U ovom trenutku me političko okruženje ne zanima, ali kod komparativne analize me zanima. Bit će jasno koliki utjecaj ima politika vlade na ponašanje u krizi, posebice na pružanje zdravstvenih usluga što je pitanje umom fokusu. Znam da je Hrvatska problematična što se tiče dostupnosti pobačaja, ali direktno ja to ne istražujem, ne gledam svaki zemlju posebno. U fokusu su mi žene i ono što one iskazuju da dobivaju, da su im potrebe, kakva su im očekivanja, kakvo im je stanje što se tiče reproduktivnog zdravlja i prava. Zanima me kako vlade djeluju kad se kriza dogodi što se tiče seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Zanimaju me i drugi dionici u tom polju, što rade i na koji način nevladine organizacije, koliki je njihov utjecaj, kakve rezultate postižu.
Prvi puta reproduktivno zdravlje i prava dolaze u fokus 1994. na UN-ovoj ICPD konferenciji
Upitali smo Bhavyu Joshi da nam procijeni koliku snagu ili utjecaj imaju pojedine međunarodne organizacije koje se bave unapređenjem seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena i djevojaka (SRH – sexual and reproductve health). „Sve su organizacije i njihove politike načelno dobre. Možemo prepoznati mnoge lokalne organizacije kao i konzorcije organizacija koje guraju političke agende SRH-a, kao što postoje i u vašoj državi, recimo udruga Roda, koje se odlično zalažu za unaprjeđenje reproduktivnog zdravlja žena. Gledamo li međunarodne organizacije i tijela izdvojila bi UNFPA koji se kao međunarodni fond UN-a isključivo bavi seksualnim i reproduktivnim zdravljem, jer je i njegov utjecaj značajan. Zahvaljujući njemu prvi je puta održana svjetska konferencija na temu reproduktivnog zdravlja, bilo je to 1994., od kada se na globalnoj razini prvi puta počelo sustavno i istraživati stanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena. U međuvremenu je ICPD iznjedrio niz izvještaja, ali i preporuka kao internacionalnih standarda koje valja slijediti da bi se situacije ugroze rješavale, prevenirale, ali i ukupno mijenjale politike u smjeru unapređenja reproduktivnog zdravlja žena u cijelom svijetu. Ljudska prava i rodna prava, diskriminacija protiv žena je stalno otvoren prostor za djelovanje i rekla bi da je UNFPA primarno onaj koji se zalaže za intersekcionalnost. Protokoli obuhvaćaju sve razine, od edukacije do dostupnosti zdravstvene skrbi i usluga pa sve do mehanizama na koji ih način ugraditi u politike i prava koje pojedine skupine i zajednice imaju i te obveze država da im to osigura.“
Kad je riječ o potrebi uvođenja seksualne edukacije u obrazovne sustave koje je deficitarno gotovo u cijelom svijetu Bhavya Joshi jasno naglašava kako je seksualno obrazovanje, posebice za žensko zdravlje, ekstremno važno.
„Neovisno o spolu, svi moraju imati seksualnu eduakciju, da znaju prepoznati i svoja reproduktivna prava i u konačnici da bi se žene osnažile za njih se boriti. Znamo da je mnoge zemlje to nemaju. Znamo da one zemlje koje ga jesu uključile u svoje obrazovne programe imaju problema na koji ga način provoditi. Najvažnija su tu pitanja tko će i na koji će se način to raditi, tko će predavati i kako osigurati sigurna okruženja za djecu i mlade za izvođenje te edukacije koja je za razliku od drugih materija uvijek puno osjetljivija iz brojnih razloga. Oni koji drže seksualnu edukaciju prvenstveno sami moraju imati znanja, moraju biti izvrsni suporteri, jer ako dovedeš sex ed u kurikulum, a učitelji nisu sposobni predavati kako treba, to će odvesti u krivom i neželjenom smjeru. Treba osigurati i sigurno okruženje, sve dionike povezani s tim temama također valja imati na raspolaganju. Da svi znamo što se radi, jer ako to nije u redu, može doći do trauma, do dodatnih stigmatizacija, to onda nije kontekst seksualne edukacije. Dakle, nije dovoljno u udžbenik staviti jedno poglavlje na temu seksuanosti i reproduktivnog zdravlja i prava i time kao stvar riješi stvar. To je odgovoran i ozbiljan posao, jer seks ed ima povezanost sa svime u našim životima, odnosi se na cijeli život, na zdravlje, na sigurnost. Ako ne postoji ta široka slika nećemo nikome pomoći. Ali to treba napraviti iako je puno posla, jer se mnoge informacije ne komuniciraju, djeca su izgubljena i u tom području neobrazovana što je jako riskantno i za buduće generacije. Jako je važno u toj priči imati direktno uključene roditelje. Da, i njima treba seksualna edukacija. Trebalo bi početi s radionicama za roditelje, jer u tim temama dominiraju stigme, tabui, religijske ideologije, roditelji sami mogu imati traumatična iskustva i opirat će se seksualnoj edukaciji svoje djece da bi ih njima spriječila. Roditelji trebaju u uključeni kao partneri u procesu uvođenja seksualne edukacije djeci i mladima. Dođemo li do roditelja bit ćemo u stanju doći i do djece.
BHAVYA JOSHI: Doktorantica na sveučilištu u Berkleyu radi na raskrižju javnog zdravlja i ljudskih prava. Surađuje na programima i projektima za globalno javno zdravstvo i ljudska prava, te Bixby centru za stanovništvo, zdravlje i održivost. Osnivačica je i istraživačke organizacije WomenSARRA kojoj su ciljevi raditi na potpunom ostvarenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja (SRH) kao ljudskog prava. Osnaživati žene za reproduktivnu autonomiju i neovisno donošenje odluka u zdravstvenoj skrbi o SRH. Njezino doktorsko istraživanje postulira da svi živimo u vremenima u kojima je ‘kriza kontinuitet’ i da će tako biti i dalje. To znači da smo suočeni s krizom u svim vremenima, bilo da su to klimatske promjene, prirodne katastrofe, ratovi i invazije, pandemije ili politička nestabilnost. S obzirom da je ‘kriza kontinuum’, postoji veći rizik od složenih kriza što znači prisutnost dva ili više kriznih događaja. A kako one utječu na reproduktivno zdravlje i prava žena i djevojaka, posebice ugroženijih skupina, predmet je njezina znanstvenog, a u konačnici i aktivističkog interesa.