Smanjena ili neujednačena seksualna želja je najčešći problem s kojim se kao seksologinja susrećem u razgovoru s klijentima. Obraćaju mi se osobe koje žele često biti seksualno aktivne, dok je njihovom partneru seksualna aktivnnost dovoljna puno rijeđe ili nikada. Seksualna želja je možda bila jaka na početku veze da bi godinama postala sve manja. Ako ne razgovaramo na konstruktivan način ili ako sami tumačimo partnerovu reakciju bez komunikacije, do rješenja je teško doći i konflikti su neizbježni. Na koji način želimo biti seksualno aktivni je vrlo individualno. Isto tako definicija što je seks ili ne, koje su norme seksualnog ponašanja u društvu ovisi o tome gdje živimo, kako smo odgojeni, što smo učili u školi, kako razmišlja naša okolina ili naši partneri. Uobičajena norma je da je vaginalni penetrativni seks ono što smatramo de facto seksom a seksualna želja nešto nagonski iskonsko.
Seksualna želja se može tumačiti kao isključivo spontana, biološka reakcija povezana sa hormonima. Već šezdesetih se proučavao takozvani Master i Johnssons model u laboratorijskim uvjetima. On tumači fiziologiju seksualnog uzbuđenja : faze podražaja i uzbuđivanja, plato faze, faze orgazma i na kraju fazu opustanja, tj. rezolucija) Taj model nam govori kako tijelo reagira na seksualni podražaj i šezdesetih je bio revolucionaran. Danas znamo da na seksualnu želju utječu i drugi faktori što je i pridonijelo razvitku drugih teorijskih modela.
Drugi model je responzivan i uključuje biološke, psihološke te socio-kulturološke faktore, takozvani Bassons model nam govori o tjelesnoj i psihološkoj reakciji na seksualni podražaj i uključuje okolinu u kojoj živimo. I tu je sve prilično logično; na pozitivan podržaj reagiramo pozitivno, znači pojačanom seksualnom željom, a na negativan smanjenjem ili gašenjem seksualne želje. Iako seksualna želja moze biti pozitivna sa pozitivnim odgovorom dovoljni su negativni utjecaji okoline, osuđivanja ili razna očekivanja na koji način trebamo biti seksualni da se ta želja ugasi. Znači neminovno je gledati cjelinu a ne samo segmentirane faktore. Isto tako želju možemo pojačati ili održati tjelesnom stimulacijom koju volimo, ali niti tu ne možemo isključiti okolinu, socijalne i kulturološke čimbenike.
Treći model se često koristi u kliničkoj praksi i nazivamo ga Dual Control model – Bancroft et al. Na seksualnu želju možemo gledati metaforički kao na automobil koji ima gas i kočnicu. Ako zamislimo da gas predstavlja faktore koji nas pale, na koje reagiramo seksualnom željom ili je potiću, a kočnicu kao faktore koji nam zaustavljaju ili gase seksualnu želju. Automobil se kreće ako je gas jači od kočnice i obrnuto ako je kočimo jače nego što dodajemo gas auto staje. Seksologinja i znanstvenica Emily Nagosky opisuje gas kao nešto na što naš mozak reagira kao seksualno relevantno; miris parfema, svježe oprana kosa, ugodan glas, lijepo ošišana brada. Mozak reagira: WOW SEXY! Sa druge strane kada se pojavljuju inhibirajući, tj. zaustavni faktori mozak to tumači kao opasnost i uključuje kočnicu. Čitav sistem je vrlo osjetljiv i vrlo individualan.
Metodama razgovora i seksualne terapije može se učiti, identificirati i poraditi na faktorima koji su bitan dio seksualnog zadovoljstva i na taj način pronaći osobni libido koji upravo vas čini zadovoljnim i sretnim.
Faktori koji mogu utjecati na seksualnu želju su:
psihološki faktori kao na primjer raspoloženje, strahovi, strepnja, anksioznost
Kad uzmemo u obzir sve ove faktore možemo reći da postoje velike mogućnosti promjena koje na taj način direktno utječu i na našu želju za intimnošću.
Nema mnogo drugih područja gdje možemo imati toliko različitih mišljenja o onome što je pozitivno i poželjno ili negativno i destruktivno kao što upravo sama riječ seks ili seksualnost donosi. Upravo zato postoji jako puno mitova i zabluda oko seksualne želje.
Idući puta govorit ću o čestim zabludama u seksualnom odgovoru.
O seksualnoj želji pisali i u prethodnom nastavku kojega možete pročitati OVDJE