Patria, Minerva i Maria Teresa Mirabal, tri sestre, sve tri udate i majke, ubijene su 25. studenoga 1960. godine u Dominikanskoj republici. Ubijene su po naredbi tada brutalnog diktatora Rafaela Trujilla, koji je tom zemljom vladao 31 godinu, ubijajući sve koji su se protivili njegovu režimu. Sestre su godinama organizirale otpor protiv režima, nekoliko puta su preživjele hapšenje do tog dana u studenome, kad ih se diktator zauvijek riješio.
No, to je brutalno ubojstvo bilo okidač za ubojstvo Trujilla šest mjeseci kasnije. Ujedinjeni narodi su upravo datum ubojstva sestara proglasili 1999. godine Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i otad ga posvećuju rastu svjesnosti da je nasilje nad ženama nedopustivo i cilju da nestane do 2030. godine.
A u brojkama to nasilje izgleda ovako: 137 žena svakog dana ubije član obitelji ili partner, trenutni ili bivši. Nadalje, 35 posto žena iskusilo je fizičko i/ili seksualno nasilje, a to ne uključuje seksualno uznemiravanje kojemu je izloženo 70 posto žena. Najmanje 200 milijuna žena i djevojaka, u dobi od 15 do 49 godina, proživjelo je genitalno sakaćenje, a u nekim zemljama osakaćeno je 90 posto žena. Samo prošle godine na svijetu je svaka peta žena u dobi od 20 do 24 godine bila udata prije svoje osamnaeste godine, a u takvim dječjim brakovima često trpe nasilje. Žene i djevojke čine 72 posto globalno otkrivenih žrtava trgovine ljudima, a većinom njih trguje se zbog seksualnog iskorištavanja.
Prisilni seks pretrpjelo je 15 milijuna adolescentica u dobi od 15 do 19 godina, a prema podacima iz trideset zemalja, samo ih je jedan posto poslije toga tražilo profesionalnu pomoć. Svaka deseta žena u Europskoj uniji je od svoje petnaeste godine doživjela seksualno uznemiravanje preko interneta. U pet regija svijeta, 82 posto parlamentarki izjavilo je da su u vrijeme svog mandata doživjele psihološko nasilje kao što su primjedbe, geste i slike seksističke ili ponižavajuće seksualne prirode, prijetnje i mobing, a čak 44 posto primilo je prijetnje smrću, silovanjem, napadom ili otmicom sebe osobno ili članova svoje obitelji. Dvije trećine njih doživljavale su seksističke primjedbe svojih muških kolega u parlamentu.
Ovogodišnja kampanja protiv rodno uvjetovanog nasilja traje 16 dana – od Svjetskog dana borbe protiv nasilja nad ženama 25. studenoga do 10. prosinca, kad je Dan ljudskih prava, a slogan joj je “Narančasti svijet: financiraj, odgovori, spriječi, sakupi!“. U 16 dana aktivizma posvetit će se, među ostalim, pravnoj problematici kao jednoj od preventivnih mjera. Koliko je to važno, UN je prikazao kroz tri plakata s ključnim porukama: na njima su fotografije kako muškarac tuče ženu, na drugoj kako je siluje i na trećoj genitalno sakaćenje djevojčice. Naravno, sve tri su zamućene jer je ilegalno objaviti ih, no poruka UN-a je da u nekoliko desetaka zemalja nije ilegalno raditi to što je ilegalno prikazati!
Borba protiv nasilja nad ženama ove je godine obojena pandemijom COVID-a 19 zbog koje je obiteljsko nasilje, a najčešće je riječ o nasilju nad ženama, znatno poraslo jer su obitelji bile zatvorene, a žrtvama je bilo otežano ili nemoguće potražiti pomoć. Potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell u povodu ovogodišnjeg Dana borbe protiv nasilja nad ženama je, u ime Komisije, poručio: “Nasilje nad ženama i djevojkama kršenje je ljudskih prava i nema mjesta u Europskoj uniji ili bilo gdje drugdje u svijetu. Razmjeri problema i dalje su alarmantni: svaka treća žena u Europskoj uniji doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje. Pandemija COVID-19 još je jednom pokazala da za neke žene niti njihov dom nije sigurno mjesto. Podaci pokazuju da je nasilje nad ženama i djecom poraslo od početka pandemije. Neke su države članice uvele rodno osjetljive mjere, poput posebnih mehanizama upozorenja u ljekarnama, kako bi zaštitile žene i djecu od svih oblika nasilja. Pozivamo sve države članice da razviju i provode takve mjere.
Naš je cilj vrlo jasan: zaustaviti sve oblike nasilja nad ženama i djevojkama. To dugujemo svim žrtvama. “
UN-ovi eksperti su ovu godinu proglasili godinom pandemije nasilja nad ženama i djecom, upravo zbog pandemije COVID-a 19. Dubravka Šimonović, UN-ova specijalna izvjestiteljica o nasilju nad ženama, u povodu Dana borbe protiv nasilja nad ženama, pozvala je sve zemlje da poduzmu hitne korake za sprečavanje pandemije femicida ili ubojstava žena kao i rodno uvjetovanog nasilja. Stoga je, kaže Dubravka Šimonović, potrebno u svim zemljama uspostaviti Femicide watch koji će prikupljati podatke o ubojstvima vezanima uz spol, analizirati slučajeve i preporučivati mjere za prevenciju takvih slučajeva.
Primjer apsurdnih suđenja obiteljskom nasilniku
Autonomna ženska kuća Zagreb, koja ove godine obilježava 30 godina spašavanja i pomaganja žrtvama obiteljskog nasilja, održala je povodom Dana borbe protiv nasilja nad ženama konferenciju “Praćenje provedbe Istanbulske konvencije u Hrvatskoj i Francuskoj”. Svi se slažu da je Istanbulska konvencija ključni dokument za borbu protiv nasilja, međutim njena provedba još je u mnogim segmentima daleko od efikasne. Zlata Đurđević, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ustvrdila je kako je hrvatsko pravosuđe iznevjerilo građane i izgubilo legitimitet ponajviše zbog dugotrajnosti postupaka protiv obiteljskih nasilnika te na jednom primjeru ilustrirala nelogičnosti pravosudnih postupaka protiv nasilnika.
“U jednom predmetu u kojem je počinitelj bio optužen za devet kaznenih djela i dva prekršaja vodila su se tri kaznena i dva prekršajna postupka, suci u kaznenim postupcima nisu uzimali u obzir prekršajne postupke kao niti druge postupke koji se vode protiv iste osobe, a pri izricanju kazni našli su mu brojne olakotne okolnosti. Na kraju je dobio 13 mjeseci zatvora, a kad je izašao iz zatvora izrečene su mu tri mjere zabrane pristupa. Sve je završilo tako da je provalio u stan kroz prozor, uplašio djecu koja su bila unutra, ali nije kažnjen jer partnerica kojoj nije smio prići nije bila u stanu pa on nije prekršio zabranu pristupa.”
Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica koja često zastupa žrtve obiteljskog nasilja, upozorila je da je kaznena politika u Hrvatskoj preblaga čime država ne šalje jasnu poruku o nultoj stopi tolerancije nasilja.