„Seksualni odnosi za 55 posto povećavaju zadovoljstvo životom!“ – ustvrdio je Sandro Kraljević prilikom nedavne promocije svoje knjige „Kako preživjeti u svakodnevnoj džungli“. U ovom jedinstvenom priručniku, kojega preporuča i Hrvatsko psihološko društvo, psiholog Kraljević iznosi niz tehnika za kontrolu agresije te uspostavljanja kvalitetnih odnosa kojima možemo prevladati poteškoće modernog doba. Knjiga je odgovor na izazove modernog života, posebice agresije kojom smo okruženi, a mladi psiholog naglašava kako su i redoviti seksualni odnosi jedna od tehnika koje pomažu kontroli tih negativnih i za društvo i za pojedinca razarajućih emocija.
Sandro Kraljević se svojom knjigom u velikoj mjeri obraća mladima, jer smatra da je za voditi kvalitetan i uspješan život jako važno rano naučiti kako kontrolirati agresiju koju društva i pojedinci emitiraju svakodnevno. Obradio je osam izazova koji najviše utječu na naš život: bespomoćnost, imperativ sreće, stres, depresija, agresija, teški ljudi, prekovremeni rad i ovisnost o društvenim mrežama, a za svaki od njih navodi vježbe za razvijanje psihološke otpornosti. U tim se vježbama ujedno trenira upravljanje osjećajima, jer ćemo puno uspješnije ostvarivati ciljeve i oblikovati nove navike ponašanja koja nas čine zadovoljnijim ljudima.
Sa Sandrom Kraljevićem razgovaramo o erotici u svakodnevnom životu, o važnosti seksa u ostvarivanju osjećaja sreće te osvještavanja neugodnih emocija, o izražavanju osjećaja i seksualnoj komunikaciji te o društvenim mrežama koje utječu na sva područja suvremenog načina života.
Gdje je erotika u suvremenoj džungli?
Erotika je sveprisutna u našim životima. Gotovo sve marketinške kampanje svoje proizvode i usluge nastoje učiniti poželjnijima upravo kroz neki oblik erotizma. I to nije ništa novo. Svijet tako funkcionira od pamtivijeka. Erotike se ne treba sramiti. Ona može biti zanimljiv dodatak koji će ‘začiniti’ neku situaciju, naravno, ako smo je dodali u promišljenoj količini.
Gdje je erotika u suvremenoj džungli?Odakle podatak da seksualni odnosi zadovoljstvo životom povećavaju i za 55 posto?
On je rezultat nedavnih istraživanja provedenih u Americi. Nažalost, nemamo takvih rezultata za Hrvatsku, jer nema ni takva istraživanja. No, nemam razloga sumnjati da bi rezultati bili isti, jer svi smo mi kao ljudi isti. I ja kao psiholog mogu reći da seksualni odnosi uistinu mogu povećati kvalitetu života, posebice s osobama koje nam nešto znače i s kojima postoji neka razina povezanosti.
Hrvatskoj fali erosa
Koliko su Hrvati zadovoljni svojim životom?
Razina zadovoljstva životom vrlo je individualna, pitanje je samo kako mi gledamo na stvari koje nam se događaju, te koliko vjerujemo u vlastite sposobnosti i mogućnost da imamo kontrolu nad našim životima. Ako ćemo govoriti generalno, onda se možemo referirati na Gallupovo godišnje istraživanje koje navodi da sreća Hrvata iz godine u godinu lagano opada. Najčešće smo nezadovoljni nepouzdanim državnim aparatom i okružjem koje nije nimalo stimulativno ni za profesionalni ni za osobni razvoj čovjeka. S druge u Hrvatskoj je jednostavnije održavati socijalne odnose s drugim ljudima i zato život ovdje ima drugu kvalitetu, kakvu nemaju zemlje u kojima su takvi odnosi na puno nižoj razini, a što se odražava na sreću i zadovoljstvo ljudi.
U knjizi navodite da bi se upravljanje emocijama trebalo učiti u ranoj dobi. Zašto je u suvremenoj džungli važno osvijestiti svoje osjećaje i naučiti upravljati njima?
Osjećaji su osnovna komponenta svih ljudi i trebali bi se prvenstveno njima baviti. Osjećaja se ne trebamo sramiti niti ih ignorirati i zanemarivati. Prvenstveno trebamo osvijestiti što osjećaji uopće jesu te potom naučiti njima upravljati. Primjerice, lako je pasti pod utjecaj osjećaja, posebice onih neugodnih. Posljedice toga su velike – stradaju misli, mijenja se ponašanje, javlja se agresija, a dugoročno, ako po tom pitanju ništa ne preveniramo, srozava se kvaliteta ukupnog života. Mi imamo kontrolu nad našim osjećajima i oni nas ne trebaju voditi u nešto neugodno zbog čega bismo narušili zadovoljstvo, kvalitetu života i u konačnici zdravlje.
Zašto u društvu tako lako izražavamo agresiju, a teško druge emocije?
Agresiju je najlakše pokazati. Ona je uvijek prva reakcija u mozgu kada smo frustrirani ili stvari jednostavno ne idu onako kako smo zamislili. To je jednostavno stvar biologije našeg mozga. I zato što je stalno ispoljavamo, društvo je više-manje otupilo na agresiju. Postala je prihvatljiv oblik ponašanja, pa u konačnici živimo okruženi agresijom i sa agresijom. Ona je često maska za neke druge osjećaje kao što su tuga ili strah, koje društveno nije prihvatljivo pokazivati. S druge strane, agresija daje osjećaj nadmoći i njome ćemo puno prije dobiti ono što želimo nego kada pokazujemo tugu. Agresivniji pojedinci percipirani su kao uspješniji te puno lakše ostvaruju svoje ciljeve. Tuga i potištenost, s druge strane, znak su slabosti. I tako se i kao pojedinci i kao cijelo društvo vrtimo u klopki agresije.
Sexting ne može zamijeniti prave veze
U knjizi navodite istraživanja koja dokazuju da se agresivno ponašanje uči. S druge strane, što se čini u edukaciji izražavanja ugodnih emocija, u što ulaze i one koje budimo kad se ostvarujemo kao seksualna bića?
Može se naučiti izražavanje svih vrsta osjećaja. To nije sposobnost rezervirana samo za neke. Vježbanje ugodnih emocija može biti dobar lijek za agresiju i ostale neugodne emocije. Primjerice, osjećaj zahvalnosti. Kada smo zahvalni na onome što imamo, to vrlo brzo umiruje naše unutarnje stanje. Agresija je emocija koja ga, s druge strane, vrlo brzo uzburka. Stoga, umjesto da se prepustimo toj buri emocija agresije, možemo prizvati dobre emocije, recimo zahvalnosti i stvar se u sekundi okreće za 180 stupnjeva.
Što se tiče seksualne želje, tu je vrlo lako ‘skliznuti’ na tanak led. Seksualna želja je jedna od osnovnih ljudskih potreba, međutim za seksualni odnos potrebno je najmanje dvoje. Te želje se ne treba sramiti jer je svi mi osjećamo – treba samo vidjeti u kojem je kontekstu i u kojoj mjeri izražavamo. Točnije rečeno, tu treba uključiti i socijalnu komponentu. Na vještine izražavanja seksualne želje trebalo bi staviti veći fokus, barem kada govorimo o obrazovanju i općenito učenju vještina.
Kako današnji mladi uče izražavati seksualnu želju? Kakva je uloga medija u seksualnom ponašanju? Postoji li razlika između Hrvatske i drugih zemalja u učenju seksualne komunikacije?
Rekao bih da hrvatska djeca sigurno imaju nešto manju količinu sadržaja iz područja seksualnog odgoja u svom kurikulumu nego što je slučaj u drugim zemljama. I da, to treba gledati kao prostor za daljnji napredak.
Ne bavimo li se tim temama kroz sustav obrazovanja, mladi će ta znanja dobiti iz nekih drugih izvora. To su najčešće internet, mediji i njihovi vršnjaci. Problem je što na internetu ima i sadržaja iz kojih lako mogu izvući kriva saznanja i zaključke.
Na koji način društvene mreže utječu na izražavanje osjećaja i na izražavanje erosa ili privlačnosti?
Društvene mreže su olakšale izražavanje osjećaja – i ugodnih i neugodnih. Ekran našeg računala ili pametnog telefona je svojevrsni štit od drugih ljudi i njihovih reakcija. I kad napišemo neki post koji je emocionalno nabijen, nebitno kojeg polariteta, spremni smo ga poslati jer nismo u izravnom kontaktu. No, tako nastaju milijarde emocionalno nabijenih poruka za koje se s pravom možemo upitati bi li nastale da su ljudi bili u izravnoj komunikaciji. Postavlja se i pitanje koliko se time mijenja naša stvarnost i naš odnos prema stvarnom svijetu i hoćemo li vremenom, u nedostatku izravnih kontakata i odnosa, znati funkcionirati u stvarnom svijetu. Erotska privlačnost je odličan primjer: lako je pokazati seksualnu želju preko poruka, međutim imamo li hrabrosti to učiniti uživo? I onda nam se život počne vrtjeti oko sextinga koji nam počne davati seksualno uzbuđenje umjesto da ga doživljavamo u prisustvu osobe koja nam je seksualno privlačna. Drugim riječima, postaju nam ‘napete’ poruke i fotografije neke osobe, a ne osoba sama, a to iz korijena mijenja čitavi koncept seksualnog odnosa. I to je jedan od velikih problema s kojim se čovječanstvo danas suočava.