“Kad su me nazvali mislila sam da mi pokušavaju nešto prodati, a onda da je to neka šala.” rekla je Catherine, umirovljenica iz Belgije. Slične reakcije imalo je još nekoliko stotina europskih građana kada su ih prije nekoliko mjeseci nazvali i pitali žele li doći sudjelovati na građanskom panelu u Europskom parlamentu. Četiri panela, na svakom po 200 nasumično odabranih građana i s nekoliko tema o kojima bi oni trebali raspravljati, te donijeti svoje prijedloge za implementaciju u programe i zakone diljem Europske unije.
Paneli, koji su se počeli održavati sredinom rujna, samo su jedna od aktivnosti u sklopu Konferencije o budućnosti Europe. Pomalo nespretno nazvana, Konferencija je zapravo čitav niz događaja kojima je cilj uključivanje građana u demokratski proces, njihovo debatiranje o izazovima s kojima se Europska unija suočava te postavljanje prioriteta za budućnost. Konferenciju zajednički organiziraju tri vrhovne institucije Europske unije: Europski parlament, Vijeće Europe i Europska komisija, a njome zajednički presjedaju Guy Verhofstadt, zastupnik u Europskom parlamentu, Gašper Dovžan, slovenski državni tajnik za europske poslove i Dubravka Šuica, potpredsjednica Europske komisije.
Stručnjaci apeliraju na interoperabilnost zdravstvenih sustava
Tema trećeg panela bile su klimatske promjene i okoliš, te zdravlje. S obzirom na više od godinu dana pandemije iza, zdravstveni sustav pod posebnim je povećalom mnogih. No, ove dvije teme su povezanije nego što se na prvu čini: “Klimatske promjene su izravno povezane s milijunima preuranjenih smrtnih slučajeva diljem Europe. Isto tako, pojavu nekih oblika karcinoma možemo povezati s kancerogenim česticama koje nalazimo u prirodi, a posljedica su onečišćenja” rekla je Elizabeth Adams, predsjednica Europske federacije udruženja medicinskih sestara.Gotovo godinu i pol nakon početka svjetske pandemije, moglo bi se pretpostaviti kako će upravo COVID-19 biti glavna zdravstvena tema, no to ipak nije bilo tako. Europski građani, čini se, svjesni su da će pandemija ipak nekada završiti, te da će zdravstveni sustavi diljem svijeta ostati ranjivi. Xose M. Fernandez s Instituta Curie istaknuo je kako je tema zdravstva dosta složena za raspravu na ovoj razini zato što osim u slučajevima kriza, kao što je pandemija, EU nema nadležnost nad zdravstvenim sustavima koji su u rukama pojedinih članica.
Ipak, čini se da želje građana idu ka integriranom zdravstvenom sustavu na razini Europe: “Ako se liječim u jednoj španjolskoj pokrajini i onda odem u drugu, oni neće imati moje podatke. U Francuskoj je situacija drugačija i podaci se dijele na državnoj razini. Zašto takve stvari nisu ujednačene u svim zemljama članicama?” pita tijekom rada u skupinama Lucas, student iz Španjolske. S njim se slaže i Walter Ricciardi, profesor na Katoličkom sveučilištu Svetog Srca u Rimu: “Podaci se u zdravstvu moraju moći dijeliti jer tako možemo pomoći pacijentima bez da oni napuštaju svoj grad ili državu. Takvi sustavi postoje, ali ne svugdje. Europska unija donijela je mnoge regulative za zaštitu osobnih podataka, no većina nas će dati dopuštenje za prikupljanje podataka raznim američkim aplikacijama bez razmišljanja. Europski parlament mora raditi na istovremenoj zaštiti i dijeljenju podataka.”
Građanski paneli su prvi korak u kreiranju preporuka
Građani su odabrani kako bi predstavljali raznolikost EU s obzirom na dob (trećinu svakog panela čine mladi između 16 i 25 godina), rod, razinu obrazovanja, socioekonomske prilike i nacionalnost te zemljopisnu raznolikost (npr. gradsko i ruralno stanovništvo). Broj građana u svakom panelu odražava se proporcionalno u skladu s veličinom svake pojedine članice, pa će tako biti nešto veći broj iz zemalja kao što su Njemačka, Francuska, Španjolska ili Italija, no iz svake zemlje na svaki panel dolaze minimalno jedna žena i jedan muškarac.
Trodnevni sastanak u Strasbourgu je samo prvi od tri radna sastanka svake skupine građana. Svaki panel odabire dvadeset predstavnika koji će sudjelovati u plenarnoj skupštini Konferencije gdje će biti prisutni i predstavnici Europskog parlamenta, Vijeća Europe, predstavnici nacionalnih parlamenata te niza drugih regionalnih i lokalnih vlasti ili odbora.
Dostupnost zdravstva problem je diljem Europe
Ujednačenost zdravstvenih sustava pojavila se kao tema i u radnoj skupini u kojoj su sudjelovali hrvatski predstavnici, zajedno s petero španjolskih građana, jednim Bugarom i dvoje Finaca. Žele istu razinu usluga, tehnologija, ali i znanja medicinskog osoblja u svim državama članicama. Dostupnost zdravstvenog sustava također mora biti jednaka za sve i to na svim razinama. “Finsko javno zdravstvo je generalno dobro, no opet će oni koji su bogatiji moći platiti bolje i brže usluge. Druga stvar je dostupnost zdravstvenih ustanova. Postoje sela koja su udaljena od najbliže bolnice i preko 500 kilometara.” pojašnjavaju finski predstavnici.
Slične probleme imaju građani iz ruralnih sredina diljem Europe, a oni su uglavnom stariji i ranjivi te zahtijevaju više medicinske skrbi. Ekonomska dostupnost također je bila važno pitanje, koje nadilazi samo razinu zdravstvenog osiguranja. “Studiram socijalni rad i vidim koliko teško hrvatski umirovljenici dolaze do lijekova. Neki od njih žive s toliko malim mirovinama da na lijekove odlazi trećina njihovih primanja.” govori Ivan Begić iz Grubišnog Polja. Cijena zdravstvenih usluga kao problem spomenuo je i Milo, 53-godišnji profesor primjenjene lingvistike iz Bugarske, koji je ispričao kako je njegovoj majci bila potrebna operacija, no kada su došli kod liječnika u bolnicu on je već imao spremnu ponudu za operaciju u njegovoj privatnoj klinici. “Većina bolnica u Bugarskoj registrirane su kao komercijalni entiteti što jasno pokazuje da su im interesi uglavnom financijske naravi. Za mene je to vrsta korupcije. Volio bih kada bi postojala agencija koja bi nadzirala aktivnosti bolnica, ali i kada bi Europska unija vršila jači pritisak na nacionalne vlade što se tiče određenih pitanja,” kaže Milo.
Mjere za poticanje nataliteta uglavnom su neuspješne
Iako o seksualnom i reproduktivnom zdravlju nije bilo puno riječi, pitanje besplatnih menstrualnih proizvoda ipak je potegnula Sofía, mlada socijalna radnica iz Zaragoze u Španjolskoj. Rekla nam je kako su menstrualni proizvodi i dalje jako skupi i nedostupni mnogim ženama i djevojčicama, te da su feministički pokreti tek nedavno pokrenuli pitanje smanjenja ili potpunog uklanjanja poreza na njih. Za Sofíu je važno i pitanje reproduktivne pravde, naročito u vremenu kada sa svih strana dolaze upozorenja o padu nataliteta i starenju europskog stanovništva: “S jedne strane nas potiču da imamo djecu, no žene su danas prisiljene odabrati između karijere i obitelji. Ne možemo biti majke bez da se to na neki način ne odrazi na naš napredak u karijeri. Državna financijska pomoć u Španjolskoj je do treće godine života djeteta, no to nije dovoljno.”
Na pitanja o populacijskim mjerama nekoliko građana odgovorilo nam je kako su nezadovoljni njima, a mjere nisu dostatne kako bi se zaista financijski pomoglo građanima. Levente je otac tri kćeri i radi na benzinskoj crpki, a na pitanje o financijskoj pomoći mađarske vlade odmahuje rukom: “Moja najmlađa kći već ide u školu tako da nisam siguran kakve su najnovije mjere, ali nama su nudili samo kratkoročne kredite za pomoć prilikom rođenju djeteta.”
Još neke teme koje su se započele tijekom vikenda u Strasbourgu su mentalno zdravlje i skidanje tabua s njega, važnost prevencije nasuprot liječenja, poticanje bolje prehrane i kretanja, suočavanje s nedostatkom zdravstvenog osoblja i poticanjem mladih za obrazovanje ili starijih za prekvalifikaciju u zdravstvene radnike, te zaštita njihovih prava i poboljšanje radnih uvjeta. Predstavnici država članica imaju još mnogo posla prije kreiranja konačnih preporuka za europske institucije, no očito je da su građani i više nego spremni sudjelovati u procesu donošenja odluka. “Ako se slažemo da je zdravstvo univerzalno pravo i da bi trebalo biti javno dostupno, moramo razjasniti na koga točno mislimo. Samo na one koji imaju državljanstvo ili na sve? To pitanje može biti dosta polarizirajuće, iako govorimo o osnovnim ljudskim pravima.” zaključuje na temu zdravlja Sofía, te time otvara predmet za raspravu na četvrtom građanskom panelu na kojem će biti riječ o migracijama i Europskoj uniji u svijetu.
Klimatske promjene je potrebne zaustaviti ako želimo ostaviti nešto budućim naraštajima
Iako se o klimatskim promjenama već dugo govori, može se primijetiti rast zainteresiranosti šire javnosti, a pitanja i prijedlozi građana tijekom panela pokazuju kako su oni sami spremni ne samo vršiti pritisak na vlade, nego i djelovati lokalno. Što možemo učiniti, a da nam je nadohvat ruke? Koje aktivnosti zapravo imaju smisla? Hoće li kupovina prehrambenih proizvoda iz lokalnih OPG-ova stvarno učiniti razliku? Zašto se europske institucije prve ne prebace na biljnu prehranu te tako povedu primjerom? Sve su to pitanja na koje građani žele odgovor, istovremeno znajući koliko je za borbu protiv klimatskih promjena potrebna suradnja s državnim i međunarodnim vlastima.
Građani zahtijevaju bolje obrazovanje po pitanju okoliša i klimatskih promjena za sve, počevši od najmlađih. Profesor Jean-Pascal van Ypersele s belgijskog Sveučilišta u Louvainu pojašnjava: “Nakon ovogodišnjih šokantnih poplava u Belgiji i Njemačkoj u kojima je poginulo više od 200 ljudi, djeca diljem Belgije boje se kiše. Još jedna stvar na koju je potrebno obratiti pozornost je da se aktivnosti za smanjenje emisije stakleničkih plinova ne prelamaju preko leđa najugroženijih. Na primjer, ako je prijedlog povećanje poreza za najveće onečišćivaće, ne smijemo povećavati porez koji plaćaju građani koji već plaćaju visoke namete. Važna je sinergija i horizontalni pristup kako bi društvo stvarno prihvatilo promjene.”