U jeku pandemije koronavirusa i svakodnevnog konzumiranja informacija što nam je i kako činiti da bi se zaštitili od zaraze, evociralo se nekoliko puta i ime Andrije Štampara. Velikog hrvatskog reformatora u medicini, oca škole narodnog zdravlja, čiji su se temelji javnozdravstvenih službi, koje je postavio prije stotinjak godina, u ovakvim pandemičnim situacijama pokazali najbolji alati za upravljanje krizom, suzbijanju panike i u konačnici zaštitom velikog broja ljudi.
Iako pandemija koronavirusa još nije prošla, štoviše, njezin se vrhunac tek očekuje, pa nije zahvalno analizirati što je sve dobro, a što loše napravljeno, činjenica je da se u Hrvatskoj erupcija zaraze nije dogodila preko noći, kao što je to bio slučaj u drugim europskim zemljama. Činjenica je i da smo doživjeli kako politika može odlično surađivati sa strukom, te smo na djelu vidjeli ono što godinama nismo – da politika uvažava i sluša struku. Doživjeli smo i da se na svakodnevnoj razini na vrijeme i kvalitetno mogu informirati građani, pa mediji, naravno, više nisu problematični, nego je svako u svojoj koži gdje treba biti i radi svoj posao, a u istom cilju. Pokazalo se da se u državi, koja je inače jako deficitarna informacijama od strane politike prema građanima, zbog čega građani iskazuju jako nisku razinu povjerenja prema institucijama, a u konačnici i jedni prema drugima – može drukčije i puno bolje.
Zato nije na odmet podsjetiti kojih je to deset principa, nešto poput deset zapovjedi, istaknuo taj veliki čovjek Andrija Štampar, koji je zahvaljujući i svom seljačkom podrijetlu rano postao svjestan kako jednoj državi na prvom mjestu mora biti zdravlje njezinih građana, jer ako toga nema sve drugo je nebitno.
Ljudi koji su uzeli u ruke uzde i upravljaju ovom velikom zdravstvenom krizom u Hrvatskoj, velikim dijelom još baštine nauk Andrije Štampara, kojega su učili kroz studij, a mnogi od njih primjenjivali u svojoj liječničkoj i zdravstvenoj praksi. Kroz trideset godina novije hrvatske povijesti puno se toga narušilo od Štamparove škole narodnog zdravlja, pa je važno u ovakvim situacijama na to podsjetiti. Kad pandemija koronavirusom prođe prvo što trebamo napraviti je uvesti zdravstveni odgoj u škole! Kad pandemija prođe zadajmo si i druge zadatke, primjerice, učinimo ono što smo već puno ranije trebali učiniti za očuvanje zdravlja mladih ljudi – uvedimo seksualni odgoj u škole. Jer upravo je obrazovanje mladih u vrijeme njihova i seksualnog odrastanja jako važno, a u konačnici čuva zdravlje cijele nacije.
Takve je stvari na umu imao veliki čovjek dr. Andrija Štampar kad je još u prošlom stoljeću sažeo deset principa javnoga zdravstva i socijalne medicine koje valja evocirati, jer oni funkcioniraju bez obzira kakvog je društvo političkog uređenja.
Važnije je obavještavanje naroda od zakona
“Zdravlje za sve” osnovna je misija cijelog rada, djela i nauka Andrije Štampšara. Da bi se taj visoko humani cilj mogao postići prvenstveno treba informirati građane i to je jedno od osnovnih načela Štampara koje je on uvijek postavljao iznad svih zakona, iznad svih politika i vlada. Jer zdravlje nema nikakve političke ili nacionalne predznake.
Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima
Zdravstvene ustanove koje je Andrija Štampar osnivao bile su logistička potpora programima za unapređenje zdravlja. Tamo gdje su socijalno i ekonomske prilike bile nepovoljne osnivao je centre za opći razvoj i poboljšanje životnih prilika. Tako su stvarane javne zdravstvene službe koje su se oslanjale na Štampareve ideje vodilje – obrazovane zdravstvene radnike i zdravstvene ustanove s potporom.
Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovom unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike
Štampar je smatrao kako je sudjelovanje svih društvenih aktera ali i građana samih bitno za unapređenje narodnog zdravlja. Dakle, to nije zadaća samo liječnika. Uvijek je ponavljao kako ljude treba prosvjećivati da bi upoznali svoje zdravstvene potrebe i sudjelovali u njihovom rješavanju. To su ujedno i principi ljudskih prava.
Socijalna terapija bitnija je od individualne
Pod pojmom zdravlje Andrija Štampar je podrazumijevao i mentalno zdravlje. I to ne samo brigu o psihičkom zdravlju pojedinca, nego istodobno i brigu o zdravlju društva kao neodvojive cjeline za zdravlje pojedinca. Kad je govorio o zdravlju uvijek je naglašavao da ono mora biti blago cijele zajednice, zato je puno govorio o važnosti socijalne skrbi.
Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku
Gdje god je radio stvarao je multidisciplinarne ekipe, a svakome je ostavljao prostor za inovacije i kreativnost. Dvije je vrline tražio od suradnika: imaginaciju da rješavaju probleme i hrabrost da ne ustukne pred poteškoćama. Nije prihvaćao isprike da se nešto ne može napraviti.
Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih (egalitarizam)
Način rada Andrije Štampara mogao bi se staviti i pod geslo “misli globalno, djeluj lokalno”. Principe i ideologiju svog reformatorskog djelovanja zasnivao je na iskustvima mnogih zemalja svijeta, kao i na iskustvima iz njihove prošlosti. Tražio je zajedničke elemente u razvoju zdravstvenih službi, ulozi i izobrazbi liječnika, u socijalno-ekonomskim i okolinom uvjetovanim faktorima, svima koji mogu utjecati na zdravlje.
U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu
Andrija Štampar idejni je začetnik i definicije zdravlja, koja je usvojila Svjetska zdravstvena organizacija na svojoj skupštini 1948. godine, a ona sublimira ideju kako zdravlja za sve i kako je zdravlje puno više od tjelesnog stanja organizma.
Liječnik treba biti narodni učitelj
Izboru suradnika posvećivao je veliku pažnju, posebice izboru onih koji su dalje trebali izvršavati dogovoreno i koji su bili na taj način promotori sustava i ideja. Ljudima je omogućavo sticanje potrebnih znanja i brinuo se da imaju uvjete za rad. Jednako tako brinuo se da građani sudjeluju u radu na unapređenju zdravlja, a da bi to mogli organizirao je narodne škole, ustanove za zdravstveno prosvjećivanje.
Pitanje narodnog zdravlja od većeg je ekonomskog nego humanitarnog značaja
Kao pionir u borbi za mir i razumijevanje među narodima misli Andrije Štampara ušle su i program Svjetske zdravstvene organizacije koje je izrekao u svom prvom govoru na prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini. Smatrao je da je težnja za zdravljem ono što je zajedničko svim ljudima i upravo ta činjenica ruši sve barijere među narodima, koji jedni drugima u toj težnji pomažu.
Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija
Andrija Štampar idejni je začetnik i definicije zdravlja, koju je usvojila Svjetska zdravstvena organizacija 1948. godine, a ona sublimira ideju zdravlja za sve – što je ključna Štamparova sintagma. Jer svi smo mi ljudi jednaki u našoj istoj i osnovnoj životnoj potrebi za zdravljem. Jednako je to i neotuđivo pravo na zdrav život i to u miru bez nacionalne, religijske ili bilo koje druge diskriminacije.