Bok, ja sam Paula Brečak iz Zagreba. Sociologinja sam koja se na Instagramu i vlastitom blogu www.thewolfnomad.com bavi temama seksualne edukacije kroz projekt nazvan ‘SexEd Dijalozi’. U tekstovima i razgovorima s prijateljicama i pratiteljima na Instagramu razgovaram o raznim temama vezanim za ljudsku seksualnost. Neke od tema su BDSM, seksualno maltretiranje, spolno zdravlje, feminizam…
Svojim tekstovima promovirate pozitivan pristup seksualnosti i tjelesnosti. Zašto?
Interes za ljudsku seksualnost i rod razvila sam tijekom studija, kad sam te teme počela proučavati i akademski i privatno, da bih primijetila kako među mladima u Hrvatskoj postoji interes za razgovor i obrazovanje u tim područjima, ali im manjka prilika za to. Također me zasmetalo koliko se seksualnost tabuizira, da se žene koje o tim temama pričaju javno i otvoreno omalovažavaju i vrijeđaju. To me samo dodatno potaklo da vlastitim primjerom, na otvoren i javan pristup, kao privatna osoba, pokažem da o seksu i seksualnosti možemo pričati bez stigme i srama.
Vaša poruka je…?
Moja glavna poruka jest da seksualnost, seks, tjelesnost i užitak nisu i ne smiju biti tabu. Baš naprotiv, da je o tim temama iznimno potrebno razgovarati i obrazovati se. Da nije istina kako je te dijelove života potrebno skrivati u ladici noćnog ormarića, već da je zdravo svoju seksualnost i tjelesnost prihvatiti i osloviti i javno. Put prema zdravom i potpunom odnosu s vlastitom seksualnosti, koja je vrlo bitan dio naših identiteta i života je upravo kroz obrazovanje i razgovor.
Zašto tekstovi?
Ja pišem. Jednostavno, to je moj medij. Od malena pišem poeziju, priče, eseje. U srednjoj školi sam se bavila novinarstvom i da nisam otišla u društvene znanosti, otišla bih u novinarstvo. Zadnjih godina puno pišem i akademski, a drugi smjer koji sam završila na studiju bio je kreativno pisanje (Creative writing). Dakle, ako sam htjela prenijeti neku poruku, to je moralo biti kroz pisanu riječ, to najbolje poznajem i tako se najbolje izražavam.
Instagram sam kao medij prepoznala više iz marketinške perspektive. Pratila sam seksualne edukatorice koje su komunicirale kroz Instagram. To je trenutno platforma na kojoj se vrlo dobro može doprijeti do mladih i mislim da je vrlo zahvala platforma upravo za uspostavljanje dijaloga i komunikacije. No za Instagram nisam toliko osobno vezana kao za pisanje, to je više način za privući ljude i ostvariti interakciju.
Uključujete li i vlastita iskustva u ilustracije i bojite li se gubitka privatnosti zbog toga?
Kada ljudi pročitaju nešto o meni, puno puta očekuju da će na mojem blogu i Instagramu naći osobne seksi priče, ili da mi se mogu javiti i tražiti nekakvu erotsku interakciju sa mnom. Ne čudi me to previše, kada netko, a pogotovo žena, priča javno i otvoreno o seksu. Često se smatra kako jedina motivacija i središnja točka te tematike može biti njezin vlastiti seksipil. To nije moja poanta. Ja u SexEd Dijalozima nisam bitna. No, istovremeno, uključiti vlastita iskustva u Dijaloge daje primjer otvorenog razgovora o seksualnosti bez srama, a to jest ono što ja želim postići. Tako da stalno pokušavam održavati taj balans. Ne centrirati Dijaloge na sebe, a opet dati primjer destigmatizacije kao privatna osoba. Također, kada pričamo o vlastitim iskustvima iz područja seksualnosti, da iskustva često uključuju i druge ljude, čiju privatnost svakako moram zaštititi.
Suočavate li se s predrasudama javnosti zbog onoga što radite?
Da. Kada sam tek počela raditi SexEd Dijaloge nailazila sam na puno ružnih komentara o sebi online. Ako bi izašao neki članak ili intervju, muškarci bi mi se počeli javljati tražeći od mene neku seksualnu interakciju, misleći da valjda zato što pričam o seksu javno znači i da sam dostupna za seks svakome. Ili da to nešto govori o mojem moralu, o tome kakva sam ja osoba. No najviše sam nalazila isfrustrirane komentare, ljude koje ljuti to što ja pišem o seksualnosti. Ma koliko god bilo teško takve stvari čitati, zapravo mi je samo pokazivalo da to što radim ima smisla.
Koje teme na vašem profilu pobuđuju najveći interes?
To ovisi o temi o kojoj u tom trenutku pišem i objavljujem. Kada smo razgovarale o seksualnim igračkama, bilo je puno pitanja kako odabrati igračku, gdje kupiti, koja igračka je dobra za što. Tijekom teme o BDSM-u najviše je pitanja bilo o tome kako razgovarati s partnerom ili partnericom o seksualnim fantazijama, kako započeti istraživati. Na temi o seksualnom maltretiranju, nažalost, najviše je bilo vlastitih iskustava, priča o raznim vrstama seksualnog nasilja koje su osobe proživjele.
Zašto djelovanje preko društvenih mreža umjesto, recimo, kroz udruge? Planirate li svoj rad proširiti izvan “virtualnog svijeta”?
Ovo je za mene bio prvi korak, živjela sam u inozemstvu, nisam bila povezana s hrvatskom aktivističkom i feminističkom scenom, na vlastitu ruku sam se upustila u ovaj projekt. Također, postoje udruge i kolektivi koji se bave ovom temom ili nekim aspektom ove teme, no ne postoji toliko privatnih osoba na našim prostorima. Mislim da pričati javno o seksualnosti kao privatna osoba daje jednu dodatnu jačinu tom činu. Da govori da ja o ovome ne pričam isključimo profesionalno, kao znanstvenica ili aktivistkinja ili članica neke udruge, već zaista kao ja, imenom i prezimenom, i da je to u redu, da razgovore o seksualnosti možemo svesti na subjektivnu, osobnu razinu i da to ne govori ništa o našem moralu ili nama kao osobama. Sada kada sam se vratila u Hrvatsku, namjeravam se bolje povezati s udrugama koje se već bave ovim temama te vidjeti kako zajedno možemo raditi na seksualnoj edukaciji i zajedničkim ciljevima.
Što mislite hoće li se o ovim temama uskoro razgovarati otvorenije na našim prostorima?
Mislim da hoće, mislim da idemo prema tome. Kako bi se destigmatizacija seksualnosti postigla, idealno bi bilo uvesti obvezno i cjelovito seksualno obrazovanje od najranije dobi. Nažalost, većina mladih danas seksualno obrazovanje dobiva od strane katoličke crkve, kroz koje se sama seksualnost i tjelesnost upravo sve više stavljaju u sferu tabua. Sve dok ne ostvarimo tu idealnu situaciju dostupnog i obveznog seksualnog obrazovanja, mislim da privatne osobe, umjetnice, udruge, platforme i kolektivi koji se bave seksualnosti i tjelesnosti te vrše edukaciju i destigmatizaciju kroz vaninstitucionalne kanale, čine vrlo dobar posao. Elektronički mediji su dobar kanal za doprijeti do široke publike, pogotovo mladih, i drago mi je vidjeti da se taj resurs koristi.
A koje slične profile vi pratite?
o.cajna i amorlineas, mislim da oba profila na vrlo zabavan, zanimljiv i pristupačan način, kroz jako simpatične ilustracije, obrađuju tematiku seksualnosti i tjelesnosti.