Hrvatske se primalje već godinama bore za mogućnost samostalnog obavljanja posla. Sve do 1985. godine bilo je posve prirodno, zdravorazumski, normalno i zakonski da primalje, koje su školovane za asistiranje pri porodu kao zdravstveni djelatnici ili djelatnice, vode porode. Bez obzira da li su oni bili organizirani kod kuće ili u bolnici. Onda se praksa promijenila. Porodi su se potpuno premjestili u bolnice, a primalje su postupno, kako su se porodi počeli sve više obavljati pod medicinskom intervencijom (ženama se trudovi stimuliraju dripom te radi tako pojačanih bolova dobivaju lijekove protiv bolova i lijekove za smirenje), pretvarane u asistente ili asistentice liječnicima, a ne primarno rodiljama.
Posljednjih desetak godina svijest o prirodnim porodima, onima bez medicinskih intervencija, sve više jača, pa osim što ih se zahtijeva u bolnicama u čemu presudnu ulogu kod vođenja poroda trebaju imati primalje, sve je više i trudnica koje bi birale porod kod kuće. Ono što je problematično u ovom drugom slučaju je da hrvatske primalje ne mogu raditi izvan rodilišta, odnosno ne mogu pružati skrb na porodu kod kuće, jer se to može se smatrati kaznenim djelom. Zakon o primaljstvu prvostupnicama primaljstva omogućava otvaranje privatne primaljske prakse, no od 2008. godine od kad je taj zakon na snazi, niti jedna takva praksa nije otvorena.
Što se događa s profesijom primalja i zašto je toliko neobjašnjivih nelogičnosti s tom djelatnosti u našem zdravstvenom sustavu, koje idu na štetu trudnica, rodilja i novorođene djece, a u konačnici cijelih obitelji, razgovaramo s Biserkom Matok Glavaš, primaljom s 34 godine rada u struci, aktivnom članicom Hrvatske komore primalja i Hrvatske udruge za promicanje primaljstva putem kojih radi na promicanju primaljstva i podizanju javne percepcije o dobrobiti neovisne primaljske skrbi za dobrobit žena, obitelji i zajednice.
Za početak, da pojasnimo što je točno posao primalje?
Otkad se rađaju djeca uvijek su ih čekale dvije ruke; u davnini ruke stare i iskusne žene, a danas ruke školovane i stručne primalje. Primalja je osoba koja skrbi za ženu u porođaju, educirana je o svim fiziološkim procesima koji se događaju u tijelu žene tijekom trudnoće, porođaja i babinja, također ima znanje i kompetencije potrebne za skrb o novorođenčetu. Podupire fiziološke procese tijekom trudnoće, porođaja i babinja, zagovara prirodni porođaj bez nepotrebne upotrebe lijekova i intervencija.
Kako se školuje za primalju, koja je to djelatnost u zdravstvu i gdje se sve zapošljavaju?
Primalje se danas zapošljavaju u rađaonici gdje kao član tima skrbe o rodilji, rodilištu gdje pružaju primaljsku skrb babinjači i novorođenčetu, na neonatologiji, na ginekološkim odjelima i u ginekološkim ordinacijama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U Hrvatskoj nedostaje visokoobrazovanih primalja. Preddiplomski studij primaljstva imamo u Rijeci i Splitu, i diplomski studij primaljstva tek od prošle godine u Rijeci. Kako nismo imali vertikalu u obrazovanju, veliki dio primalja po završetku srednje škole za primalje upisivalo se na studij sestrinstva što su dvije različite profesije. Nedostatak studija u Zagrebu i dalje dovodi do toga da primaljske asistentice nakon srednje škole upisuju studij sestrinstva i na taj način zapravo odlaze u drugom smjeru. Mogućnost obrazovanja ključni je faktor u razvoju profesije i stoga Komora kontinuirano radi na zagovaranju otvaranja studija.
Koja je razlika između primalje i doule?
Za razliku od primalje koja je zdravstveni djelatnik, doula je emocionalna, fizička i psihološka podrška tijekom trudnoće, porođaja i babinja. Ne obavlja nikakve medicinske postupke, one su laikinje educirane da budu oslonac budućoj majci. Svaka žena u porođaju treba pomoć i podršku. Nekoga tko će joj smirenim glasom reći da je sve u redu, prodisati trud s njom, držati je za ruku. Osoblja u bolničkom okruženju je malo, primalje vrlo često skrbe za nekoliko rodilja istovremeno i zato je važno da rodilja ima mogućnost odabira pratnje na porodu. U situacijama kad partner, prijateljica ili bilo koja druga osoba od povjerenja ne mogu s rodiljom biti u rađaonici žene se odlučuju za doulu.
Što se dogodilo da se danas porodi većinom odvijaju pod medicinskim intervencijama, a sve manje imamo prirodne porode.
Preseljenjem porođaja u bolničko okruženje dovelo se do toga da se svakom porođaju pristupa kao visokorizičnom uz paket intervencija i onda kada za to ne postoji indikacija. Bolničko okruženje, iako ne bi smjelo ograničavati tijek fiziološkog porođaja, medikalizacijom i intervencijama dovodi do povećanja operativnog dovršenja porođaja. Sve to u konačnici rezultira negativnim iskustvom žena i zadnjih dvadesetak godina govorimo o humanizaciji porođaja.
Što je to humanizacija poroda za čiji se povratak primalje preko svoje Komore zalažu?
Po meni humanizacija porođaja je zapravo vraćanje porođaja ženama. Svaka je žena sposobna svojim vlastitim snagama roditi dijete koje ja začela. Upravo u toj humanizaciji primalje imaju ključnu ulogu, svojim znanjem i podrškom uvelike pridonose pozitivnom iskustvu žena tijekom rađanja. Edukacija o promjenama u trudnoći i fiziološkim procesima tijekom porođaja kroz trudničke tečajeve dobra su praksa za suzbijanje straha kod trudnica. Iako je po zakonu o primaljstvu i direktivi EU primalja jedini zdravstveni radnik koji je zadužen za edukaciju žena i obitelji, često na trudničkim tečajevima kao edukatora nalazimo liječnika i medicinsku sestru.
Zašto u Hrvatskoj primalje ne mogu samostalno asistirati pri porodu kojem asistencija liječnika nije potrebna, ni trudnica ni rodilja nemaju indikacija da bi bila potrebna medicinska intervencija?
Primalja, iako joj to Zakon o primaljstvu i Direktiva 2005/36/EZ jamče, nažalost, još uvijek nije samostalna u svom radu, ne donosi odluke o tijeku porođaja. Liječnik je taj koji odlučuje, iako trudnica i rodilja koja nema nikakvih faktora rizika ne treba liječenje i intervencije. Suočeni smo s kroničnim nedostatkom liječnika, visokoobrazovane primalje mogu, žele i znaju samostalno preuzeti skrb o ženama koje imaju fiziološku trudnoću i porođaj te novorođenčadi. Na taj način rasteretio bi se zdravstveni sustav i liječnike oslobodilo za sva patološka stanja i liječenje gdje su neophodni. Svakako treba naglasiti i činjenicu da je primaljska djelatnost financijski isplativija.
Hrvatske primalje nemaju mogućnost ni samostalne djelatnosti kao što imaju primalje u drugim europskim zemljama. Što se onda događa kad se u Hrvatskoj trudnica želi poroditi kod kuće. Tko asistira pri tim porodima?
Upravo zbog činjenice da u Hrvatskoj primalje nemaju samostalnost u praćenju fizioloških trudnoća i porođaja dolazi do toga da se određeni postotak žena koje žele roditi kod kuće odlučuje za primalju iz susjednih zemalja, najčešće Slovenije ili Austrije. Ili, pak, nemaju nikakvu stručnu pomoć! Svaka žena, bez obzira na odabir mjesta porođaja, mora imati stručnu pomoć i educiranog zdravstvenog djelatnika, primalju, koja će pravovremeno pružiti pomoć i podršku. Educirana o fiziološkim procesima tijekom porođaja, primalja mora prepoznati kada je rodilju potrebo uputiti na višu razinu skrbi i na taj način mogu se prevenirati neželjene komplikacije i loši ishodi. Kao dobru alternativu svakako vidim otvaranje samostalnih primaljskih jedinica koje bi vodile visoko obrazovane primalje. Otvaranje takvih primaljskih jedinica moglo bi se organizirati u postojećim rodilištima gdje bi u slučaju pojave bilo kakvih komplikacija primalje obavještavale i uključivale liječnike u daljnju skrb i liječenje.
Što je prepreka tome?
Hrvatska komora primalja već duže vrijeme zagovara izmjene i dopune Zakona o primaljstvu koji se nije mijenjao od 2010. godine. Apsolutno je potrebno, uz primalje/primaljske asistente/ice i prvostupnice primaljstva, propisati i djelatnost magistri primaljstva.
Bili smo članovi Radne skupine za donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti i ono u čemu jesmo uspjeli je da je primaljama omogućena privatna primaljska praksa za koju smo se zalagali dugi niz godina. Tu valja istaknuti kako se u starom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti primalje gotovo pa nisu u navedenom zakonu niti spominjale. Podrška koju dobivamo od nadležnih institucija često je samo deklarativne prirode. Primjerice, već skoro pet godina bezuspješno pokušavamo uvesti primaljsku dokumentaciju u zdravstveni sustav. To je izuzetno važno, Hrvatska komora primalja zagovara razinu i standard primaljstva kakav je u razvijenim zemljama već uspostavljen i kojem treba težiti. Ne smijemo se pomiriti s trenutnom situacijom, trebamo težiti boljem kako bi došlo do promjena, a svjesni smo da su promjene prijeko potrebne i neminovne. Međunarodna konfederacija primalja donijela je Povelju o pravima žena i primalja kojom poziva vlade diljem svijeta da priznaju i podržavaju dostupnu i efikasnu primaljsku skrb kao osnovno ljudsko pravo za sve žene, svu djecu i sve primalje te navodi i osnovna ljudska prava žena i primalja koja bi trebalo priznati diljem svijeta.
Kako se s vašeg stanovišta primalja pandemija covida-19 odrazila na pružanje skrbi trudnicama i rodiljama?
Trenutna situacija, u kojoj je covid-19 ušao u zdravstveni sustav je rezultirala time da trudnicama u većini rodilišta u Hrvatskoj nije dozvoljena pratnja na porođaju, a što nesporno trudnicama i njihovim obiteljima stvara dodatni stres i unosi strah koji može negativno utjecati na sam tijek poroda. Smatramo da svaka žena treba imati adekvatnu podršku u porođaju i osjećati se sigurno i voljeno u čemu će im zasigurno partner ili druga osoba od povjerenja na porođaju uvelike pomoći. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je u ovoj teškoj situaciji potrebna pomoć i podrška i zdravstvenim djelatnicima pa tako i primaljama.
2020. kao godina medicinskih sestara i primalja
Izvršni odbor Svjetske zdravstvene organizacije proglasio je 2020. godinu „Godinom medicinskih sestara i primalja“, a Hrvatska komora primalja planirala je tim povodom provesti kampanju kako bi odala priznanje medicinskim sestrama i primaljama i osvijestila javnost o njihovoj važnosti. Nažalost, pojedine aktivnosti su otkazane zbog epidemije. Primalje ove godine možda nisu slavile, ali su svojim požrtvovnim radom ispunile svoju misiju i pokazale da su dostojne svakog izazova. I možda Međunarodna godina primalja i medicinskih sestara nije bila godina slavlja, ali je svakako godina koja nam još jednom pokazuje koliko primalje i medicinske sestre doprinose zajednici te zašto im moramo iskazivati zahvalnost svakoga dana svake godine.
Ovaj smo intervju vodili kada se u Ivancu dogodila tragedija, prilikom porođaja kod kuće preminulo je novorođenče. Prema dostupnim informacijama tom porodu kod kuće nije prisustvovala primalja, odnosno, on se odvijao bez prisustva zdravstvenog djelatnika ili djelatnice. Objavljujemo priopćenje Hrvatske komore primalja povodom ovog tragičnog događaja, u kojem se tim povodom upozorava na apsurdnu situaciju u Hrvatskoj, da je primaljama onemogućeno obavljati djelatnost izvan zdravstvenih ustanova, a istodobno imamo sve više trudnica koje se odlučuju na porod kod kuće, a zdravstveni im sustav ne omogućava zdravstvenu uslugu i za to potrebnu sigurnost:
„Izražavamo izrazito žaljenje i sućut obitelji. Obzirom na navedeni događaj, Hrvatska komora primalja smatra nužnim iznijeti svoj stav. Naime, porođaj u kući nije adekvatno zakonski reguliran u Republici Hrvatskoj, sukladno pozitivnim zakonskim propisima i Planu i programu mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, porođaji se organizirano obavljaju u zdravstvenim ustanovama. No, svjedoci smo da određeni broj žena želi porođaj u kući i spremne su ga ostvariti po svaku cijenu pa čak i ako nemaju stručnu pomoć. U međuvremenu se žene porađaju kod kuće uz pomoć ili primalja iz inozemstva ili, što je nedopustivo i opasno, uz pomoć osoba koje nemaju medicinsku naobrazbu, koje su u neuređenom i nereguliranom sustavu prisvojile previše ovlasti i počele se (nedopustivo) miješati u struku i asistirati kod kućnih porođaja. Nažalost u tako neuređenom sustavu, bilo je pitanje vremena kada će neki takav porođaj završiti tragično.
Hrvatska komora primalja svakako podržava osnivanje privatnih praksa primalja pa i obavljanje porođaja u kući, ali isključivo i jedino uz prisutnost stručnog zdravstvenog djelatnika (prvostupnice primaljstva) te kod nisko rizične trudnoće i u kontroliranim uvjetima. Porođaji u kući su Europskoj uniji omogućeni te smatramo shodnim da se porođaji u kući reguliraju i u Hrvatskoj, no apsolutno uz detaljno propisane pretpostavke i uvjete.
Tragični događaji, kao predmetni događaj, bi se mogli spriječiti zakonskim reguliranjem porođaja u kući i propisivanjem svih nužnih pretpostavki. Sukladno čl. 15. b Zakona o primaljstvu („Narodne novine“ broj 120/08, 145/10) djelatnost prvostupnice primaljstva obuhvaća između ostalog i vođenje fiziološke trudnoće i porođaja na svim razinama zdravstvene zaštite te je prvostupnica primaljstva prema tome zdravstveni djelatnik koji je apsolutno adekvatan i kompetentan nadzirati porođaje u kući. Napomenuli bismo da apsolutno oštro osuđujemo nadziranje porođaja u kući od strane osoba koje nisu zdravstveni djelatnici, no ujedno smo i svjesni činjenice da žene koje su se odlučile roditi u privatnosti svog doma, nemaju adekvatnu podršku niti pomoć od strane zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Stoga apeliramo na promptno reguliranje porođaja u kući u RH kako bi se događaji kao ovakav spriječili.“