Hoće li zbog medijskog senzacionalizama na temi prostitucije upravo pasti još jedna nevina žrtva, diplomirana psihologinja koja će svoj kruh i život morati tražiti izvan granica Hrvatske jer će joj nakon ovog najnovijeg medijskog linča biti nemoguće ovdje živjeti?
Više od 300 psihologa potpisalo je reakciju na članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, istaknut preko cijele naslovne stranice i web-u o tzv. otkriću da je jedna diplomirana psihologinja koja se ranije bavila prostitucijom, a sada je zaposlena u jednom Centru za socijalnu skrb. Kroz dva je članka SD-a novinar Marko Didić proziva, prvo da je prikrila svoju prošlost pa se zaposlila kao psihologinjaa u Centru za socijalnu skrb, potom da je prije četiri godine dva puta bila prekršajno prijavljena zbog seksualnog rada, iako je otada po zakonu rehabilitirana i za nju nema krimena. Da bi potkrijepio tezu kako psihologinja nema nikakvo pravo zapošljavati se u javnim ustanovama u struci za koju se školovala i na mjestu na koje se na javnom natječaju javila te bila primljena kao jedna od četiri najboljih kandidata, novinar iznosi osobno stajalište umirovljene profesorice psihologije Mirjane Krizmanić, da se tako nešto kosi sa moralom, a nemoralne osobe, govori njezina logika, nemaju što raditi u sustavu državnih ustanova.
Cijeli se članak sveo na pitanje je li to prikladno ili nije prikladno, jer zakonski mlada psihologinja nema nikakvih prepreka raditi u struci za koju se školovala. Jučer su se na ovom skandalu zapalile i društvene mreže. Glas javnosti u ovom slučaju značajno pokazuje zdravu pamet, poručuje da nikakvog nemorala ni kaznenih djela nema u osobi ove žene i psihologinje, nego oni stanuju u malograđanštini onih koji sada ni iz čega nastoje napraviti hajku i linčovati još jednu mladu osobu iz čiste obijesti i senzacionalizma.
U ovom je trenutku najbitnije što kažu njezini kolege, koji su odmah reagirali kao psiholozi pojedinci, pa njihovo pismo reakcije poslano na članak o toj temu u Indexu objavljujemo u cijelosti. A upite za reakcijom na ovaj skandal potaknut medijskim senzacionalizmom na temi prostitucije koja se kod nas gotovo isključivo obrađuje, nažalost, samo na senzacionalističke načine, s jedinim ciljem skupljanja širenja dosega publike, šaljemo Hrvatskoj psihološkoj komori i i Hrvatskom psihološkom društvu, da se očituju i svoje stavove.
Otvoreno pismo psihologa i zahtjev za javnom isprikom psihologinji od strane Slobodne Dalmacije:
“Obraćamo vam se povodom članka pod naslovom “Bivša prostitutka zaposlena kao psihologinja u Centru za socijalnu skrb” objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 1.9.2021. godine. U navedenom članku spominju se dvije kolegice psihologinje – jedna već ranije navedena u naslovu i druga – profesorica Mirjana Krizmanić, koja, navodno iz pozicije stručnjaka, izražava moralnu osudu prvo navedene kolegice.
Polazimo iz pozicije da su tvrdnje navedene u članku točne i provjerene, vezano za navodnu prekršajnu kažnjavanost kolegice, kao i navodno zaposlenje u Centru za socijalnu skrb. Ističemo, kako je i u članku navedeno, da je po pitanju prekršajne kažnjavanosti istekao rok rehabilitacije te se bilo kakve prosudbe na temelju iste, prema zakonima Republike Hrvatske, ne smiju donositi. Ipak, smatramo ovu reakciju nužnom jer je članak napisan usprkos zakonskim ograničenjima i može značajno narušiti ugled neimenovane kolegice, kao i njeno osobno mentalno zdravlje”, stoji u priopćenju psihologa.
Stavovi profesorice Krizmanić ne odražavaju stav psihološke struke
Izneseni stavovi profesorice Krizmanić u ovom slučaju, kao i u prošlogodišnjem slučaju u kojem je izjavila da je djeci u bolnicama dovoljno da ih roditelji posjete na 15 minuta dnevno, ne odražavaju stav psihološke struke, dodaju u nastavku.
“Novinar Marko Didić, autor navedenog članka, pišući o navedenom slučaju, komentira ponovno uhićenje kolegice s “Umjesto da se opameti i prestane s ovakvim aktivnostima žena “pada” u ruke policije i iduće 2017. godine.”, dok profesorica Krizmanić slučaj komentar s “Da ste moralni, pa to je ona najmanja kvaliteta koja se očekuje od osobe koja pomaže ljudima.””, stoji u reakciji.
“Bavljenje prostitucijom gotovo je uvijek rezultat nekog oblika prisile – direktne, od strane određene osobe ili indirektne, u kojima se osobe njome počnu baviti zbog teških životnih okolnosti, a obično s ciljem pokušaja preživljavanja i izbjegavanja krajnjeg siromaštva. U brojnim istraživanjima koja su se bavila temom prostitucije, značajna većina ispitanih osoba navodi da se želi prestati baviti prostitucijom, no ne može. Slijedom toga, bavljenje prostitucijom se ne može povezati “opamećivanjem” kao što navodi autor članka, već s borbom za puko preživljavanje, na načine koji su nam dostupni”, dodaju.
Kad govorimo o moralnosti, različite teorije morala i moralnog razvoja nas uče da moralnost određenog čina velikim dijelom određuju okolnosti u kojima se isti odigrao. Iako smo svjesni da je krađa nemoralna, gotovo nitko ne bi smatrao nemoralnim nekoga tko nema novaca, a ukrao je kruh da nahrani djecu. Stoga, želju za preživljavanjem i školovanjem ne možemo smatrati nenormalnom niti nemoralnom. Crno-bijeli pristup moralnosti, odnosno inherentno dijeljenje postupaka na moralne i nemoralne, dobre i loše, normalne i nenormalne nikako ne bi trebao biti način prosudbe od strane psihologa, zbog čega se od takvih etiketa u imenovanom članku kao struka ograđujemo, dodali su.
Novinar se bavi kolegicom koju osuđuje, zašto klijente ne spominje?
“Teorije moralnog razvoja nam govore da s razvojem moralnog rasuđivanja, a koje se razvija pod utjecajem maturacije, kognitivnog i emocionalnog razvoja, a osobito iskustva s drugim ljudima i upoznavanjem njihovih sudbina, pri moralnoj prosudbi u obzir uzimamo sve više faktora te postajemo sve manje odrješiti u definiranju postupka kao moralnog ili nemoralnog.
Također nam je indikativno da se novinar primarno bavi kolegicom, koju se na osuđujući način prikazuje i komentira u tekstu, dok se navodni “klijenti” ne spominju. Zanima nas, jesu li i oni predmet nekog članka u izradi? Hoće li se i njih javno propitivati, hoće li i o njima netko donositi moralni sud i hoće li se i njihova stručnost i profesionalnost stavljati u kontekst njihovih osobnih života? Ovakav pristup nas može dovesti do zaključka da se ne radi “samo” o nečijem narušavanju tuđe privatnosti, donošenju moralnih prosudbi gdje im nije mjesto, propitivanju stručnosti bez temelja, nego i jasnoj diskriminaciji kolegice na osnovu spola. U sustavima koji imaju za cilj zaštitu žena, kriminalizira se kupovina, a ne prodaja seksualnih usluga”.
Profesorica Krizmanić također navodi da se “njoj kao djelatnici centra obraćaju ljudi koji imaju neki problem, koji su osjetljivi, koji su u potrebi, i sigurno od te osobe očekuje da bude moralno čista i ispravna, u suprotnom joj ne bi iznosili svoje najintimnije probleme i očekivali da im ona pomogne.”
“Istraživanja o efikasnosti savjetovanja i psihoterapije pokazuju da efikasnost istih najviše ovisi o odnosu koji klijent i savjetovatelj stvore. Govoreći o slučajevima Centra za socijalnu skrb, često govorimo o ljudima koji imaju iskustvo teškog života, preživljavanja i različitih osobnih pogrešaka koje su dovele do teških sudbina. Pitamo se, s kim će takvi pojedinci i pojedinke lakše stvoriti odnos – s osobom koja nikad u životu nije pogriješila, ili s osobom koja je i sama ima iskustva teških životnih perioda? Prije i nakon diplome, psiholozi i psihologinje samo su ljudi – sa svojim manama, slabostima i životnim teškoćama. Upravo to je ono što nam često pomaže da razumijemo i da se povežemo s onima koji od nas traže pomoć”.
Zahtjev za javnom isprikom
“Svatko od nas niže potpisanih, kao pojedinac/pojedinka i kao (budući) psiholog/psihologinja, najstrože osuđujemo ovakvo senzacionalističko komentiranje tuđe prošlosti, kao i moralne osude bez pozadinskog uvida. Stoga tražimo javnu ispriku Slobodne Dalmacije kao medija koji je prenio članak i novinara koji ga je na ovaj način napisao. Apeliramo na medije, novinare, kao i kolege stručnjake da u svojim izvještajima i medijskim istupima poštuju Etičke kodekse svoje struke, te da objektivno pristupaju temama kojima se bave”, zaključuju.
U nastavku je popis potpisanih psihologa, a popis se na stranicama Indeksa stalno širi:
Dubravka Pešorda, mag. psych.
Mauro Lacovich, prof., dipl. psiholog
Helena Rašić Radauš, mag.psych.
Ana Čulić, mag.psych.
Mia Rogić, mag.psych.
Tajana Kucelin, mag.psych.
Ivan Zečević, mag.psych., KBT terapeut pod supervizijom
Adrijana Berčić, mag.psych.
Sabina Šimić, prof. psihologije
Mirjana Sučević Ercegovac, mag.psych.
Valerija Vidović, mag.psych.
Klaudia Segnan Bilović, prof.psihologije
Ana Morić Barbaroša, psihologinja
Jelena Bupić, mag. psych.
Ivana Čorić, magistra psihologije
Marija Kapović, prof.psihologije
Anja Pervan, mag.psych.
der. sc. Tina Krznarić Jaković, mag. psych.
Matea Smetko, mag.psih.
Linda Rajhvajn Bulat
Ana Čulin, mag. psych.
Vanja Točaković, mag.psych.
Divna Blažev, mag. psych
Sonja Pribela-Hodap, univ.spec.
Sanja Hrnčević, mag.psych.
Margareta Medić, mag.psych.
Greta Znika, klinički psiholog
Anita Milanović Lambeta prof.psih.univ.spec.mediat.
Zrinka Sever, dipl. psiholog
Maja Kokorić Škara
Tamara Sremec, prof. psiholog
Ana Bilčić, mag.psych.
Neda Vac Buric, prof psihologije
Nives Barišić, dipl. psiholog
Karlo Benas, dipl. psih. prof., univ. spec. oec.
Biljana Delić, dipl.prof. psihologije
Gordana Knezić, prof. psihologije
Nika Medić, mag. psihologije
Ana-Marija Čango, magistra psihologije
Mirela Vlašić Fištrović, magistra psihologije
Valentina Mikulić, mag. psych.
Dragan Vuletin, mag.psych
Bojana Kutić, dipl. psiholog
Katarina Perkušić, magistra psihologije
Marta Cifrek-Kolarić, prof. psih.
Marina Dragičević, mag.psych.
Petra Brnić, prof. psihologije