Samo u prvoj polovici ove godine, dakle prije talibanskog osvajanja afganistanskog glavnog grada Kabula, UNAMA (United Nations Assistance Mission in Afghanistan) zabilježila je 5183 civilne žrtve (ubijeni i ranjeni) stradale zbog sukoba bivše vlade i Talibana. To je gotovo 50 posto više žrtava nego u prvih šest mjeseci 2020. godine. Žene su činile 14 posto svih civilnih žrtava, djeca 32 posto… Europski parlament je procijenio da je samo ove godine raseljeno 600 tisuća Afganistanaca, od kojih su 80 posto žene i djeca, a više od dva milijuna afganistanskih izbjeglica već živi u susjednim zemljama. Kako je ljeto odmicalo, žrtava i raseljenih bilo je sve više, kao i onih koji su po svaku cijenu željeli otići iz Afganistana.
Paralelno sa dramom u Afganistanu, rastao je i broj zahtjeva za azil u državama EU. Europski ured za podršku azilu (EASO) bilježi da su samo u lipnju članice EU dobile 46.300 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, petinu više nego u svibnju, a samo od Afganistanaca dobile su šest tisuća zahtjeva, među kojima je bilo puno maloljetnika bez pratnje. U srpnju je taj broj narastao na sedam tisuća i gotovo se izjednačio s brojem zahtjeva Sirijaca, koji već godinama bježe iz svoje zemlje.
Ubili žene jer su cijepile djecu
Kad su Talibani zauzeli Kabul i proglasili svoju vlast u Afganistanu, žene su naglo nestale sa svojih radnih mjesta. Najprije se to vidjelo u medijima jer su žene naprasno nestale s ekrana i iz etera, a novinarke koje su i pokušale doći na posao nisu puštali u zgradu. Nestajali su i aktivisti za ljudska prava, a nije pošteđeno niti medicinsko osoblje: u Jalalabadu su nepoznate naoružane osobe ubile tri žene koje su cijepile djecu, a takvi su napadi zabilježeni i u drugim dijelovima Afganistana.
Počele su opet stizati vijesti o zabrani školovanja za djevojčice, prisilnim brakovima, zabrani izlaska na ulicu bez muške pratnje… U današnjoj novoj, privremenoj vladi Muhameda Hasana Ahunda, čelnika talibanskog vijeća, nema niti jedne žene jer su nepoželjne u bilo kojem vidu javnoga života, no zato ima osoba odgovornih za terorizam koje su pod sankcijama UN-a i na FBI-jevoj listi najtraženijih. Ministarstvo za ženska pitanja je raspušteno, a žene na vodećim položajima, dužnosnice i aktivistice su progonjene.
Rezolucija: Niti po koju cijenu ne vraćati ljude u Afganistan!
Europski parlamentarci, zgroženi vijestima o smaknućima civila, novačenju djece vojnika, ograničavanjem prava žena, LGBTI+ osoba, vjerskih i etničkih manjina, novinara, pisaca, umjetnika… koje su pristizale iz Afganistana, ovoga su tjedna donijeli Rezoluciju o stanju u toj zemlji. U njoj pozivaju Europsku komisiju i države članice da počnu provoditi humanu politiku azila, preuzmu odgovornost za prihvat izbjeglica i uvedu poseban vizni program za afganistanske žene koje traže zaštitu od talibanskog režima. Pri tome apeliraju na države članice da opet razmotre aktualne i odbijene zahtjeve za azil i traži da ni pod kojim okolnostima ne smiju ljude prisilno vraćati u Afganistan. Nadalje, traže da EU pomogne u stvaranju humanitarnih koridora za pružanje pomoći u hrani, vodi, sanitarnim potrepštinama i lijekovima, za što je potrebna operativna suradnja s talibanskom vladom, no to nikako ne znači priznavanje te vlade koja trenutačno “uništava postignuća ostvarena u posljednjih 20 godina”.
Rezolucija je usvojena sa 575 glasova za, 71 protiv i 39 suzdržanih te upućena Europskoj komisiji i Vijeću Europe da zaključke pretoče u konkretne odluke. Prva od njih je već donijeta: Komisija je najavila povećanje iznosa humanitarne pomoći Afganistanu sa 50 na više od 200 milijuna eura. Slijede pregovori s Talibanima da ta pomoć dođe do onih kojima je potrebna. Kako će se primjenjivati ova najnovija Rezolucija u državama članicama EU tek predstoji za vidjeti. Prostora sigurno ima u većini zemalja, pa Hrvatska je objavila da je do sada primila dvadeset afganistanskih izbjeglica.